Hvala svima... Pisem pa brisem.. Nemam volje.. Sve mi se cini isprazno.. Na momente imam osjecaj da gubim tlo pod nogama, imam neke cudne napadaje.. Strah me da cu poludit i da necu znat sta cinim.. Fali mi moja mrvica, fali jako.. Nemogu se pomiriti da ga nema.Bojim se zivota, nisam ja jaka za ovu patnju i bol. Bojim se da ce mi stariji sin oboliti i da cu ga izgubiti. Toliko smo nemocni da zastitimo nase voljene, bojim se.