Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 163

Tema: Bog mi te dao, pa te uzeo. (17.11.2015)

  1. #1
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno Bog mi te dao, pa te uzeo. (17.11.2015)

    Cijeli život radiš dobro. Ne tražiš nikakvu nagradu jer nisi takav čovjek. Žuriš, juriš, pomažeš drugima, svi su na prvom mjestu..čak i on koji to odavno nisu zaslužili. Ali nemaš srca reći NE! Češto zapostavljaš sam sebe i to ti je sasvim ne bitno. Jer imaš ljude koji te dignu. Svaki put kada paneš.. ideš guraš. Znaš da će biti dobro.

    Tog jutra ne znam zašto.. znala sam da više ništa neće biti dobro. U glavi su mi se vrtile riječi idi doktoru, barem ga nazovi..nemoj ići na put. A onda si mislim, pa bila sam prije dva dana na kontroli i sve je u redu. Bebica napredna, brčkala se i rastezala..mahala je i zjevala..več tad je pokazala da je komunikativna i dobro raspoložena na mamu naravno. Moja princeza je bila 19+4 tj . Živa i zdrava u trbuhu na "sigurnom" i nisam imala razloga za strah..jer krtični tjedni su već odavno iza nas. Nemam zašto raditi paniku ..ovo je samo malo obilniji iscjedak na koji me stalno podsječaju. Sve će biti dobro. Prošlo je tako par sati..a moj srah je bujao jer sam osječala veliku opasnost. Znala sam da mi se nešto sprema. Kako!? Ni danas ne znam . Nazvala sam svog privatnog gina i zamolila ga da me pregleda prije nego odem na put..
    Pregled je prošao dobro. A onda smo išli raditi uzv.
    Želudac mi se stisnuo od straha , i sam doktor me uvjeravao do tada da je sve u redu i da se opustim. Kada je stavio uzv sondu u mene, gledala sam i čekala.. vidjela sam svoju ljubav kako maše. Moje srce se smirilo. A onda riječi doktora : ".. brzo se oblaći. Dat ću ti uputnicu za ginekologiju, otvorena si prst, hitno se javi gore i reci da te ja šaljem.Ali prvo lezi tu da ti uzmemo briseve."

    -Sve sam napravila kako mi je rekao. Kad sam izašla van nazvala sam muža i briznula u plač.. plakala sam neutješno..nisam mužu mogla objasniti da dođe po mene a kamoli što se dogodilo. Srečom došao je . Stvorio se u sekundi od nikud. Posjeo me u auto i pročitao nalaz. Bez pitanja me odvezao na mikrobiološki a potom i na ginekologiju. Tamo su me svi srdačno dočekali. Umirli me i rekli da čekamo samo briseve i ako su dobri već sutra idem na serklažu. Dr. Je bio odličan. Objasnio mi je cijeli postupak i rekao mi da mogu po svoje stvari doma, i da se odmah vratim. Došla sam doma..spakirala se, i krenula put bolnice. Kada sam stigla smjestili su me u moj krevet između dva anđela u sobi. Sam Bog me je poslao u tu sobu. Jedna djevojka je bila samo par godina starija od mene, trudna po treći put, na održavanju trudnoće, a druga djevojka je rodila svoje male blizance, ali su zbog bakterije bili na neonatologiji u inkubatorima. Pa je ona ležala s nama na odjelu da bude blizu bebica. Sada kada sam se upoznala sa curama, druženje može početi!!!! Drugo jutro napunili smo 20tt, dolazi moj doktor sretan u vizitu i govori mi da su nalazi super i da odmah idem na serklažu. Pripremili su me , odvezli u salu.. i prije nego li sam bila svjesna što se događa već sam se budila u šok sobi. U nekom strahu, odmah sam popipala trbuh..bebicu nisam osjetila, ali to je normalno rekli su jer je i beba još uspavana.
    Vratili su me u sobu. I zabranili mi smijanje barem 1 dan da šav ne bi popustio.( vjerujte s razlogom sam dobila tu zabranu.. jer nismo bile normalne koliko smo se glupirale i smijale). Otišla sam na wc. (Samo mala sukrvica na kompresi ali i nekakva prozirna kapljica. To tako mora biti pomislila sam. Kada je sestra došla u obilazak ja sam joj napomenula za tu kapljicu, pogledala je kompresu ali nje više nije bilo. Uvjeravala me da mi je to od vaginalete koju su mi stavili pri zahvatu. Drugo jutro prije vizite odlazim na wc kako bi se pripremila na vizitu. Moje malo čudo je bilo živahnije no ikada. Sva razdragana pokretima mog anđela umila sam se i oprala zube, otuširala se i stavila novu čistu sterilnu kompesu. Bila sam smirena jer je oporavak išao u dobrom smjeru i još malo pa idem doma. Došao je i vikend.. bila sam u susjednoj sobi kada sam osjetila nekakav iscjedak. Otišla sam brzo u wc i vidjela na kompresi lokvicu veličine 5kn. Odmah sam otrčala do sestre i pokazala joj, opet me već po 10 put uvjeravala da se ne brinem. Da je sve u redu. :" Da je plodna voda, vjeruj mi dušo ne bi tako kapkala" rekla je. Poslala me u sobu. Bila sam prestravljena. Nisam joj ni sekudnu povjerovala. Bila sam luda od straha. Nešto mi je govorilo da je taj iscjedak plodna voda i nisam se mogla oduprijeti tome.
    Svanulo je novo jutro.. i dan kada
    se sve moje ruši..kada gubim tlo pod nogama. Doktor već vidno živčan zbog moje panike ( sestra mi je naravno sve revno prenjela) dolazi u moju sobu i poziva me na pregled. Kada me pregledao ustvrdio da je sa bebom sve u redu i da plodne vode ne fali. Ali da mene umiri napravio mi je i test. I poslao me ljutit u sobu. Bila sam sva jadna jer su me gledali kao luđakinju koja paničari bezveze i njih nepotrebno za****va! Nakon sat vremena sestra me zove u ordinaciju da dođem jer me doktor treba. Cimerici sam promrmljala : "****te, nije dobro." I sva uznemirena krenula sam kod doktora. Ulazim u ordinaciju a on sjedi za svojim stolom , drži moj nalaz i gleda u pod.
    Naredio mi je da sjednem i uzdahnuo. Odbila sam i zamolila ga da kaže što se događa.
    A onda je rekao dvije najgore riječi u mom životu koje mi i danas odzvanjaju u ušima :" Pozitivan je!"
    Ništa nisam rekla. Piljila sam u njega dok je gledao i prevrtao moje papire sav šokiran i nadala sam se da će vidjeti nešto što je propustio..nešto što će mu pokazati da je pogriješio i da je sve ovo velika zabuna. (Da je bar bila. I to bi im oprostila) No nije bila. A onda je nastavio dalje pričati. :" Na moju veliku žalost draga moram ti još danas skinuti šav serklaže jer postoji velika opasnost od nastanka sepse.
    Bez riječi sam se okrenula i krenula prema svojoj sobi. Kako sam se približavala mojim curama eksplodirala sam i suze su tekle u potocima. Grcala sam i davila se u suzama.. ušla sam u sobu..i plakala. Nisam im mogla objasniti što se dogodilo. I jedna i druga su se sjatile na moj krevet i tješile me, grlile. Ništa više nisu pitale, sve im je bilo jasno. Dok je cimerica otišla kod svojih beba, moja trudna cimerica me je posjela i ispričala mi svoju pretužnu priću. Naime.. u njenom 39tt otkrila je na ekg-u da beba nema otkucaja. I ona se vodila kod mog doktora koji joj je inducirao porod i rodila je svoju malenu curicu koja je imala pupčanu vrpcu omotanu oko vrata. Skupa smo plakale. Zagrlila sam ju jer sam osječala njezinu bol..iako je moja beba još bila u trbuhu na "sigurnom".
    Nakon toga objasnila mi je proces žalovanja, sve što ću možda morati preživjeti i proći. (I ako je nada u oporavak još uvjek postojala).
    Tog popodneva dok je mm bio kod mene u posjeti, došla je sestra po mene da mi skinu šav.
    Kada su i to napravili. Doktor mi je objasnio da su šanse da uspijemo jako male. Ali da mirovanjem možda možemo spriječiti prolabiranje vodenjaka u rodnicu i da možda s vremenom vodenjak i zaraste. Ponovili su mi briseve i poslali me u sobu. Prošao je tako jedan tjedan, a ja sam ležala na lijevom već vidno otečenom boku i molila se, molila Boga za čudo. Kako su dani prolazili shvatila sam da sam već 21tt i da se tako uz božju pomoć možemo dovući do nekih sigurnijih tjedana. Brisevi svi sterilni. Radila sam sve kako su mi rekli. Jela sam na krevetu, ležala na lijevom boku, pila sam puno vode. Odlazila na wc samo kad više nisam mogla trpiti. Uz tv i posjete prolazili su nekako i ti dani. Nisam se ni okrenula a već sam bila 22tt.. slavila sam svaki dan. Jer svaki dan je bio naše čudo.
    Muž se nije odvajao sve to vrijeme od mene. Dolazio je ujutro u 7 i odlazio u 12 u noći. Sestre su ga sve obožavale i sve mu dozvoljavale jer ih je sve osvojio svojim humorom i brigom za mene.
    Taman kad smo mislili da je sve moguće, da je sve dobro na našoj strani, došlo je i to jutro koje nam je na grub način reklo :"Gadno se varate!!!".
    22+3tt. 16.11.2015. Jutro! Gledam kroz prozor , opet kao i inaće. Naravno prva budna u našoj sobi. Mazim trbuh i uživam u pozdravima moje prnceze pod rukom. Vizita!!!! Ulazi cijela delegacija doktora..svi me gledaju kao sedmo svijetsko čudo i pitaju se do kad ćemo tako. Jedino je moj doktor imao utjehu u očima, namignuo mi je i rekao da će me danas pregledati da vidimo kakva je sutuacija. Izvadili su mi po 100-ti put crp i stavili još jednu dozu antibiotika ..ruke su mi bili izbodene toliko da više nisam imala vene.
    Sjedam na stol, doktor navlaći rukavice i ozbiljan priprema sve za pregled. Ajmo draga rekao je. Pregled je bolio, a njegov izraz lica je dobio oštriji izgled, znala sam da je sve gotovo. I bilo je. Posjeo me i rekao. "Draga moja, dala si sve od sebe. Ali više ovako ne može. Vodenjak je u rodnici, i ne smijemo više čekati ni dana. Tvoj život je opasno ugrožen i nesmijemo riskirati." Došao je i moj muž na razgovor i doktor nam je objašnjavao da mi moraju inducirati porod jer ne smiju i mene izgubiti. Nalaz crp-a je opasno podivljao i to ih je sve preplašilo. Moj muž je odmah rekao. Pristajemo. Ispričao mi se i rekao da mu je moj život važniji i da ne želi i mene izgubiti. Kimnula sam glavom. I to je bilo to.17.11.2015. U 6 ujutro dobila sam injekciju i blagi trudovi su počeli.. muž je bio svo vrijeme uz mene.
    Trudovi su bivali sve jaći dok sam ja još po sobi šetala i hvatala zrak.. napokon su me smjestili na stol gdje je pukao vodenjak i porod je krenuo. Tiskala sam, bolilo je.. beba nejde van. Doktori su trčali oko mene, čula sam svog doktora kako im viče..beba je na zadak.
    Nejde van..stisnite trbuh.. njih četvero je stiskalo i drucalo po mom trbuhu..dok sam ja gubila snagu za tiskanje i molila svakim trudom malenu da izađe.
    "Još samo jednom jako stisni .." vikao je moj doktor . I jesam. A onda mi je jedna sestra okrenila glavu da ne gledam kao je odnose. Ne znam ni kako izgleda. Ali znam da je tada umrlo pola mene.. u samo 4h nestalo je sve.

    Svih naših 22+4 dana radosti, nestalo je u 4 najgorih sata u mom životu.. plakala sam. Svi su samnom plakali. I sestre i doktori. Grlili su me i tješili. Kada su me vratili u sobu..mm je tada prvi put zaplakao. Vidio me onakvu izmučenu, blijedu i beživotnu. Zagrlio me je i plakao. Tada sam ga prvi i zadnji put vodjela da plače. Drugi dan su me pustili doma.. dok sam se pakirala i rastajala od svojih cimerica..pustila sam si pjesmu od Celine Dion : A new day has come. To je moja pratilja u bolje sutra.
    I zbilja se tome nadam.

    Danas je 17.01.2016. Samo dva mjeseca je prošlo od kada sam izgubila svoju kčer..a ja još osjećam njezine pokrete i mislim si Bože ti znaš koliko ovo boli.. zašto dopuštaš da žene to prolaze..zašto si mi ju dao pa onda uzeo...
    Odlučila sam baš danas podjeliti svoju borbu i priću sa vama. Jer želim da negdje ostane zapisano da je postojala. Sada će pisati uvijek, a u mom srcu zauvijek.

  2. #2
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Neznam kojom te rijeci utjesiti. Samo mogu reci ZNAM :hug:



    Precious Little One

    I`m just a precious little one

    who didn`t make it there.

    I went straight to be with Jesus,

    but I`m waiting for you here.

    Many dwelling here where I live,

    waited years to enter in.

    Struggled through a world of sorow,

    a world marred with pain and sin.

    Thank you for the life you gave me,

    it was brief but don`t complain.

    I have all Heaven`s Glory,

    suffered none of earth`s great pain.

    Thank you for the name you gave me.

    I`d have loved to bring it fame.

    But if I`d lingered in earth`s shadows,

    I would have suffered just the same.

    So sweet family-don`t you sorrow.

    Wipe those tears and chase the gloom.

    I went straight to Jesus` arms

    from my loving Mother`s womb.

    ~Author Unknown

  3. #3
    eryngium avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,683

    Početno



    Sent from my GT-I8190 using Tapatalk

  4. #4
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Ajme pjesmica je prelijepa i pretužna i joj...

    Kraj me je posebno dirnuo.

    Citiraj Carmina406 prvotno napisa Vidi poruku

    So sweet family-don`t you sorrow.

    Wipe those tears and chase the gloom.

    I went straight to Jesus` arms

    from my loving Mother`s womb.

    ~Author Unknown

  5. #5
    angel 1 avatar
    Datum pristupanja
    May 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    899

    Početno

    hug... Znala sam da nisam trebala čitati... Drži se...dan po dan..bit će malo lakše..

  6. #6
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Cure, žao mi je što vas je moja prića rastužila. Takve su priće nas majki anđela na žalost..
    Držim se. Nekako dani brzo prođu, trudim se preživjeti sve ovo. I znam da hoću i ako je sve ovo još svježe i dođu momenti kad mislim da od boli neću preživjeti do sutra. Ali živim. U nadi da ću je jednom ugledati, zagrliti, poljubiti i biti sve što sada nisam mogla biti.

  7. #7
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,878

    Početno

    Užas, jednom rječju; užas!



    Sent from my iPad using Tapatalk

  8. #8

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,269

    Početno


  9. #9
    zasad skulirana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Lokacija
    na jugu
    Postovi
    3,403

    Početno



    žao mi je što ti nisu dali da se nasamo oprostiš od nje,možda sa MM-om....
    neki kažu bolje ne,neki bolje da...bol je neizdrživa kako god...

  10. #10
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Zasad skulirana , tada sam mislila da ne želim, i da je bolje tako. Jer si nisam mogla ni zamisliti taj trenutak da mi je daju u ruke a onda uzimaju. Da sam je tada vidjela i primila u naručje
    nikad ju više ne bih pustila.

  11. #11
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,878

    Početno

    Mislim da si dobro napravila.

  12. #12
    Medeja avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    757

    Početno

    Tužne su priče mama anđela... Divim se vašoj snagi jer znam da za drugo nemate izbora.
    Ali iskreno...
    Sudbina je okrutna i duboko vjerujem da će vaše dijete jednoga dana uza se imati najljepšeg anđela koji će na njega/nju paziti.

  13. #13
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno


    jako mi je zao

  14. #14
    žužy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Lokacija
    kc
    Postovi
    6,455

    Početno


    Draga Ives,šaljem največi zagrljaj.

  15. #15
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Jako puno pogleda, a malo odgovora..mislim da je teško uopće na takvo iskustvo nešto napisati..ali eto imam potrebu ti napisati da me tvoja priča jako potresla i da mi je jako žao..i želim ti da što prije u ruke dobiješ svoj smotuljak sreće..iako naravno nikad nećeš zaboraviti svoju curicu, ona će uvijek imati posebno mjesto u tvom srcu..

  16. #16
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,215

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    Jako puno pogleda, a malo odgovora..mislim da je teško uopće na takvo iskustvo nešto napisati..ali eto imam potrebu ti napisati da me tvoja priča jako potresla i da mi je jako žao..i želim ti da što prije u ruke dobiješ svoj smotuljak sreće..iako naravno nikad nećeš zaboraviti svoju curicu, ona će uvijek imati posebno mjesto u tvom srcu..
    x

    Ljudima je teško naći prave riječi utjehe.

    Ives000, znam da je sada teško razmišljati na ovaj način, ali možda postoje razlozi zašto je ova priča završila upravo na ovaj način. Bog i majka priroda često znaju bolje nego što smo mi u mogućnosti shvatiti... Znam da te ovo ne može utješiti, ali vrijeme liječi sve rane. Imat ćeš uvijek svog posebnog anđela koji će ubuduće paziti na tebe, a ja ti kao i Dijana želim ostvarenje snova.

  17. #17

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,687

    Početno

    Jako jako jako mi je zao zbog vase curicice...

  18. #18
    sara38 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Hrvatska
    Postovi
    1,363

    Početno


  19. #19

    Datum pristupanja
    May 2011
    Postovi
    466

    Početno


  20. #20
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Hvala vam svima na riječima utjehe, znam koliko čovjek u takvim situacijama nije pametan
    i ne zna kako utješiti ili koju pravu riječ reći ali vi ste ju našle i hvala vam. Meni to jako puno znači

  21. #21

    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    1,675

    Početno

    Uh draga,tek sada sam procitala tvoju pricu,i tako je slicna mom gubitku blizanaca...ali nekako sam prezivjela (istina bila na dnu),ali moji andjeli mi kod Boga izmolili najljepsu utjehu,jedno trckara po stanu drugo lupka u trbuhu ....i sada je sva bol nestala,moji andjeli su na nekom lijepom mjestu i cekaju kada cemo se opet sresti...i tebi zelim cim prije ovakvu utjehu koja ce izljeciti svu tvoju bol

  22. #22
    Zenii avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Lokacija
    (Slavonija u srcu)
    Postovi
    753

    Početno

    Ives

  23. #23
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Mury jako mi je drago što si pronašla snagu i izborila se za svoje dugice. Sigurna sam da su blizančeki pomogli u tome. Srca malena a tako velika
    Zbilja ne znamo koliko smo jake dok tako nešto ne preživimo. Ni ja se ne predajem. Imam veliki oslanac i podršku u svom mužu. Njemu dugujem svu ljubav ovog svijeta. Nadam se da ćemo i mi uskoro po našu dugicu.
    Mury ako želiš, možeš podjeliti svoj put do dugice na temi
    http://forum.roda.hr/threads/89456-Put-do-Duge-lt-3
    I tako ohrabriti sve majke anđela koje se boje krenuti tim putem.

    Posljednje uređivanje od Ives000 : 18.01.2016. at 20:00

  24. #24

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    438

    Početno

    Ives, draga, da ti se želje sto prije ostvare.

  25. #25

    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    1,675

    Početno

    Ives,podijelit cu svoj put,samo treba uhvatiti malo vise vremena za tipkanje

  26. #26
    Yummy_mummy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    1,636

    Početno

    Draga Ives, jako mi je zao radi tvog gubitka. Poznat mi je osjecaj kada cinis sve sto je u tvojoj moci kako bi spasila dijete i nista ne pomogne. Onda pred bolnicom vidis zenu sa cigaretom u 40. tjednu trudnoce i cini ti se kako je zivot neposten.
    Ono sto sam ja napravila i sto mi je pomoglo je bila cinjenica da nisam imala nikakvog izbora i kontrole pri spasavanju vlastite bebe, ali mozda mogu pomoci spasiti neku trudnicu koja nema nikakve uvijete i tako spasiti njezinu bebu. Organizirala sam humanitarnu vecer na kojoj sam podijelila svoje iskustvo i sakupili smo za udrugu Betlehem 4 000kn. I dalje bol nosim u sebi, ali pokusavam ipak nesto dobro izvuci iz te tragedije.
    Ima jedna country pjesma sa rijecima: it's not what you take when you leave this world behind you, it's what you leave behind you when you go. Bio je iskljucivo moj izbor sto ce moj sin ostaviti za sobom, a to je nada. To je podrska i ohrabrenje zenama koje prolaze slicno. To je cijeli jedan krug pomoci, brige i sucuti. To je konkretna materijalna pomoc trudnicama u nevolji. To je moj sin ostavio za sobom. Falit ce mi dokle god sam ziva, ali, premda malen, ostavio je za sobom prekrasan trag, poput kometa koji je sagorio na nebeskom svodu, ali su prilikom njegovog sagorijevanja mnogi nasli ohrabrenje u njegovoj putanji i zazeljeli najljepse zelje.
    Nisi imala nikakvu moc nad gubitkom djeteta, ali imas izbor kakav je trag tvoja predivna djevojcica ostavila: neka bude velicanstven!

  27. #27
    kika222 avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Lokacija
    Zagorje
    Postovi
    667

    Početno

    Draga Ives nek tebi i svim majčicama anđela dragi Bog da snage

    Poslano sa mog SM-G800F koristeći Tapatalk

  28. #28
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Citiraj Yummy_mummy prvotno napisa Vidi poruku
    Ono sto sam ja napravila i sto mi je pomoglo je bila cinjenica da nisam imala nikakvog izbora i kontrole pri spasavanju vlastite bebe, ali mozda mogu pomoci spasiti neku trudnicu koja nema nikakve uvijete i tako spasiti njezinu bebu. Organizirala sam humanitarnu vecer na kojoj sam podijelila svoje iskustvo i sakupili smo za udrugu Betlehem 4 000kn. I dalje bol nosim u sebi, ali pokusavam ipak nesto dobro izvuci iz te tragedije.

    Yummy_mummy , divim ti se što si smogla snage, organizirala cijelu večer i pričala pred svima o svom gubitku.
    Učinila si prekrasno i plemenito djelo. A vjerujem time pomogla i nekim budućim majkama.


    Svaka majka pronalazi način na koji se nosi sa gubitkom svoga djeteta, na žalost ja nemam snage puno govoriti o tome u javnosti jer vidim da mnogi ljudi
    ne suosjećaju sa mnom. Nitko ne želi slušati o tuđoj boli, barem u mojem okruženju. Izgubila sam većinu ''velikih'' prijatelja nakon toga. (jednostavno sam
    ih pustila da odu, jer malo tko u svojoj sreći vidi tuđu nesreću...I ne krivim ih za to, ljudi su takvi i pomirila sam se s time). Oni koji trebaju biti ovdje su tu. i to mi je sasvim dovoljno.



    Citiraj Yummy_mummy prvotno napisa Vidi poruku
    Ima jedna country pjesma sa rijecima: it's not what you take when you leave this world behind you, it's what you leave behind you when you go.
    Slažem se sa tobom. Vidiš, cijeli svoj život se bavim humanitarnim akcijama, spašavanjem drugih, darivanjem, i brojnim drugim akcijama za dobrobit ljudi. Uživam u tome i to sam ja. Ne prićam puno o tome, ali djelujem. Ljudi koji me poznaju znaju što sve činim, i često se pitaju zašto se baš meni to dogodilo. Ne znam što bi im odgovorila na to pitanje, jer koliko god mi je teško..ma preteško, nikad ne bih željela da se to dogodilo nekom drugom. I ponekad pomislim, na svoje znanje koje imam, Bog mi je s razlogom poslao moju malenu , da me nauči biti sretnom unatoč najvećoj tuzi, da budem dobra kad su svi oko mene zli, da se borim kad sam najslabija, i da nikada ne odustajem.
    Moja malena je također ostavila veliki trag iza sebe. Tako malena a promjenila je i najtvrđa srca oko sebe. I jako sam ponosna na nju.


    Hvala vam svima koji suosjećate sa mnom. Možda ne znate da meni ovo jako puno... ali jako puno znaći!

  29. #29

    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Postovi
    362

    Početno

    Ives

    Naši anđeli uvijek će imati mjesto u našim srcima.
    I vjeruj mi, vrijeme ti neće izliječiti sve, ali će ti ublažiti dosta toga. Dva mjeseca je malo vremena da bi ti se sve ublažilo. (meni je trebala godina dana da dođem k sebi).
    Što god te muči napiši nam, vidiš i sama da ti je lakše. A, ljudi, njih pusti jer puno njih nije zlobno, ali ne znaju što bi rekli, pa ili šute ili kažu neku glupost, kako si rekla,važno je da su oni bitni ljudi pored tebe.

  30. #30
    Majuška avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,832

    Početno

    Jako, jako, jako mi je žao

  31. #31

    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    610

    Početno


  32. #32
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Citiraj Lotta81 prvotno napisa Vidi poruku
    Što god te muči napiši nam, vidiš i sama da ti je lakše. A, ljudi, njih pusti jer puno njih nije zlobno,
    ali ne znaju što bi rekli, pa ili šute ili kažu neku glupost, kako si rekla,važno je da su oni bitni ljudi pored tebe.

    Ima dana kada se pitam hoće li tuga ikada popustiti, ali onda ima i trenutaka kada malo ne mislim o svemu.
    Dane dobro nosim, noći su te koje ubijaju. Svaku večer zapalim svijeću za moju malenu.
    Isplaćem dušu i nekako preguram noć.
    Znam da će i tuga jednom promjeniti oblik,
    naučit ću i ja nosit svoji bol.

    Neki čak misle i da predobro nosim svoju bol,
    pa me je jedna rođakinja jučer preko telefona pitala: '' Kako si, vidim da si puno bolje, ma već si ti to i zaboravila...''
    jedno pola minute sam šutila, jer nisam znala dal' da joj poklopim ili da joj krenem išta objašnjavati.
    Kako joj je pobogu moglo tako što past na pamet??!!? Pa zar se zbilja tako nešto može zaboraviti?
    zašto ljudi ne upale proklete lampe u svojim glavama prije nego li ispale nešto takvo glupo.

    ...na kraju sam joj samo rekla da : '' Nikada neću zaboraviti svoje dijete!
    I kad se budem smijala, svaki osmjeh će biti posvećen njoj.
    i to što nisam završila na psihijatriji ili nekoj sl. ustanovi ne znači da sam svoje dijete zaboravila. Nego samo da se učim živjeti bez nje,
    ali kako je meni draga moja , ti to ne možeš znati. Na svu sreću.'' a onda sam na jedan fin način prekinula razgovor jer me takve stvari
    zbilja izbezume.

    joj ma koliko sam se samo takvih glupih i nepromišljenih komentara naslušala..a prošlo je tek 2mj.
    strah me i pomisliti što me sve još čeka! Što od zlih i iskvarenih ljudi, što od tupih i nepromišljenih. I sve me to strašno ljuti...
    jer si mislim, kud sam prošla sve to, još moram biti ja ta koja će imati razumijevanje za njihove gluposti i
    brinuti o tome da ih ne povrijedim, i još moram na kraju svake takve epizode tješiti samu sebe da ne prošvikam.
    Ma ne tražim od ikoga da me žali ili da me se ''posebno tretira'' samo tražim da imaju dovoljno
    razumijevanja i suosjećanja da neke stvari nikada ne pitaju. Čak niti onda kad od znatiželje ne mogu disati. Eto samo to.




    drage moje , hvala svima

  33. #33
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    i ja sam ovih dana bas losije pa ti mogu samo zagrljaj poslat

    Ja vrlo javno izgovaram da prvo sto ujutro pomislim je moje djete i zadnje kad legnem u krevet. To je istina i ja cu je izgovoriti uvijek naglas. Time sam vjerovatno izbjegla mnoge komentare koji bi me mogli uvrijediti :hug:

  34. #34
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Citiraj Carmina406 prvotno napisa Vidi poruku
    i ja sam ovih dana bas losije pa ti mogu samo zagrljaj poslat

    Ja vrlo javno izgovaram da prvo sto ujutro pomislim je moje djete i zadnje kad legnem u krevet. To je istina i ja cu je izgovoriti uvijek naglas. Time sam vjerovatno izbjegla mnoge komentare koji bi me mogli uvrijediti :hug:

  35. #35

    Datum pristupanja
    Aug 2014
    Lokacija
    Žminj
    Postovi
    45

    Početno

    Drži se draga!

  36. #36
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Kako dani prolaze, ne mogu vjerovati kako lete. I baš svaki dan
    podsjeća na to da nje nema.

    Često pomislim, Bože, daj mi samo jedan trenutak s njom...
    Samo da joj kažem koliko je volim
    samo da joj kažem sve ono što želim, a ne mogu jer si ju uzeo....



    Neka ti kaže nebo..

    Neka ti kaže nebo, koliko te volim
    kako izgleda mjesec u gustoj noći,
    neka ti kaže jedino moje sve ono
    što ja neću moći.

    Neka ti kaže nebo koliko te volim
    i kako ova praznina dušu grebe,
    neka ti kaže jedino moje da jedva
    živim svaki dan bez tebe.

    Neka ti kaže nebo koliko te volim
    koliko se veselim svakom novom snu
    Neka ti kaže jedino moje da se samo tebi nadam
    i da želim da si tu.


    Neka ti kaže nebo koliko te volim, i kako
    ništa nije isto od kada nisi s nama.
    Neka ti kaže jedino moje,koliko te volim..
    da te čuvam u snovima i da nisi sama

    Neka ti kaže nebo, koliko te voli mama .

  37. #37
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,215

    Početno



    Ovakve riječi su ljekovite.

  38. #38
    jurisnik avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    1,112

    Početno


  39. #39
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Bebo probudi me iz ove noćne more, ne želim da čujem da si gore.
    hoću da mi dodješ bebo , vrati se dolje...

    ...fališ bebi moja

  40. #40
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    :hug:

  41. #41
    anđeo26012013 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Lokacija
    Budinšćina
    Postovi
    733

    Početno

    grlim te draga

  42. #42
    vjerujem u bolje sutra avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    552

    Početno

    jako mi je zao zbog tvog gubitka
    grlim te

  43. #43
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Grlim i ja vas sve. Hvala vam na svakoj utješnoj riječi.

    Evo dolazi polako i treći mj. kako nje nema. Koliko mi samo fali sunce moje malo
    Ona mi je prva misao kad se jutrom budim i zadnja kada
    idem spavati. I tako će biti dok ponovno ne budemo skupa.

  44. #44
    anđeo26012013 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Lokacija
    Budinšćina
    Postovi
    733

    Početno

    i dalje mislim na svoje dijete iako je 3godine prošlo,ali sad je drugačije puno puta nemam vremena ni razmišljati od male,stana i posla...3 mj od gubitka jako dobro se sječam tih dana,plakanja u busu na cesti di mi je došlo i nije me to uopče diralo....ne predaj se doči će i tvoje bolje sutra

  45. #45
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Anđeo i budeš uvijek mislila na svoje dijete. Jer si majka. Isto kao i ja i sve majke na ovom svijetu. I ja čvrsto vjerujem da će doći i moje vrijeme.
    Ni ja ni mm se ne predajemo. Svaki dan smo sve bliže ostvarenju našeg cilja.
    Puno snage je trebalo za krenuti dalje, ali to nam je jedno što nam preostaje. Drugi izbor nemamo.

  46. #46
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    U ovu šaku riči u moju nevolju
    I sudbinu da mi svitliš put dok tražim je
    Jer ova duša dalje bez nje više ne može

    Pismo moja leti mi do nje
    I šapni joj riči najlipše
    Da još uvik nosin za nju
    Po sri srca živu ranu
    Koja samo ona ličit zna.


    Volim te malena moja!




    https://youtu.be/QxC68Honnqw

  47. #47
    ivana.sky avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2014
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,007

    Početno

    ne znam sto bi ti rekla... znam koliko malo znaci sto sjedim, citam i placem... samo saljem zagrljaj i snagu i pozitivnu energiju

  48. #48
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Curke puno mi znači vaša podrška ovdje, i Hvala vam na tome

  49. #49
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    U veljači jednoj,punoj ljubavi
    S daškom zime na ulici,
    Stvorila se jedna kaplja kiše na prozoru,
    Tisuće njih na obrazu…

    Bližilo se proljeće,
    al vidjeli smo samo njegovu sjenu,
    zbog ljubavi i tako nestvarne boli u istome trenu…
    zbog tolike ljubavi koju ti nismo stigli dati,
    jer sudbina nije htjela pričekati,vrijeme nije htijelo stati…

    Samo smo htijeli da si s nama,da sve bude dobro,
    da nas netko probudi i kaze da je sve bio loš san…
    tako je bilo sve dok nije svanuo dvadesetipeti dan…

    A sad…
    Bijelu ružu u ruci čuvam od vjetra,
    lošeg vremena i varavog svijeta,
    jer ne mogu čuvati ,anđele, tebe,
    osim u srcu,duši i mislima,kao vječni dio sebe…

    Bog zna da ćemo žalit u svim svojim noćima,
    Što nikad nismo vidjeli sjaj u tvojim očima…
    Jedino me tješi što na kraju opet ćemo se sresti,
    a do tada jedno znaj:

    Anđele, duguješ mi zagrljaj…


    3mj.

  50. #50
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Vec tri mjeseca. Kao da je maloprije bilo :hug:

Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •