Anksioznost i napadi panike nakon poroda

[Peterlin]

Ti si mlada mama, a ja sam bila (i još sam) stara mama (rodila dvojicu na pragu četrdesete godine života) i pamtim slično iskustvo, iako kod mene nije bilo tako dramatično...

Prvo - roditi dvoje djece i brinuti o njima dok su mali je OGROMAN stres i fizički napor. Napisala si na drugim topicima da nisi fizički najbolje, što je razumljio.

Drugo - sad je kraj zime - doba godine u kojem je imunitet svima na donjoj granici, vitamini iz tijela potrošeni, dnevnog svjetla (koje puno pomaže kod depresija i sličnih stanja) je još uvijek malo, ne može se izlaziti van....

Treće - ako kaniš nastaviti dojiti, moraš svakako naći način da jedeš kako treba, odmaraš kako treba (da si ne upropastiš kičmu - to može imati trajne posljedice) Trebaš biti zdrava i u formi zbog svoje djece ALI I ZBOG SEBE.

Što se psihičkih smetnji i napada panike tiče - evo zdravoseljački: rodila si dvoje djece, normalno da si zabrinuta za razne stvari koje ti možda ne dolaze do površine svijesti, ali te opterećuju na drugi način (ja sam se pitala hoću li biti dorasla ulozi majke, kako ću ja sve to uspjeti, kako će biti mojoj djeci u svijetu koji nije savršen i sl.) a i fizički sam se maksimalno rastegla, što je rezultiralo tikovima, neurološkim smetnjama, bolovima u vratu itd. Otišla na Rebro neurologu i dr. mi je rekla da je situacija prolazna, česta kod majki male djece koje se jako trude dati sve od sebe i dala upute za odmor... Ali trebalo mi je dugo da se oporavim, valjda cijela godina nakon prestanka dojenja, iako sam uzimala i željezo i kalcij i vitamine.

* * *
Što savjetovati? Vjerojatno ćeš znati sama što od ovoga najbolje odgovara tvojoj situaciji:
- ja i danas mrzim shopping u dućanima, a dok su djeca bila mala, išla sam u kupovinu samo kad je bilo apsolutno nužno + puno češće na plac (na otvorenom) nego u dućane s fluorescentnom rasvjetom od koje mi je bilo zlo (tako je i danas, to mi nije ugodno) - mm je podmetnuo leđa i obavljao kupovinu s popisom
- imala sam tetu čistilicu (nekoliko zapravo, ni jedna nije bila savršena, ali ja fizički nisam mogla bedinati dva nehodača i stići još i spremanje i kuhanje i povremeni posao za firmu)
- nabavila sam si perilicu-sušilicu, da ne moram peglati i da ne moram imati gomile dječje robe (to je bila dobra investicija)
- gledala sam se okoristiti i predahnuti kad god bih stigla, u čemu je mm dosta pomagao: 1x tjedno uzeo bi jednog dječaka i odveo ga sa sobom k svojoj mami. To je bilo super. Baka bi se veselila susretima s unukom, a ja bih dobila jedno popodne za rad 1:1 s drugim djetetom i za odmor; 1x mjesečno bi došli moji roditelji i brat, i njima sam uvaljivala djecu bez grižnje savjesti (svima je to bilo dobro)
- snizila sam kriterije (prozori su se prali 2x godišnje, a ne svakih 6 tjedana, nije bilo nikakvih adaptacija stana, krečenja i preuređivanja - što ja inače obožavam i često radim)
- nisam odvojeno kuhala za djecu i odrasle - tih godina smo jeli samo hranu koja je primjerena i dohrani i za odrasle (na uši mi je izašla bijela riba i lešade, ali to je bilo lako za pripremu i brzo gotovo)

Tih godina (mlađi sin je imao neke 2 godine) smo nabavili vikendicu i to je bilo sjajno - otići povremeno u zelenilo u drugu kuću, maknuti se malo od svakodnevice. Super mi je pomoglo.

Spas mi je bio kad sam nakon drugog porodiljnog počela raditi, iako je tlaka potrajala još dugo - dva jasličara i posao zahtijevali su da pričuvna teta čuvalica bude na raspolaganju za slučaj dječjih bolesti, a imali smo i tetu čistilicu.