Znaci ono sta Peterlin napise tu se rijetko kada ima sta dodati. Ja sam u jednoj fazi u zivotu bila toliko umorna, kao bolesna,beživotna. Da ne kazem cak i depresivna. Otisla bih u ambulantu i vidjela,neznam..stariju gospođu sa jakim venama na nogama. Odmah crne misli..starost=bolest. Kako cu zivjeti tada kad nemogu sada. Grozila sam se zvona mobitela jer sta cu ako me netko pozove na kavu? Ne ide mi se, preumorna sam,bezivotna. Kod mene se vjeruj radilo "samo" o jakoj anemiji. Nakon toga uzimala zeljezo,dosta vitamina, zdravija prehrana i nacin zivota i vjeruj mi ja sam ubrzo postala nova žena. Bolje reći ona stara od prije "bolesti"

Moraš se pobrinuti za sebe. Izici mozes i ispred kuce netrebas nigdje daleko jer svjez zrak i malo sunca su nam neophodni. Hraniti se dobro,odmoriti se kada osjetis potrebu,odrediti prioritete ali i neke stvari sebi uzeti za obavezu koliko god da nam se neda(ovo ponajvise znači izići na zrak) Vec i vidim da si na dobrome putu