 |
|||
Ucenje ide samostalno. Ona sjedne, nauci, ja je ispitam. No, treba je dobiti da sjedne. Ili joj uzeti knjigu (beletristiku) koju je sakrila ispod udzbenika.Ariel_ prvotno napisa
Mislim da sam vec i previse rastezala nasu situaciju. Tko je skuzio, skuzio je. I ne trebaju se svi slagati sa mnom.
Napisala sam dugacki post ali mi se izbrisao.
Potpisujem reni 7, i tako je to lijepo rekla o pogurancu.
Ja se potpuno slazem sa laumi i razumijem ju. Pa ona svojoj kceri upravo i daje taj poguranac. I davat ce dokle joj bude trebalo, mozda i do 2. srednje. A mozda i ne tako dugo. To ovisi o djetetu. nekome je dosta samo prvo polugodiste 5. razdreda dok ne pohvata konce a nekome treba i duze.
Bolje tako nego da jednog dana kcer ne upise zeljeni fakultet i da bude nesretna zbog toga. A trebalo ju je samo potaknuti na ucenje...
ne znam, no mislim da kad odrastaš u takvoj familiji, nema ne mogu :D
ono, a zašto ne može?
to je baš poticanje izvrsnosti. to mi je u rangu kostelića npr. ili ivaniševića.
za postići takve vrhunske rezultate, treba odricanja i djece i roditelja.
e sad, pitanje je i čemu? ja to kao roditelj bojim se da ne bih uspjela. pokleknula bih i ugradila lift. jer, činjenica jest da više-manje svugdje gdje dođe i ima lift.
po meni nije poguranac kada roditelj sjedi uz školsko dijete svaki božji dan godinama i kada se više niti ne razlikuje je li škola djetetova obaveza ili njegova.
nije samo škola iz školske klupe važna, ima nešto i u tome što kaže casa, da joj je dijete samostalnije od velikog broja odraslih ljudi.
to je po meni veliki uspjeh i za dijete i za roditelja. uspjeh kojem ni jedan 5.0 prosjek ne može niti posoliti!
osim u slučajevima kada je dijete i samostalno i 5.0.
Ne znam jeli mislis na lauminu kcer (laumi sorry sto seciramo tvoje postove), ali ona ne sjedi s njom i uci svaki dan. Vec ju natjerava na ucenje i ispituje. Dakle kcer to moze samo joj treba poticaj. I to joj daje... Meni je to ok.
i.nije samo škola iz školske klupe važna, ima nešto i u tome što kaže casa, da joj je dijete samostalnije od velikog broja odraslih ljud
sa ovim se naravno slazem. Nije sve u skolskom uspjehu, ima puno vise u zivotnoj skoli
jako je nezahvalno pričati ovako bi onako bi kod ove konkretne situacije kada se radi o zdravlju.
evo iskreno i iz želuca: ukoliko bih bila u mogućnosti birati mislim da ne bih dozvolila da se pentra po tim stepenicama na taj način zato što mora, isključivo kad i ako baš sam hoće.
ali bih ga ohrabrila da ojača svoje ruke možda tako da bih mu kupila buće, lupam, ili ga vodila u teretanu pa nekakve prilagođene vježbe, lupam...
čisto da dijete zna da ima alternativu i kada mene više ne bude bilo, zauvijek ili trenutno.
Meni je genijalno citati ovo pomaganje u ucenju za 5,0.
Na to mogu samo plakati.
sirius, moguće da se ne razumijemo jer i meni se plače na te tvoje riječi. ako si bar tu i tamo pratila temu, nije baš da se ne da niti naslutiti o čemu ja to pričam i na šta se to odnosi.
možemo sad izvlačiti svoje pojedinačne slučajeve do preksutra, nema smisla. pričamo načelno.
pa evo, već sam svoj primjer napisala, al što se mene tiče - radi se o ovome.
ako dijete za 5.0 svaki dan u osnovnoj školi mora sjediti poslije škole 3 sata nad knjigom, uz pomoć roditelja, a za ta tri sata je mogao biti u parku, družiti se, a ja sam mogla ići na fitnes - e, tu ja podvlačim granicu.
moja m bi sigurno mogla imati bolje rezultate u školi. no procjenjujem da je za nju zdravija i sretnija igra, sport i blejanje od sustavnog rada, stvaranja radnih navika i svakodnevnog ponavljanja.
a kad vidim da ima test, a nema pojma, onda s njom zapnem. pa nauči. do deset navečer :D
da smo svaki dan zapinjale i učile, imala bi pojma. al pod cijenu petice - meni se to iskreno - neda. ona, kad joj je dosadno, pod satom umjesto da sluša, priča okolo i nema pojma što učiteljica priča. rekli bi - tabula rasa :D
no, isto kao što mi nije prirodno potpuno njoj i njemu prepustiti odgovornost za ocjene i školu, pa kad ne nauči za test slijedeći dan, neka dobije trojku. ili - četiri, svejedno. koji put, obzirom da se radi o izuzetno laganom gradivu, npr iz prirode - ubosti će i četvorku.
a to je ono što govori casa, ako sam dobro shvatila
rekla bi seni - kontekst :D
Meni se place nad mojom sudbinom . Znas onu: ne laje pas radi sela nego radi sebe.
jer sjedenje i vidljiv mjerljivo vrhunski rezultat jest bar nesto opipljivo.
Da vidim sa koliko bi entuzijazma neko svakodnevno sjedio sa djetetom za knjigom, a onda to isto dijete ode u skolu pa napise test za 2 . Ili cak niti ne uzme test za pisanje jer mu nije dobar dan.
siriussaljem hug jer imam isti problem sa mazom
Ja nešto ne kužim. Roditelj je odlučio gurati dijete u školi, ok, recimo do 2.r srednje. I šta onda? Dijete je upisalo gimnaziju (na inzistiranje roditelja jer roditelj misli da dijete moze i da je sposobno, a dijetetu se ipak neda) i nekako uz pomoc doguralo do 2 razreda i sada je roditelj odlucio da je gotovo z njegovim angazmanom i neka se dijete snalazi samo jer je vec dovoljno zrelo. A klincu se zivo hebe za sve i neda mu se dalje...a roditelj ga je tjerao u gimnaziju, da se njega pitalo isao bi za avtomehanicara jer to voli. I ako i zavrsi gimnaziju, nemoze raditi nista jer nema nikakvo zanimanje. Pa sta nije bolje da je to dijete upisalo zanat, zavrsilo to i zaposlilo se? A na kraju krajeva, ako odluci da zeli uciti moze poloziti manjak ispita i upisati 4r srednje skole i nakon toga fakultet. Pa nije gimnazija jedina skola iz koje se moze na fakultet?!? Ja sam cak i na ovom forumu procitala da djeca koja zavrse umjetnicku gimnaziju ( muzicku) nemogu upisati nista drugo nego akademiju. Eto, nije istina, moja susjeda se normalno upisala na uciteljski fakultet, u stvari, iz njezinog razreda samo jih je 2 ili 3 islo na akademije, ostali svi nesto drugo.. I svi su upali i normalno studiraju.
I tako... Nije jedini put do zeljenog zanimanja gimnazija, moze se i drugim putem ako to zelis. Ako ne zelis nece ti pomoci ni najbolja gimnazija u drzavi.
Mozda sam cudna ali ja stvarno ne zelim da moje dijete djetinjstvo, mladost ( najbolje godine) prezivi za knjigom da da bi imalo prosjek 5,0 da moze upast na the best gimnaziju jer ako ne upadne tamo nema nikakve mogucnosti u zivoto. Glupost.
Naravno da pomazes, poguras, podrzis ali sve ima svoje granice. I djeca moraju imati zivot van skole. A ne samo borba za ocjene a zaborave kako biti dijete. Zdravo, prljavo dijete.
In love, ako se ovo odnosi na mene (ja sam spomenula 2 razred gimnazije), moja kci zeli u gimnaziju, jezicnu gimnaziju. Drugi izbor joj je turisticka. Ja sam otvorena za sve. Ako upise gimnaziju, pogurat cu je jos kroz 1. razred jer znam koja je to promjena. Meni je u gimnaziji isto trebalo dobar dio 1. rz da se snadjem. I postepeno otpustati kontrolu i pomagati samo ono sto me trazi. Ako vidimo da ne ide, lako se prebaci u laksu skolu.
Ne volim generalizacije. Ako roditelj "gnjavi" dijete da ispunjava skolske obaveze i uci, mora li to znaciti da to dijete propusta djetinjstvo?
Mi puno idemo na izlete i planinarimo. Cesto nas cijeli vikend nema doma. Ako treba, ona uzme knjige sa sobom i uci u autu ili je ispitam u autu. I ostatak dana uzivamo.
sirius, nije ti lako. Pored tvoje situacije, moja je obicna kamilica.
eh, šta bi vukli da nam nije naših križeva i kapelicaMeni se place nad mojom sudbinom . Znas onu: ne laje pas radi sela nego radi sebe.
jer sjedenje i vidljiv mjerljivo vrhunski rezultat jest bar nesto opipljivo.
Da vidim sa koliko bi entuzijazma neko svakodnevno sjedio sa djetetom za knjigom, a onda to isto dijete ode u skolu pa napise test za 2 . Ili cak niti ne uzme test za pisanje jer mu nije dobar dan.
ali ide to nama
ne brini, imala sam i ja svoje. to ti je kao i s trudovima, boli al' će proći
Trudovi, čini se, traju malo kraće
Posljednje uređivanje od čokolada : 25.02.2016. at 20:59
Prvo, vezano uz primjer onih Norvežana što sam dala... eto to je meni primjer kako i gdje roditelj treba pomoći djetetu,jer dijete ne može snagom volje promijeniti stanje vlastitog invaliditeta i potrebno je naučiti ga da se nosi s njim bez da se osjeća zakinutim svugdje gdje je moguće, da zatraži pomoć onda kad ne može samo a ne kad mu se ne da samom.
Škola, po mei, nije invaliditet. Ona je segment života koje dijete cijeli život može izmijeniti snagom volje. To nije nešto što je djetetu neophodno za kvalitetan život. Za kvalitetan život mislim da je poprilično nevažno je li netko doktor znanosti ili nkv...
Naravno,lijepo je znati mnoge stvari jer znanje uistinu otvara prozore u nove svjetove... samo što znanje nije baš ni proporcionalno uspjehu u školi niti se može govoritio tome kako se svo znanje može steći u školi ( mislim na sva ona znanja street wise-o međuljudskim odnosima, o emocijama, o... o kojima se u školi uči jakomalo)
Moj stav je izuzetno jednostavan... Škola je djetetova obveza od prvog razreda. Ne uplićem se nepozvana... ne ispitujem o ocjenama, ne podsjećam na zadaće, ne pregledavam bilježnice,ne budim ujutro za školu, ne podsjećam da se ponese tjelesni... U mojoj obitelji smo davno dogovorili da za sve što treba ja sam tu. Zatraži li sin da ga ujutro podsjetim na tenisice ili da mu objasnim zamjenice ili da ispitam prije testa ili pregledam power point, pomognem. Objašnjavala sam davno na nekoj staroj temi da se jednako tako ne petljam u njegova prijateljstva, u njegove novce...
I odem jednom u polugodištu na informacije, zapravo samo zato jer se to kao mora. Ono, tamo dosad još nikad nsam doznala ništa što nisam znala prije... Bar ne vezano uz sina mi.
Povremeno se uzrujam kad shvatim da nešto ne zna... Onda ga pokušavam navuć da štogod otome pročita, da pronađe kakav filmićna netu i tako. Recimo,to se kod nas dogodi sigurno jednom mjesečno... Rijetko je to vezano za školski program. Više onako tipa... On ne zna što znači meandar... ili recimo ne znam kako se na engleskom kaže da sam imao više sreće, mama me ne bi gnjavila ovakvim glupostima...
Kako bih rekla, ako ozbiljno želi upisat gimnaziju,nek počne ozbiljnije učit. Ako on želi upisat gimnaziju, ali nije spreman samostalno uložit potreban trud, a onda ju ne želi dovoljno ozbiljno... Mislim kao kad imaš 5 kila viška... Ako hoćeš smršavit, a moraš prestat jest. Ne može cijela obitelj nemat kruha jer ti mršaviš.
I za kompletnu sliku moje obitelji... ima još dvoje djece, jednog predškolarca i jednog petogodišnjaka. Obojica čitaju, pišu, zbrajaju do dvadeset odnosno deset.. ono svašta sam ja njih naučila i naučit ću ih još štošta... Ali sigurno neću vikat iz borvka UUUči niti će mi nosit zadaću na pregled u prvom osnovne da ne bi odnijeli u školu greške.
HahahahaTrudovi, čini se, traju malo kraće
a i uvijek se moze izabrati CR na hladno.
Trudovi, čini se, traju malo kraće
naglasak je bio na "suosjećam" i "znam koliko može biti nepodnošljivo"
Moram ovo ispraviti: u Zagrebu ne postoji umjetnička gimnazija, nego reducirani općeobrazovni program u sklopu stručne škole koji definitivno ne daje dovoljno znanja za državnu maturu.
Ne znam kako je to regulirano u drugim gradovima, možda na malo pametniji (cjelovitiji) način.
Nije tako uvijek bilo, nekadašnji "muzički razred" bio je u sklopu gimnazije, predavali su gimnazijski profesori, i davao je dovoljnu podlogu i za druge fakultete. I ja poznajem ljude koji su išli u muzički razred i kasnije završili neke druge studije. Danas, bojim se, to više nije tako lako izvedivo.
O ostalom neću, mislim da je previše generalizacije. Da, ima situacija gdje roditelji guraju u gimnaziju dijete kojem se ne da, ali mislim da su takvi ipak u manjini. Većina roditelja, bar onih koji ovdje pišu, ipak razumno prati svoju djecu i znaju koje su im sposobnosti, a koja ograničenja.
Čitajući postove na zadnjih stranicu-dvije, mogao bi se steći dojam da postoje samo dvije krajnosti roditelja - oni koji guraju djecu kroz školu i uče s njima (ili umjesto njih), i oni koji im potpuno prepuste svu odgovornost oko školovanja od 1. osnovne. Sredine nema?
Adio Mare lijepo si ovo sažela!
Ja isto mislim da je vecina ovdje neka sredina. Osim case. Ja volim citat tvoje postove zato sto su neobicni. I moras priznat da jesi radikalna
Fora casa!
Ja bih pomogla djetetu i da smrsavisvi bi jeli manje i kretali se vise, ako treba
i ja bih rekla da smo svi sredina
samo drugačije percipiramo i prikazujemo
moja, uglavnom radi sama
za neke stvari nemam pojma što rade
matematiku, engleski, tehnički ništa
manje više hrvatski, to mi je 2-3x pokazala ove školske godine
njemački mi da riječi da je ispitam, sada im je došla prof. koja im je, napokon, rekla da nabave riječnike i pišu riječi sa članom
to treba učiti napamet i to je ispitam
prirodu i geu mi je dala dan prije ispita da je propitam, znači ja pojma nemam što rade, uzmem knjigu listam i pitam
ali priznajem da sam povijest učila
već sam napisala, novi profesor, više daje, ali više i traži, i možda baš zato što je lani nisam utjerala da se povijest treba učiti, jer je ono malo što je učila bilo dovoljno za 5, došla je u situaciju (u kombinaciji s velikom nedisciplinom u razredu koja je isto kumovala) da je dobila dvje loše ocjene
em što se ona tu izgubila u situaciji koja joj baš nije svakodnevna, em što ju je uhvatio strah da neće moći
i nije bilo nego učiti skupa s njom
gradivo od cca 2 mjeseca smo učile skupa, ponavljale, malo ja, naglas (to je problem, jer ona neće učiti naglas) malo ona, dok to nije išlo kao vodu piti
sad ne učim više tako, ali kontroliram da poslije svake lekcije ponovi gradivo što su taj dan radili, i da ponovi sve prije svakog sata
glazbena je isto svaki dan utjerivanje, ajde svirati, ajde svirati, i sada nas maltetira tako da netko mora uz nju sjediti dok svira
ali na samu pomisao da se ispiše (ja svako malo vrištim da ću instrument razbiti o zid, a nju ispisati iz gš) počne ona vikati da se neće ispisati
ja to doživaljavam kao angažman, jer moja mater to nikad sa mnom nije radila
ali ne doživljavam kao maltertiranje djeteta i forsiranje na nešto što ona nije sposobna
Nemam petaša, al imam prvašicu i eto sad znaš i mene. ona se budi bez problema čak je neko jutro sama se digla prije svih nas, umila počešljala, obukla i nasmijana nas dočekivala kako smo kapali u boravakJa isto mislim da je vecina ovdje neka sredina. Osim case. Ja volim citat tvoje postove zato sto su neobicni. I moras priznat da jesi radikalna
Fora casa!
Meni je bilo jasno u 5.razredu da ću upisat gimnaziju i ne samo to nego i koju gimnaziju- matematičku.
sirius znaš da je tvoja situacija nešto posve drugo o ovoga o čemu mi sad pišemo tako da se ne trebaš obazirat.
cvijeto ja ne kužim po čemu je tebi casa tako radikalna, pa ti si puno radikalnija na nekim drugim temama
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.02.2016. at 23:23
Ne mogu vjerovati da sam procitala svih 11 stranica, a ni nemam djecu u skoli.
Kao sto ste pisale, mogla bih potpisati skoro svaki post na nekim stranicama, ipak cu reći naklon casi, ako za nista drugo, za ovo da ne podsjeca da trebaju stvari za tjelesni, meni je to zakon.
Sto se tice srednje skole i faksa, ja sam cura od 5.0, isla u gimnaziju, zavrsila 1 faks, upisala i drugi, ali odustala, isla na postdiplomski, skoro ga zavrsila, nisam jos, al planiram, a mislim da nije nemoguce da jednog dana imam i doktorat, strucnjak sam u svom podrucju, imam i gomilu profesionalne edukacije... Al, da mi mali kaze da zeli biti smetlar, iz ovih stopa bih otisla u banku, digla kredit i kupila mu smetlarski kamion. Na pragu 40-tih imam totalnu krizu identiteta, i najradije bih da sam pola vremena u zivotu koje sam provela za knjigom ili kompjuterom provela plesuci ili buljeci u sunce. A jos me nitko nije ni tjerao na to
Moj brat je zavrsio spomenuta 3 razreda trgovacke, vise je bio oko skole nego u skoli, na praksu nikad nije isao, nego je cipelama i gablecom mazao cistu speglanu kutu da mama misli da je bio na praksi, ona je hodala za njim, vikala, kaznjavala, nista. Htio je u ugostiteljsku, nije se mogao upisati zbog losih ocjena iz oš. Poceo je konobarit i razvozit pizze sa 18. Danas je na nekoj menagerskoj poziciji, voditelj je nekoliko ugostiteljskih objekata, ima placu istu ko ja.
Sto se tice ovog pomaganja, vjerujem da cu ja biti jedna od onih koja ce znati sadrzaj svih biljeznica, i nastave... Al sto se tice postignuca, zbilja, zbilja zelim biti cool i opustena i naci tu granicu i reci sad mi je vaznije da idemo buljiti u sunce nego ga tjerati godinama na nesto za sto realno nije zainteresiran. Ja sam isto u niši "zar je zbilja tako sudbinaki i tragično ne upisati tu xy skolu ili fax?". Iz primjera moje generacije, ima ljudi koji su srednju prolazili jedva s 4.0, sad su diplomati (bez veze, sami se probili). Ekipe koja tu prvu godinu poslije srednje nije uspjela upisati engleski ili pravo, sad prevode u Briselu ili su suci. Cura koja je prolazila sve s 5.0, i srednju i fax, dobila rektorovu nagradu, danas je nastavnica u malom mjestu u drugoj zupaniji (udala se tamo)... (Ko iz kolumne Vedrane Rudan - "na sve je isla, a sad je samo nastavnica"
Ne kuzim, bojim se jedino ekstremnog siromastva, za sve ostalo mi je bitno da budu zadovoljni samima sobom, vec ce od neceg zivjet.
Ovaj svijet me sve vise zamara s tim postignucima i uspjehom - cisti kucu, peri zube, peglaj, jedi zdravo, nauci engleski, kupi si i priusti to i to, zavrsi edukaciju za pisanje eu projekata... Ma mani me se vise, zelim samo buljit u sunce
Pitanje za ove koje brinu hoce li im djeca moci upisati zeljene skole i fakseve, jeste li vi sve sretne sa svojim obrazovnim i profesionalnim izborima? Sto bi bilo drugacije da ste negdje malo olabavile, i umjesto s "5.0 prosle s 4.6"? Bi li kvaliteta vaseg zivota bila ista, znatno losija, znatno bolja...?
I jos jedna stvar koju nisam primijetila da se spominjala, znaju li svi roditelji pomagati djeci? Na ovo forumu ima puno vise visoko obrazovanih nego u populaciji. I dok se na pocetku pisalo o pravopisu, razmisljala sam kako neke od vrtickih mama ni ne znaju je li ispravno "ne znam" ili "neznam". Imamo grupe na viberu, a vidim i na fejsu, ne pršte baš svi od poznavanja pravopisa. Nemam pojma kako je tek onda s matkom, fizikom i kemijom u višim razredims osnovne... Čitam vaše osobne priče, ali stalno mi je prisutan taj upitnik iznad glave, sto rade roditelji koji "ne znaju" pregledati biljeznice, ispraviti zadace... A sustav (čini se to očekuje). Pretpostavljam da nemaju svi ni za instrukcije. Sto se dogada s njihovom djecom u tom sustavu?
Sto se dogada sa tom djecom u sustavu?
Pa budu losi , jasno . I budu ispod svojih mogucnosti oni koji trebaju pomoc ili guranje, a ne mogu je dobiti.
To je poznata stvar, da uspjeh u OS najvise odreduje angaziranost majke.
Istrazivanje je takvo, ne izmisljam. Uz napomenu da uspjeh nije 5,0 ili 4,5 nego se uspjehom gleda bolji rezultat u odnosu na to dijete .
Nisi trebala napisati ovo da uspjeh u oš ovisi o angažmanu majke, sad će neke mame ovdje misliti da trebaju potegnuti jos vise
Salim se, necu nista kategoricki tvrditi, mali ce u skolu za godinu i pol pa cu se javiti.
Samo sam se htjela autati kao bliza casinom polu. Npr. nedavno mi frendica govori, a djeca su joj isto 5 i 3, "moji nikad nece ici na filozofski, necu im dati, od ceg ce zivjet poslije filozofskog". Ja ju gledam "jesi ti normalna". Pa nije zivot tako zacementiran.
I da, jasno da ta djeca budu losa i ispod mogucnosti, ako ne mogu dobiti pomoc koja im treba, al kakav je onda to sustav miša mu? Kurikularna reforma će pomoći?
Jos sam se sjetila o mogucnostima za kasnije, nakon strucne srednje i gimnazije. Jasno da ti gimnazija daje vise, ali nije ni sve propalo ako si zavrsio negdje drugdje. Znam curu koja je poslije trgovacke upisala pedagoski i radi ko teta u vrticu. Frendica daje instrukcije iz hrvatskog, i dolaze joj srednjoskolci iz strukovnih skola radi priprema za maturu. Kaze da joj je veci uzitak raditi s njima jer su full motivirani i jako se trude, nego s nekim iz gimnazije tko treba bolju ocjenu, ali mu i nije bas previse stalo.
P.S. Ovo da bi kupila djetetu smetlarski kamion kad bi htio postat smetlar... Naravno da on ne bi bio neki sirotan, bio bi smetlar pun duha, kojeg susjedi obozavaju, pun zivotne mudrosti, poslije posla bi citao Dostojevskog... Onako, bio bi ko neki lik iz Zivota na sjeveru, ili ko onaj soboslikar od Murphy Brown.
Djizs, Bubilo, koliko generaliziranja u tvom postu! Ako netko pomaze ili gura dijete da uci, to radi zato da mu dijete ima 5,0?
Pa ja sam par stranica prije napisala da mi je suluda ta opsesija ocjenama i prosjekom. I maltretiranje profesora da navuku djetetu ocjenu jer mu treba za prosjek.
Ti kazes da bi podrzala dijete da bude smetlar. To isto radim i ja za svoje dijete koje zeli biti teta u vrticu. A radim to na nacin da je podsjecam da za to treba raditi, tj. uciti.
Jedno je nametati djetetu nesto sto ono ne zeli, drugo je pogurati ga da radi kad zna sto zeli, a ne da mu se bas uvijek.
Meni je casu isto zanimljivo citati, neki njeni postupci me potaknu da u necemu malo olabavim, a nesto si ne mogu ni zamisliti. Ja sam negdje u sredini - niti helim biti riditelj helikopter niti zelim djeci sve prepustiti.
Napisala je Angie kako joj se, kad je tek dosla na studij, bilo bed naruciti doktoru. Mene moji nisu bas u tom mjeri drzali pod staklenim zvonom, ali je ipak bilo super kad je tata isao sa mnom kupiti bonove za menzu prvi put ili kad je isao sa mnom kad sam nosila karton kod studentske lijecnice opce prakse. Ne zato sto ja to ne bih mogla sama, nego onako, vise za drustvo. Radio je u Zg pa smo se nasli i obavili to zajedno. To mi je lijepa uspomena.
Laumi, ne moj post se ne odnosi na tebe, pitala sam generalno... Sto s takvom djecom koja se na inzistiranje roditelja upisu na gimnaziju a ne ide jim? Jer i prebacivanje u drugu skolu nakon dvije godine nije samo tako, treba poloziti deficit predmeta i to strucnih koja su cesto teska i jako obsezna. Ode ljeto u ucenju a sve radi (pre)ambizioznih roditelja.
Ma, meni se taj trend prevelikog uplitanja u zivot djeteta ne svidja. Previse jih se drzi u mjehuricu i kad taj mjehuric pukne nemaju pojma kako ide zivot. I prevelika tezina se pridaje tom obrazovanju, mm je lud kad mu dodju ljudi sa zavrsenim fakultetom a neznaju spojiti dvije suvisle recenice u mailu, pokaze mi ponekad neki cc kad trazi ljude za posao, bude svega. A svi visokoobrazovani...
P.S. Ovo da bi kupila djetetu smetlarski kamion kad bi htio postat smetlar... Naravno da on ne bi bio neki sirotan, bio bi smetlar pun duha, kojeg susjedi obozavaju, pun zivotne mudrosti, poslije posla bi citao Dostojevskog... Onako, bio bi ko neki lik iz Zivota na sjeveru, ili ko onaj soboslikar od Murphy Brown
Sad cu te malo bocnuti.
no, pa što bi mu ti kupovala kamion?
sto ga ne bi trebao sam zaraditi od svoje smetlarske plaće?
i sto ne bi bio sirotan? Sto tome fali?
Ja bih rekla da takvi roditelji ili nisu u dodiru s realnošću i ne poznaju dobro svoje dijete ili su naprosto tvrdoglavi.
Moja kci je premala da bi znala sto zeli biti u zivotu. Trenutno zeli biti "uspješna".
Njoj to znaci dobiti koju medalju na natjecanju i imati sve petice na kraju godine.
I za sada joj ide. Međutim, uz pokoji poguranac, pokoju provjeru zadace, printanje listica za vježbu.. Ovaj tjedan nista od toga, prvi put ju vidim tek u 9 navecer.
I , ubijte me, stvarno ne vidim nista lose u sudjelovanju i pomaganju. Pa za koji god to cilj bio.
Bojim se da nam se školski sustav nikad neće pomaknuti sa sadašnje točke dokle god općeprihvaćeni stav bude da je nastavničko zanimanje profesionalni neuspjehCura koja je prolazila sve s 5.0, i srednju i fax, dobila rektorovu nagradu, danas je nastavnica u malom mjestu u drugoj zupaniji (udala se tamo)... (Ko iz kolumne Vedrane Rudan - "na sve je isla, a sad je samo nastavnica"
Pa napisala to Vedrana Rudan ili neka forumašica, svejedno.
Poludim kad čujem kako "oni najlošiji i najneambiciozniji" iz moje struke idu raditi u školu, umjesto da budu, stajaznam, u nekom ministarstvu ili u Bruxellesu.
ne znam kakvi bi mi to roditelji bili da ne pomognemo svojoj djeci?
meni je to skroz prirodno i normalno.
citam pa potpisujem jedne u glavi, pa druge, pa opet ma neeeee, ma daaaaaaaaaa.
i ja mislim da nema ovdje nekih krajnosti. ja ko casa ne brinem se o dizanju za skolu. to klinci rade sami, zasto?? zato sto su od malih nogu dozivjeli da im tata trci po kuci jer kasni. i njih je strah da ce zakasniti, jer su ujutro pod njegovom paskom. tu je stariji odgovoran. za jutarnju smjenu mu zvoni sati sad u 6.30 to sam nekidan iscjenkala donedavno u 6.00, a na pocetku je pilo i u 5.30. ja ih ne dizem jer su sami odgovorni. a tu odgovornost ne mogu prepisati sebi
stvari za tjeelsni, prvi razred sam stavljala, starijem klincu, no u drugom sam pustila, da bih nekidan skuzila da on uopce ne stavlja te stvari na pranje vec neko vrijeme, koje nemam pojma. trenirka ima rupu na koljenu, majica u lijepom klupku samo ceka novi sat. malo smo to znanje obnovili i zasto imamo doma 4 bijele majice za tjelesni.
pratim sta rade, zadace bas i ne pregledavam. tezim da je skola njihov posao. ali isto tako sam prosli vikend pilila da mora procitati lektiru za vikend jer je ovaj tjedan ima. a vikend mu je bio ispunjen , spavanje kod tete (sto znaci samo jedno tuluuuuuuuum), odlazak s ocem na posao u subotu, sto je opet tuluuuuuuuuuuuum, i u nedjelju rodjendan kod njanajfrenda, citaj tuluuuuuuuuuuuum. dakle bilo je lektira procitana mora biti ili nema tuluma. iako sam i sama svjesna da bi je procitao do trena kad mora, ali znam da bi mu bilo teze. tek sad sam shvatila da ima test iz HJ da li zna ili ne upravni i neupravni govor nemam pojma. sazant cu sljedeci tjedan kad stigne ocjena.
zasto sve ovi pisem? pa da potvrdim tezu da smo svi negdje tu. i sjedim i ne sjedim za vratom. mislim da je to individualno za svako dijete. to vidim i sama doma. jer imam slicnu situaciju kao cvijeta. jedno radi i ne znas bas sto je skola, a drugom je bitna ova ljepota koju spominje bubilo. samo tu ljetpotu ne cijene bas u skoli. a ako propusti zbrajanj i oduzimanje, mnozenje, ostat ce sama sebi lijepa a priskrbit ce se i onaj dodatni opis kojeg se svi grozimo glupa. jer nije glupa, ali ako tu ljepotu ne maknemo iz fokusa za njih nece dobro zavrsiti.
bubilo svi bi mi kupili klincima taj kamion, ali i sama znas da kupovina kamiona je davanje ribe, a ne i ucenje kako je uloviti. jer nakon smetlarka dijete mozda pozeli biti astronaut. pa di ces i space shuttle kupovati. bojim se da s tim djeteu dajes srecu na 5 min, a sebe potkopavas i bacas u nesrecu. i kad ti dijete krene u skolu tek tad ces moci odluciti koliko ces se uplesti u istu. kad vidis kakva je uciteljica, kako se tvoje dijete snaslo u sustavu, i da se nadas da ce izdrzati cijeli u nekom ritmu koji ce ostaviti i tvoje zivce jos elasticnim za starost.
nemam like, a na kompu sam. ovo potpisujem i potpisujem i potpisujem. ulaskom u osnovnu skolu i dozivljavanje sredine u kojoj zivim me osupnulo bez obzira sto sam se kao pripremala na sve to.Bojim se da nam se školski sustav nikad neće pomaknuti sa sadašnje točke dokle god općeprihvaćeni stav bude da je nastavničko zanimanje profesionalni neuspjeh
Pa napisala to Vedrana Rudan ili neka forumašica, svejedno.
Što bi značilo da si ipak već odradila sa njima cijeli program prve godine OŠ. To se ne razlikuje puno od onih roditelja koji to odrade za vrijeme trajanja prvog razreda.
Kao što je netko već ovdje rekao- to je samo stvar percepcije.
Ali to nije ništa neobično, od kad je čovječanstva stariji prenose svoja znanja i saznanja na mlađe naraštaje. Zašto bi sa našom djecom bilo drugačije? Jer ima interneta? Pa bi trebali sami otkriti sav svijet?
i ja potpisujem i potpisujem i potpisujem.Bojim se da nam se školski sustav nikad neće pomaknuti sa sadašnje točke dokle god općeprihvaćeni stav bude da je nastavničko zanimanje profesionalni neuspjeh
Pa napisala to Vedrana Rudan ili neka forumašica, svejedno.
badava reforme kurikuluma, dokle god nastavničko i profesorsko zanimanje, koje je prevažno zanimanje, ne postane atraktivno i što se tiče statusa i što se tiče financija, i ne bude privlačilo dobre kadrove. ovako, sve počiva na entuzijazmu pojedinaca.
svi to znamo.
evo, stalno se priča o toj informatici u osnovnoj školi. naša škola ima i opremu, i informatiku od 4. razreda kao izborni predmet i? u osmom razredu na dva sata informatike tjedno - oni se igraju i svi imaju petice. kakav to profesor, kakav to čovjek moraš biti da dođeš u razred i kažeš - ajde, igrajte se dvadeset minuta pa ćemo početi raditi. 20 minuta. kao da soliter igraju, a ne one svoje igre kojima treba samo dok uđeš 20 minuta. i onda ih pustiš svih da se dva sata igraju i da nakon opomena i kritika i dalje ne reagiraššta će tu kurikularna reforma postići? NIŠTA.
a vidiš, meni taj kamion nije zazvučao kao davanje ribe, naprotiv.
jer da bi mali bubilo zaradio za kruh bome se ima jednako i više namučiti u svom biznisu nego da odradi kako mu se kaže 8 sati u čistoći.
možda bi mu na kraju mjeseca više ostalo - s tim da bi se za tu razliku možda puno više naradio, možda ne bi, a možda bi mu na kraju čak bilo i bolje u čistoći.
manje love, ali i manje odgovornosti, obaveza.
što znaš što je za koga bolje?! po meni bi se definitivno dalo razgovarati šta bi kamion bio: riba ili štap za pecanje
Bubilo, koliko je ljudi koji su završili trogodišnju trgovačku postalo teta u vrtiću ili koliko je ljudi kao što je tvoj brat sada uspješni menadžeri?
ti pojedinaćni promjeri apsolutno niš ne znače, velika većina ljudi koji završe srednju trgovačku će na toj školi i ostati...
što da kažem djetetu - ne moraš se ti niš truditi, znam ja jednu koja je nakon srednje trgovačke upisala faks za odgajatelja?
bubice, ti pojedinačni slučajevi vrijede i za drugu stranu koja "oko sebe gleda djecu koja nisu bila gurana i sva su redom neuspješna". tj, nisu baš uspješna.
tko, kako, po čijem kriteriju se određuje ta uspješnost?
ono što je meni cijelo vrijeme na pameti dok tu pišem je da lako čovjek sklizne s točke guranja u točku tlačenja. mislim, odakle znaš da ne tlačiš i gdje je granica?
možda bi nečije dijete u konačnici bilo zadovoljnije kao odrasla osoba da je manje kao dijete bila u stresu od očekivanja i odgovornosti.
ne odnosi se ni na koga tu posebno, samo iznosim svoja razmišljanja.
Da, da, Tanja je dobro ubola. Percepcija javnosti je da na nastavnicke smjerove idu onu koji ne mogu na inženjerske i oni koji nisu za Brisel. Lani je mislim baš ovdje na "visokoobrazovnom" forumu bila ideja za neko dijete s nekom diskalkulijom ili tako nečim da može na učiteljski fakultet jer tamo je samo +, -, : , x do milijun.
iz sadašnje pozicije, što ne znači da se to neće promijeniti, mislim da je previše da od mene očekuju da im kupim kamion. kao štap ili kao ribu, we. ajd, bila bih im jamac za kredit za neki poduzetnički biznis, možda. ma ne bih dala ni hipoteku na stan. al da ja pod stare :D dane, ulažem u njihovo poduzetništvo - jok. ipak sam ja odrasla u socijalizmu, ono - staž, socijalno i to i nemam smisla za biznis i rizik.
Naš profa čita novine. Jasno, online jer ipak je na informatici.i ja potpisujem i potpisujem i potpisujem.
badava reforme kurikuluma, dokle god nastavničko i profesorsko zanimanje, koje je prevažno zanimanje, ne postane atraktivno i što se tiče statusa i što se tiče financija, i ne bude privlačilo dobre kadrove. ovako, sve počiva na entuzijazmu pojedinaca.
svi to znamo.
evo, stalno se priča o toj informatici u osnovnoj školi. naša škola ima i opremu, i informatiku od 4. razreda kao izborni predmet i? u osmom razredu na dva sata informatike tjedno - oni se igraju i svi imaju petice. kakav to profesor, kakav to čovjek moraš biti da dođeš u razred i kažeš - ajde, igrajte se dvadeset minuta pa ćemo početi raditi. 20 minuta. kao da soliter igraju, a ne one svoje igre kojima treba samo dok uđeš 20 minuta. i onda ih pustiš svih da se dva sata igraju i da nakon opomena i kritika i dalje ne reagiraš
mare mozda se i slazemo ako je kamion dan u smislu zelim to zanimanje, ali ako utvdis da dijete zbilja zeli i razumije to zanimanje. ali ako dijete izjavi i kaze ocu biti smetlarko jer imaju kamion koji ima rotirku, neki zvucni (meni iritantni) signal i peneutmatski dizac kanti, onda mu neces kupiti.a vidiš, meni taj kamion nije zazvučao kao davanje ribe, naprotiv.
jer da bi mali bubilo zaradio za kruh bome se ima jednako i više namučiti u svom biznisu nego da odradi kako mu se kaže 8 sati u čistoći.
možda bi mu na kraju mjeseca više ostalo - s tim da bi se za tu razliku možda puno više naradio, možda ne bi, a možda bi mu na kraju čak bilo i bolje u čistoći.
manje love, ali i manje odgovornosti, obaveza.
što znaš što je za koga bolje?! po meni bi se definitivno dalo razgovarati šta bi kamion bio: riba ili štap za pecanje
cim razgovars uplices se i kupujes stap, ako samo kupis jer ti je bitan osmjeh i sreca onda si kupila ribu.
mare sve se moze okrenuti, ali svi se na kraju uplicemo, bitno je samo da osjetimo nase dijete koliko mu treba, kako mu treba da samo nadje i izabere put.
uvijek, ali uvijek se u ovakvim prilikama sjetim klo_klo koja je znala reći da je užasna šteta što nemaš neki prototip na kojem brusiš roditeljstvo prije nego kreneš u serijsku proizvodnju
ali eto, to je tako. popravnih u konačnici nema i svatko radi šta misli da je najbolje
ajme mare ko zna sta bi ja bila
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
