E, da
mogu bar na tvoje mjesto ja
pa da
plavim nebom malo prosetam
i da
sretnem drage ljude sve
moje najmilije
Zvijezdo, da imam oci kao ti
sav svijet da odjednom mogu vidjeti
kazi, kazi joj da cijeli zivot ja
zivim samo za nju
Sto te nemam ja
kog da krivim, a kom da zavidim
na koga da se naljutim
sto te nemam ja
kom da sudim, a kom da oprostim
Sto niko ne moze da te zamijeni
sto niko ne smije da te zamijeni
E, da
u dusi ko u pustinji
ova
bol u meni jednom presusi
u pijesak da pretvori se sve
i nestane, da sve nestane
Volim te zauvijek malena moja! <3
Novo jutro budi se
na tebe mi mirise
nikad nisi nestala
cuvam te u mislima
Ti otvaras mi sva svoja vrata
tebi dusa putuje, ruke grade mostove
tek u rano svitanje slike same dolaze
nikad nisi nestala, cuvam te u mislima!!:
8mj.
Posljednje uređivanje od Ives000 : 17.07.2016. at 07:24
Sunce moje malo, mama ti salje poljubac veci od
neba. Volim te maleno moje.
9mj
Malena moja da ostavim i ovdje pisani trag.
Volim te. Prosla je vec godina dana i 4mj ali bol za tobom je ostala ista. Nedostajes milena moja.
Odlucila sam bas ovdje napisati zasto sam samo tako iznenada i odjednom nestala sa foruma.
Nakon 6mj kako sam izgubila moju curicu.. dobili smo zeleno svjetlo. Napokon sam ostala trudna. Malo su mi se vratile boje u zivot. I sve je bilo super do 16tt kada su mi otkrili placenta previu totalis, te mi zbog toga odlucuju staviti serklazu koja je uspjesno prosla. Nadali smo se da ce se previa uz strogo mirovanje povuci. Ali to se nije dogodilo. Zbog nebrige mog doktora koji mi je vodio trudnocu dogodilo se ono cega sam se najvise bojala
Prokrvarila sam u 30-tom tjednu trudnoce i skoro izgubila bebu. Uz pomoc tokolize uspjeli smo doci do 31+1tt a onda sam opet jako prokrvarila i doktori koji su me preuzeli su odlucili da se hitno mora obaviti carski rez..
I tako su me porodili u 31+1tt.
3 dana sam lezala na intenzivnoj neznajuci da li mi je dijete zivo. Mog muza i mamu nisu pustali na intenzivnu i nisu im htjeli davati informacije u vezi mene. Morali su cekati vrijeme posjeta i ako nismo zivjeli u tom gradu vec su morali putovati 150km po najvecem snijegu samo da vide kako smo beba i ja. Tek kada su me napokon pronasli na odjelu intenzivne saznala sam da sam rodila zivu i zdravu curicu koja se nalazi na istom katu ali na jedinici za intenzivno lijecenje nedonoscadi te da ne dise sama vec uz pomoc respiratora. Tu je krenula nasa borba za zivot. Srecom uspjesno se izborila i sada sam ponosna mama prekrasne dugice koja nam je vratila osmjehe na lica. Napokon smo doma i uzivamo u svakom trenutku s njom.
Nadam se da nisam nikoga uvrijedila svojim nejavljanjem ali svatko tko je prosao ono sto sam ja prosla ce shvatiti da nisam imala snage ni zivjeti taj period dok sam se suoacavala s najvecim strahovima u svom zivotu. Strahom od gubitka djeteta.
Ives, cestitam na maloj djevojcici! Zelim vam sve dobro
Na ova tri dana kad nisi znala sto je s bebom nemam rijeci. Prestrasno! O kojoj bolnici se radi?
Ives, čestitam od srca! Nek bude sa srećom i dalje!
Sent from my SM-G920F using Tapatalk
Cestitam od srca
Stvarno si svasta prosla, sada uzivaj u svojoj curici
Zaplakah opet.
Pusa dugici
Posljednje uređivanje od Tanita14 : 18.03.2017. at 18:35
Uzivaj u svojoj srecici. Cestitke od srca. Dobra dosla mala dugice!
Draga Ives, cesto sam mislila na tebe. Presretna sam sto ste obje dobro.
Draga Ives cestitam od srca na malenom ali velikom borcu. Cesto si mi bila u mislima ovih mjeseci kako se nisi javljala. Drago mi je da je sve napokon proslo i da uzivate zajedno. Ljubi je puunooo.
A Ives jesi se opet nauživala horora
Sve najbolje
Draga Ives, tek sam sad procitala tvoju pricu, ustvari sve vase poruke... i vidjela sam se u svakoj od vas. I ja sam izgubila curicu u 35tj. Svi djelimo istu bol, ali i srecu. Sretna sam radi tebe i cestitam na curici, tvojoj dugi poslije kise... neka ti ona vrati radost u zivot.
nadam se da cu i ja tako jednog dana.
Saljem vam svima zagrljaje.
Ives cestitam ti od srca. Bas sam sretna zbog vas. Ne trebas se nikome ispricavati sve smo sigurno razumnele. Najvaznije je ovo sada. Da ste docekali dugu :hug:
Poslano sa mog SM-G935F koristeći Tapatalk
2 godine je proslo malena moja. (
A jos se ne mirim sa time. <3
Neka te cuvaju svi andjeli mrvice moja.
( Cause in a sky, Cause in a sky full of stars...
I think I saw you)
Ne prode ni jedan dan,znas i sama. [emoji813]
Poslano sa mog SM-G935F koristeći Tapatalk
Draga Ives, saljem ti veliki zagrljaj. A anđelu puse na nebo
Nitko ne razumije tu bol, nitko... Samo majka koja voli a nema... Sine, moram odradit ovaj zivot, moram zbog tvog brata.. Ali jedva cekam onaj drugi, onaj gore, da dodjem k tebi.. Jedva cekam da te vidim.. Oprosti mi sine, ja znam da sebi nikad necu. Krivu si majku odabrao, bila sam kukavica najveca na svijetu...da bar mogu vratit vrijeme. Da vristim i da kazem :idemo do kraja pa sta bude.
Sine, oprosti majci svojoj, strah me bilo da ces se patit, strah me bilo da ti necu moci pomoci.. Ne bojim se vise smrti, jer znam da idem gdje si ti, ne bojim se bolesti jer znam da cu te ljubiti.. Cekaj me i nemoj se ljutit na ovu svoju jadnu majku...
Posljednje uređivanje od Ribica2510 : 01.12.2017. at 05:27
Prazna sam ostala, invalid za cijeli zivot.. Neka sam, tako treba biti. Boze pomozi svoj djecici ovog svijeta, nedaj vise patnju i bol. Mene boli moj sin, ja sebi nisam vazna.. Kad bi bar mogla udahnut zivot u tebe, a da mene nema..zajedno,da smo zajedno. Zar puno trazim? Nisam te zeljela vidjet, oprosti i zbog toga. Da sam te uzela i narucje, nebi te vise nikad dala nikome. Mastala sam da te nadjem, da nadjem tvoje tijelo, da te kuci donesem.
Ja neznam jesam poludila, neznam vise... Strah me i napisati sta prolazi kroz moju glavu..
Hvala, ostaje utjeha da nisam sama... Jadna je to utjeha kad znas da ima jos takvoh slucajeva, jadna..
Da, nema jadnije, ali i mene je držala da ne potonem.
I da, bila sam ljuta na sebe, na cijeli svijet, na sve i svakoga. Nisam mogla vidjeti tuđu bebu. Nisam mogla vidjeti trudnicu. Ma, teško mi je bilo gledati i starijeg sina. I muža.
Grozan je bio košmar u mojoj glavi. Kad bi me tko pitao: pa, što je bilo, jedva sam se suzdržavala da ne planem, počnem mlatiti.
Pa je nastala tuga, tuga, tuga...potonula sam u nju, nestala u tuzi. I još svašta.
Izvukla sam se. Malo, pomalo. Nakon dvije i pol godine rodila sam sina, dani te trudnoće su bili...a što da ti kažem, jedan dugi strah, ali i silna nada, morao je znati da ga mama želi i voli, a ne samo da je tužna. Kad ti kažem da nismo ni ime pripremili, ni komadić robice.
Duge su godine prošle, ali gotovo da nema dana da se ne sjetim svoje djevojčice, naročito sada kada se približava dan njena rođenja i smrti.
Čovjek može puno podnijeti. Piši tu, ako ti je lakše, meni je pomoglo. I drž'se, tvoje te dijete treba zdravu. Vrijeme liječi, ili barem pomaže.
Ribica2510
saljem ti zagrljaj.
Jako mi je zao. Drzi de draga
Potpisujem sve sto su ti Beti3 i cure rekle.
Tu smo
Hvala svima... Pisem pa brisem.. Nemam volje.. Sve mi se cini isprazno.. Na momente imam osjecaj da gubim tlo pod nogama, imam neke cudne napadaje.. Strah me da cu poludit i da necu znat sta cinim.. Fali mi moja mrvica, fali jako.. Nemogu se pomiriti da ga nema.Bojim se zivota, nisam ja jaka za ovu patnju i bol. Bojim se da ce mi stariji sin oboliti i da cu ga izgubiti. Toliko smo nemocni da zastitimo nase voljene, bojim se.
Sine moj, zauvijek ces ostat moja zelja.
Zelja da te poljubim u celo, zelja da te podojim, zelja da te zagrlim..
Oko moje, sve si moje.. Tko zna gdje si sad.. Moja mala bebica.. Jel ti hladno.. Nemogu