 |
|||
Previše izazova.Originally Posted by Vrci
Probaj trik s kutijom....uzmi kartonsku kutiju iz dućana, neku srednje veličine da dijete taman stane u nju, a onda to stavi na posebno mjesto i tobože sklanjaj, jer to je tebi važna stvar. Često se klinci zainteresiraju. Onda joj slavodobitno daj da se samo malo poigra s tvojom dragocjenom kutijom.... Meni su takve stvari kupile sate i sate mira. Probaj...
Osim ako kao moja ne razvije slatki zub na kartonske kutije i papir.
Probavamo i to. Kad napokon damo "zabranjenu" stvar bude interesantna 10ak min i kraj
Jako voli zice i misa. Ima dopustene,al ni ti nisu vise in.
Sad se najvise igra s onim borom od filca gdje su na cicak nalijepljeni ukrasi.
Mislila sam da je stariji bio aktivan,ona je nova razina
Sate mira mogu dobiti samo ako ju ubacim u kadu
Moj je pravi razmazenko. Ako se hoce penjati, ja mu pomognem. Ako hoce sekine sitne igracke, nadzirem pazljivo igru. Ako hoce ukrase s bora, skidamo ih skupa pa ih vracamo. Opcenito - ne znam bas da mu je nesto u kuci - zabranjeno.
Ja bas nisam toliko liberalna, mora imati neke granice. Tv se ne vrti i ne lupa i sl.
Stariji je postovao granica,ona ih testira stalno.
Evo od jucer, dode do suderice i uporno stisce gumbice i lupa po displeju i njima. Kako bi do bilo dopusteno? Sad sam imala urlaonu jer sam ju micala od tamo.
Btw braco je ljut i tuzan kad mu ona dira i raskopa igracke (ima cijelu cestu sa znakovima i svime u sobi,plus zgrade od legica) i postujem da je to njegovo i da i on mora ima nesto sto ona ne dira dok je ovak mala
To su vjerojatno i razlike u karakteru medu razlicitom djecom. Kod nas recimo nema kao kod zute grizenja, stipanja,udaranja i slicno
Last edited by Vrci; 30.12.2018 at 08:59.
Pa dobro ne dam ni ja da unistava stvari, ali evo recimo gumbice na sudjerici bih vjerojatno dala. Kao sto mu dam da stisce gumbice na pecnici - cak ga i dignem da to radi, jer imam visoku pecnicu
Mi smo R slozeni frozen lego dvorac dignuli na visoko, ostalo po njenoj sobi mu je dopusteno.
I za mene to nije testiranje granica nego djecja znatizelja. Oni su jednogodisnjaci, meni je normalno da kopaju po svemu i sve pale gase. R kad je bila mala nije nista od toga radila, bas je bila zakinuta za znatizelju, ja sam je ucila da rovari po ladicama, otvara ormare, penje se po namjestaju i sl... nije bilo nikakve stete kasnije u tome. Njeno testiranje granica je bilo u skroz drugim poljima :D
A da li je ONA imala urlaonu? Zapravo, kod mene ne bi dobila urlaonu, ali bi dobila otrovni pogled i ledenim glasom rečenicu "ODMAH PRESTANI IZ OVIH STOPA". Ako ne bi, bila bi maknuta fizički (što si vjerojatno i ti napravila). Za urlaonu sam imala fotelje za hlađenje. Moji su sinovi s malom dobnom razlikom i kad su se probali tući, razdvajala bih ih fizički i slala u odvojene sobe na hlađenje. Trajalo je neko vrijeme, ali brzo su naučili. Nisam zlorabila te metode - to je bilo samo za kritične situacije (kad bi se mlatili ili kad bi dirali nešto što je opasno, tipa peć ili suđerica). Za ostalo - metode odvlačenja pažnje... Joj, kad se sjetim kakav krš smo imali u kući tih godina... Moj stariji se volio igrati lampicama za bor cijele godine, imali su stari telefon, bakin stari video (i šarafciger od treće godine), omiljena igračka su bile kvačice, klupka vune, kutije ne samo velike nego i male, škare tupog vrha od najranije dobi i gomila papira, labirinti...
Od ostalog - slano tijesto, glinamol i plastelin (+ slamke) su mi kupili sate mira, kada ljeti (i mala kadica na balkonu), a zimi sjeckanje povrća (nožem od bešteka kuhane mrkve za francusku salatu, kuhana cikla i slično što se može tupim nožem rezati), štehanje keksi... krpe i papiri za rezuckanje... ljepilo i selotejp, ma svašta... Uopće ne znam kud su utekle te godine. Ako želiš fotodokumentaciju i upute za kreativno igranje - viči, imam puno toga poslikano i opisano.
Da,ona je urlala. Ja ne :D a morala sam ju maknuti jer je postala prenasilna prema jadnoj suderici. Koja je btw ganz nova,ne bih da ju vec sprcka
Super su mi uvijek tvoje ideje (pomogla si mi i sa starijim i govorom), al mala mi jos za to. Za tjedan dana tek godina...
Zato se danas ko luda zabavila vlaznim maramicama. Docepala se kutije, izvukla ih hrpu. Ja pospremila,njoj ostale 2.Ajme koja to bila sreca
E vidis vrci, ja pak nedam maramice vaditi
Ne dam ni ja. Smije se samo igrati uz nadzor s ambalažom. Ovo je dohvatila slučajno, pale su na pod, a ja sam joj dovršavala ručak
Ostala je bez te dvije kad ih je pokušala pojesti...
Kod nas je trenutacno najveci problem jer gospodin dopuzi do mene, digne mi se na hlace, ja ga refleksno primim za ruku da ne padne i onda on ocekuje da mi secemo okolo po kuci gdje on hoce. I tako stalno, pogotovo kad seki treba napraviti frizuru, obrisati guzu i sl. Poceli su protesti u vidi bacanja i urlanja, opet me uhvatilo nespremnu i krivo reagiram.
Meni je danas po ko zna koji put otrgla naušnice s uha, i sad nemrem nigdje nać kopčicu.
Ja nisam naušnice ni nosila neke dvije ili čak tri godine. Pa tko bi s tim izašao na kraj??? Ali da te utješim - to tako brzo prođe, samo odjednom osjetiš da više nema tih frustrirajućih ponašanja i da ih nema već neko vrijeme. U međuvremenu opet uleti neko drugo sr*nje i tako dalje.
Sretno...
Ovo je baš utješno.međuvremenu opet uleti neko drugo sr*nje
Last edited by zutaminuta; 04.01.2019 at 10:32.
Da pitam tu ako moze ako ne nek presele, maleni će za koji dan godinu, veoma aktivna beba ne miruje tren s 10 mj prohodao,velika beba.Izluđuje me noćno hranjene
Da nastavim, pobjeglo, nikako da izbaci hranjene po noći ko novorođenče jede svakih 3 sata, večera oko 19 i oko 21 h popije 150 ml mlijeka i zaspe, prvo buđenje je oko ponoć jedan popije bocu i nastavi, zatim opet 3 ili 4, to su kao noćne i jutarnja je u 7,ovo mi je više postalo prestrašno, pokušavala sam mu dat dudu nosit ga al ništa dok ne popije mlijeko ne umiri se, ja više neznam jel on stvarno gladan ili je to navika, velika je beba, rodio se velik sad već nosi br 92.Dal da mu u ono mlijeko oko 21 stavim nesto da ga malo zagusti, neznam više sta napravit??
Zeljkice kakav je s dohranom?
S godinom bi trebao imati večeru, koliko se sjećam.
Ja bi mu pojačala večeru umjesto da dodajes nešto u bocicu. Možda neke zdrave masnoće ili nešto slično. Iz bočice pije, nije mi ona za davanje krute hrane.
Da, pa probaj tako. Ali velika beba će i dalje tražiti. Jer raste.
Super je s dohranom sve voli jest, stalno bi nesto jeo, znam mu za večeru dat puru sa sirom oko 19 h večera, možda mu je to rano, al kasnije mu se spava.
Evo noćas prvo hranjenje u ponoć i bas se čulo kako se drobić puni, onda opet u 3.....
Mozda su to nasi veliki decki, moj doji u identicnom rasporedu, sad je godinu dana i 12kg...
Moje dijete je starije (3), ali zapravo čim mene vidi je gladan. Mogao bi se s MM igrati satima, ne traži ništa. Kad ja dođem, odmah smišlja što bi. Vaši su dečki još mali, pa ne znam je li to usporedivo, ali mislim da ako nije neki dijabetes ili neki poremećaj u pitanju, da bi se to trebalo riješiti. Ja se taj dio riješila postepenim produljivanjem razmaka, ali se sad mučim sa svojim problemom.
Kako je moj jučerašnji dan izgledao: pripremi doručak (zobene s mlijekom, medom, cimetom, brusnicama i datuljama... i nezaslađen čaj), kuhaj kavu mužu i sebi, skuhaj nabrzinu ćušpajz, popij kavu 15 minuta, odjuri u veliki shopping od 2 sata, vrati se serviraj ručak, pospremi stol (mali je pojeo tanjur i pol). Nisam mogla sve donijeti doma, trebat će opet u auto, muž se nudi on će malo kasnije. Pogledali nekog detektiva na TV-u uz kavu dok je mali odremao, odjurim u auto jer "malo kasnije" još nije stiglo, donesem voće i drugu turu u stan. Mali se budi, kreće voće - guli kivi, pospremi, a sad bi ipak još i krušku - pripremi četvrtine i pospremi, ulazi u kuhinju, opet bi nešto - vičem da je dosta da ne mogu stalno pripremat hranu, idemo van s biciklima. U 17.30 kad ide večera, to pojede tak tak (za nejedače bi to bio pravi obrok). Pa još jedna kruška, al cijelu hoće jesti sam i hoće limunadu s medom, reži, cijedi, peri. I onda ipak pred kraj kruške nek mu narežem da može lakše pojesti. Ako nisam poludila, taman pospremim ide novi zahtjev i ponovo močim ruke, što mi je veliki problem za kožu, zato sam i svjesna svakog opranog nožića. A onda još uz svaki obrok mi nosi upaljač da upalimo svijeću, "da uživamo". I je l vosak sad tekuć, je l vruć i zašto je fitilj zakrivljen, je l svi uživamo? I ja prasnem u smijeh. Hvala ti Bože da su djeca tak slatka
Sama sam si kriva. Nije svaki vikend tako, ali me zbilja izvoza.
MM je lijepo ujutro raskitio s malim bor i usisali su podove, igrali se, njega nikad ne traži jelo. I "malo kasnije" je odnio bor i nakit u podrum i otišao po treću turu u auto.
Meni zapravo nije ful jasno zašto bi većim bebama trebao biti problem noć provesti bez hrane, tj. zašto bi im trebalo da se i noću češće bude samo radi jela jer su veći.
OK razumijem da im inače treba više, jer su veći pa mogu i više pojesti količinski.
Više mi to vuče na to da su takva djeca koja ne spavaju toliko čvrsto i ne mogu preći preko te prazne buše/gladi i moraju odmah jesti kad to osjete.
Ja sam bila mršava kao mala, ali štapić, pa sam svaku noć jela. Doduše ne mlijeko, nego sam tražila keks/torticu/bilo što. Kaže mama da to trajalo skoro do škole. Budila sam se i vikala da hoću jesti. I dan danas se budim gladna i moram isti čas nešto ubaciti u usta.
Moja malena jede bočicu u 20 sati i ujutro do pola 8 ne jede. U zadnje vrijeme mi ni tu prvu nije htjela jesti, pa sam skužila da ju ne smijem vaditi iz krevetića nego nahraniti u njemu. Jer ona dizanje van shvaća kao "jej počeo je dan idemo se igrati" i nema vremena za jelo, kao da ne osjeća više glad. A preko dana traži jesti nešto jako često i ne smije nas vidjeti da jedemo, odmah žica.
I ja sam jedan dan rekla da imam osjećaj da cijeli dan kuham-perem-hranim. Bilo starijeg, bilo nju, bilo nas.
Možda zapravo filozofiram i na krivom sam tragu, ali eto...
Last edited by Vrci; 07.01.2019 at 16:57.
I da, danas kao izlazimo iz ove dobne skupineMalena je prije par dana prohodala, danas rođendan, i sve si mislim da bude sad lakše kad nije osuđena samo na puzanje.
Prebacuje se na jedno spavanje pa je tu koma (prerano ide ujutro spavati, pa ima dug dio dana do večernjeg spavanja), ali nekako kako raste sve lakše izdržim
Sretan Ročkas curi
A zakaj već na jedno spavanje idete,ja sam mojima to ubacila tek s godinu i pol
Last edited by jelena.O; 07.01.2019 at 18:16.
Sretan rodendan!
I moj spava jednom već 3 mj tako, sam je izbacio jutarnje spavanje, samo nikako da to noćno hranjene se smanji, ok da bude jednom al 3 puta mi nikako nije jasno. Mislim da od kad je prohodao je tako, već 2 mjeseca.
Pa jer ne zeli zaspati drugi put
Tak je i stariji oko prvog rodendana izbacio drugo dnevno spavanje.
Sretan rođendan! Kao da smo jucer pisale kak idemo roditi a evo vec prvi rođendani...
Evo ja vec sat i pol uspavljujem malu na cici. Vec sam luda... Znaci ona zaspi oko8, ne moze dulje izdrzati i probudi se u 9. I onda se navlacimo sat , dva dok ne zaspi. Ako joj pustim da se digme nece spavati do 12. Prek dana isto dva puta spava, ne moze izdrzati. Sta da radim?
Poslano sa mog SM-N920C koristeći Tapatalk
Možda je stvar u kratkoj hipoglikemiji izazvanoj hranom sa visokim glikemijskim indeksom poput tako tortica koje pokrenu gušteraču da izbaci u krv hrpu inzulina (nadam se da sam dobro pohvatala). Znam da kada se ja navečer nažderem ujutro me boli stomak koliko mi je loše i moram nešto pojesti.
Možda bi večera trebala biti upravo super lagana, nešto s niskim GI.
Je li to neka separacijska anksioznost da me mala ne može ostaviti ni jednu je**nu minutu na miru? Dam joj krušku i igračku koja svira i pi**arije koje inače ne smije, i ona s tim u ruci za mnom.
A oni svi troje se ne igraju nikad skupa?
Igraju se.
Eh, to rade kad osjete da tebi to ide na živce... Zapravo, točnije bi bilo reći da "prepoznaju radnu točku". Moj mlađi to nikad nije radio, ali stariji zna i dan danas, hehehe, iako sad to radi iz zafrkancije. Hoda oko mene kad rano ujutro ustane, viče "vau vau vau" i maše privjeskom s ključeva (mali ćuko). Točno zna da ću na to obratiti pažnju. Zadnje vrijeme počela sam mu uzvraćati istom mjerom. Ja imam plišanog tuljana na ključevima, pa uzmem svoj privjesak i krenem oponašati glasanje istog... Da nas netko vidi, pomislio bi da smo sišli sa svog sićušnog uma kad se tako zafrkavamo u pola sedam ili ranije...Je li to neka separacijska anksioznost da me mala ne može ostaviti ni jednu je**nu minutu na miru? Dam joj krušku i igračku koja svira i pi**arije koje inače ne smije, i ona s tim u ruci za mnom.
Ah, ali ne smeta mene to što ona ima u ruci i stvara buku. Na to sam hladna kao špricer. Već to što se lijepi na mene kao magnet i hvata za nogu kao čičak.
Moj veliki je bio takav do tri i pol godine priljepak nad priljepcima
Uf uf priljepci..
drž se žuta ta najmlađa je očito special
Kada imam svoj mir kroz tanke zidove čujem bebu koja plače onako po rasporedu ujutro, popodne i navečer. Ponekad vrišti, ponekad se guši, hvata zrak kroz plač, intezitet je u 2 od 3 puta otprilike kao kada se moja najmanja negdje udari. Ili ga puste da plače minutu dvije, ili samo stane. Tako već godinu dana.
Mrzim što ovo moram reći, jer je normalno da djeca plaču, i da roditelji ne skaču uvijek jer su izmoreni, i moji isto galame, i ja sama psujem glasno, i lupamo po stanu i nismo ugodni, ali jbn mrzim čuti djecu da plaču. Mislim da ću morati negdje odseliti u pustinju jer mi je specifično taj zvuk nesnosan. Gore od struganja vilice po tanjuru.
Konacno jedna dobra tema koju moram procitati od pocetka. I ja cu poludjeti. Sto vrijeme odmice sve je gore. Rekli su mi da je skok u razvoju, ali njen skok traje mjesec dana. Valjda se spojio s novim skokom. Uglavnom sam zrela za psihijatriju. Ni nosiljke, ni kolica, ni viperi, ni gymovi ni ostala papilova - nula. Nosi je na rukama inace urlici. I da, ne smijem se ni pomaknuti jer urla kad odem samo do wca.
Evo sad...ima 2 sata da se spremamo vani. Ali ne mozemo izaci jer urla kad je oblacim, pa cica pola sata. Onda se idem ja obuci (pokusam, evo sam i dalje napola gola) pa urla, smiri je sisanje.
Ja trebam sat za sebe bez da je cuvam, jel to uzasno sebicno i nemajcinski? Jer pucam po jebenom savu.
Potrosila sam para na lopate na sve gluposti od nosiljki u koje ne zeli. Jedino pali sisa. Sise nisam uvukla 2 mjeseca i gadim se vise samoj sebi. Ne stizem se istusirati svaki dan, jedva zube operem. Gadi mi se ovo. I jucer sam ponovo dozivjela lagani nervni slom.
Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk
marla meni ovo zvuci kao grcevi. Mi smo se prva 3 mj prenosili.
Moj prvi nije imao grceve, a bilo nam je tako dobra 3-4 mjeseca. Proci ce, drzi se.
jel grči nožice prema trbuhu?
Žao mi je da je situacija takva i ne nije sebično i nemajčinski da želiš imat sat vremena mira u cijelom hebenom danu da dođeš sebi. jel bar hoće u kolica da je muž voza vani dok spava? može li je on nosat dok se ti središ? Mislim ono pa moraš se moć obuć i oprat zube.
Meni se čini da će bit jedno od one zahtjevnije djece, a možda se varam i u pitanju su grčevi ili nešto sl.
Last edited by Lili75; 14.04.2019 at 20:32.
Uskoro ce 2 ipo mjeseca napuniti i sve je isto. Zapravo, jos i izrazenije u vidu toga da ja tu moram biti uvijek i stalno. Onda ja jesam tu, sto drugo?
Grcevi su odavno prisutni, zapravo po nekim knjigama to nisu kolike, ali ima problema s vjetrovima. Ali borimo se (podrigivanje, masaze, vjezbice s nogama, SabSimplex i puuuuno nosenja na ruke)
Njoj sam na usluzi stalno, a vrijeme za sebe hvatam jedino navecer kad zaspe (odlican je nocni spavac i zbog toga sam jako sretna), vise ne fantaziram da ce je preko dana ista toliko smiriti kao moje drzanje. Takvo je dijete i tek kad sam to prihvatila tako kako je, nesto mi je malo lakse - psihicki.
Fizicki - jos uvijek trcim kad idem na wc, oprati zube, pocesljati se. Ona se ne osjeca toliko sigurno kad me nema u blizini, a ja cinim sve da zna da je sigurna. S muzem ostane jedino ako sam ja tu, cim me ne vidi - krene...a kad krene ne moze se zaustaviti (covjece, samo sto ne poplavi od placa, zaceni, jeca, ostane bez glasa...boze sacuvaj)
Uglavnom, ovo mi je drugo dijete j opet imam zahtjevnu bebicu, osjetljivu. A na meni je da ucinim sve da bi se oni dobro osjecali i rasli neoptereceno.
Da, nepocesljana sam u izbljuckanim majicama, sa jednom sisom koja uvijek viri...Ali o ce proci. Mislila sam da se mogu usporedjivati s drugima, ali ne mogu. Prihvacam da nemamo nikakav ritam hranjenja i spavanja preko dana i da ce tako biti jos neko vrijeme. To sam odmah trebala prihvatiti, manje bi se nervirala i frustrirala, a ne sam citala i slusala sto druge zene govore i zavidila im na njihovim savrsenim rasporedima koje ja mogu samo sanjati.
Sslusati sebe, slusati potrebe svog djeteta j sto se ne moze promijeniti treba prihvatiti. I sto vise uzivati u svakom trenutku koliko god sebi na trenutke izgledala kao neuroticna rascupana kokos. Briga me. Ja sam sretna kokos jer imam svoje pilice.
Marla
marla-s kao da sam ja pisala sve sto pises!
❤
Posting Permissions
Reply With Quote