Imaš sreće moja recimo, sad već 4 godine, ima takav karakterčić da voli provokaciju. Bilo je tu svašta, lupanja, grickanja, otkad govori jako kvalitetno provocira stariju sestru. I kad ja recimo vičem, jaučem ili se pravim da plačem, ona se baci na mene i tako me milo tješi i ljubi i obećaje da neće više nikada da ne bi čovjek vjerovao da se radi o istom djetetu koje me je malo prije mlatnulo. Sve sam probala (savjete više ni ne tražim, hvala unaprijed), napredak ide ali puževim korakom.