Inso prvotno napisa
Što se tiče broja dobivenih i oplođenih jajnih stanica, te naposlijetku broja blastocista i uspjeha postupka, moja iskustva su ovakva:
Prvi postupak privatno u repromeda, 30 godina, idiopati, nikakve suplemente nisam uzimala, dobila sam 9 js, sve oplođene, 5 blastocista. Rađena 3 transfera, 1 blasta vraćena u svježem (biokemijska) a po 2 blaste vraćene u 2 FET-a, nula bodova.
Drugi postupak rađen u Petrovoj, vitamine i minerale smo uzimali ja i suprug, dobiveno 5 js, sve oplođene, 2 blastociste, obe vraćene - trudnoća, jednojajčani blizanci, ali i spontani u 8. tjednu.
Treći postupak rađen u Petrovoj, 32, godine uzimali smo vitamine i minerale, 6 tjedana strogog režima prehrane bez glutena, šećera i mliječnih proizvoda, schratching endometrija u ciklusu prije postupka, dobiveno 7 js, jedna nezrela, 6 oplođeno, 3 blastociste, vraćena je jedna savršena a 2 su zamrznute zajedno. Došlo je do trudnoće, sada sam u 15. Tjednu.
Moj zaključak je sljedeći, kod mene uvijek koliko antralaca toliko i jajnih stanica, sve zrele, sve oplođene, ali naravno ne može svaka doći do stadija blastociste, kod mene ih uspije nekih 50%. Priroda je jednostavno takva, ne može svaka oplođena jajna stanica preživjeti, dolazi do kromosomskih grešaka u dijeljenju, a vjerujem da su takve greške kod nas koje smo u postupcima češće što zbog godina, što zbog problema koji nam koče prirodno začeće, i tko zna kakvih još faktora. Vjerujem i to da ako se primjenom lijekova odjednom razvija 10 stanica, da se ne mogu sve kvalitetno razvijati kao što bi se razvijala ona jedna ili dvije koje prirodno rastu.
Čula sam bezbroj puta da žene koje su u postupcima govore da su napravile sve što je moguće da poboljšaju ishod postupka, ali ipak nisu npr. zdravije se hranile, prestale pušiti, i slične stvari. Ovo ne govorim da bih nekoga napadala, nego u nadi da nekome pomognem svojim iskustvom, kao žena koja je i sama prošla nekoliko postupaka, i koja se muči sa svim problemima i strahovima koje većina vas prolazi.
Ja sam prestala puštiti, piti kavu, alkohol, hranim se zdravije i raznovrsnije, pila sam brojne vitamine i minerale, više se kretala, smršavila 6 kila po preporuci svog doktora, iako nemam problema sa težinom, imala sam možda 2-3 kila viška, i nagovorila muža da napravi sve to isto. Tek tada mogu reći da sam napravila sve sa svoje strane, i mirna sam odradila zadnji postupak. Sad što će biti dalje tko zna, ja i dalje strepim nad svojom trudnoćom i ne vjerujem da je uspjelo, čekam od pregleda do pregleda ne bi li vidjela da to malo srce i dalje treperi, i znam da nema garancije da će sve biti u redu do kraja.
Uglavnom, ono što sam htjela reći je da ne treba odmah upirati na nestručnost ili stručnost doktora i ustanova u kojima odrađujemo postupke, ja vjerujem da oni rade najbolje što znaju i mogu, ali nekad jednostavno iz tko zna kakvog razloga ili posloženih faktora, naprosto ne uspije. Moj tretman u Repromedu i Petrovoj se NIMALO nije razlikovao.
Ispričavam se na ovako dugom postu, ali to mi je bilo na duši… Sretno svima!
