 |
|||
|
|
|||
Tema je narasla do neslućenih razmjera.
Da se vratim na svoj početni problem, pomaganje oko zadaća u 1. ili 2. ili neznam kojem razredu.
kćerin razred smanjio se s 4 na 3 učenika , a danas je bio problem što nije imala našiljenu CRVENU bojicu pa je jadnica podcrtavala NARANČASTOM , a jadna učiteljica je doživjela nervni slom. Odmah se ispričavam , jer sam jako uzrujana, na sljedećem roditeljskom moram reći da me u sličnom slučaju pozovu na posao da dođem našiljiti kćeri bojicu.
Da bude ironija veća jučer JESAM šiljila joj olovke i bojice i stavila novu gumicu i provjerila šiljilo. Ovakve stvari se ponavljaju redovito i informativke , ne samo mojoj kćeri, pune su sličnih sitnica koje bi se trebale rješavati tekuće, jer uvijek će neko zaboraviti nešto, jer roditelji ne mogu sjediti na nastavi i djeci šiljiti olovke slagati listiće i brinuti se da ne pričaju preglasno.
Pred djecom ovo uopće ne komentiram jer ne želim da svoju učiteljicu ne cijene, upozoravam ih da slušaju i budu tihi i pristojni, ali kad svaki drugi dan čitam "probleme" slične ovom o kojem pišem, negdje se moram ispuhati.
Ispričavam se ako sam bilo koga uvrijedila , pogotovo prosvjetare koji se trude da , uz roditelje, djecu nauče da budu vrijedni i marljivi ljudi , koji ponekad i griješe , ali se i trude.
Kad sam već na ovoj temi, još da vam demonstriram ponašanje lokalnih učiteljica , naravno ne svih , pa i ravnatelja naše škole; prolazimo djeca i ja cestom i jasno i glasno govorimo Dobar dan , jer ih naravno učim da pozdravljaju ,starije i naravno učitelje , a ne dobijemo odgovor. nije bilo jedanput , više puta i što da kažem djetetu kad pita ;" mama zašto nam nije odgovorio/la?" Par puta sam slagala da nas ne čuju, a sad kažem samo " to je stvar kulture." Ne znam koliko me djeca razumiju na taj način, al više ne ispituju nego im je normalno da će neki put učiteljica odzdraviti , a nekad i ne
Mislim da tvoja kći učiteljici ide na živce. Ne uklapa se u savršenu sliku (nepostojećeg) prosječnog djeteta o kojem su učili na fakultetu.
Kod pozdravljanja, pak, nema pomoći. Radite koliko bolje možete, ne ulazi u sukobe više nego što treba i čekaj neku promjenu u 5.r.
Posljednje uređivanje od čokolada : 12.10.2017. at 15:05
Celeste, kad je u pitanju pozdravljanje, ja sam djeci govorila da mi pozdravljamo druge jer smo pristojni i to radimo zbog sebe jednako kao i zbog drugih. Nemamo utjecaj na ponašanje drugih niti se s tim trebamo opterećivati.
Djeca tek trebaju dorasti da razumiju društvene norme i način kako ih tko primjenjuje. Bit će još svakakvih pitanja. Ne možemo uvijek utjecati na odnos koji naša djeca građe s drugima. Možemo samo napraviti sa svoje strane ono što mislimo da je u redu.
Peterlin to i učim svoju djecu , da odgovaramo za svoje postupke , a drugi za svoje. Ali pogled u njihovim očima kada pozdrave a ne dobiju odgovor...
Mislim , ovdje se svi poznamo , nije grad, selo je , dajte odgovorite djeci, dođe mi da povičem.
Draga Čokolada , mislim da ima nešto u tvojim riječima, moja cura je sanjalica i često se zamisli i to sam odmah naglasila učiteljici da ju pokuša navesti da se koncentrira. Svjesna sam da mi je dijete zamišljeno i mislila sam to ispravlljati uz pomoć učiteljice ( u okviru nastave , naravno),ali izgleda neće moći.
Jesi pitala malenu zasto nije nasiljila crvenu kad joj je zatrebala? Isto bih pitala i uciteljicu...
Inace, sad imam tri skolarca..
Nije našiljila olovku jer uč. ne dopušta takvo " remećenje" nastave i ometanje drugih DVOJE učenika . Dakle to je jednako kao da 30% učenika nema našiljenu olovku i stvarno ometa nastavu.
Npr. jedno dijete svaki dan nosi SVE KNJIGE u školu , jer je jednom se izderala na trećeg koji je zaboravio radnu b. kod kuće.
U informativku je napisala " UČENICA NEMA LJEPILO!!!" , a ljepilo uredno stoji u kutiji za likovni lijevo na polici.
slične primjere bih mogla nabrajati , kao i iskustva drugih mama, jer smo mala zajednica poznamo se svi, a ako netko nešto prigovori tu su suptilne " prijetnje "o zatvaranju škole i premještanju nastave u susjedno selo 10 km udaljeno, jer je od 1- 8 rz 38-ero djece.
Čini mi se da sličnih primjera ne bi bilo da ima 200- tinjak djece i barem 20 u svakom razredu , jer bi onda imali stvarnih problema , a ovako "besposlen pop i jariće krsti" ili kako već ide ona uzrečica.
Nasa skola je isto mala tako da razumijem ovo s jaricima.
Nego, moji momci imaju kutijicu za siljevinu pa se ne dizu i silje na mjestu. Lijepo joj daj kutijicu i napisi porukicu uciteljici:
Postovana,
Saljem kutijicu za siljevinu kako moja Maja ne bi ometala nastavni proces ako bi ikad ponovno dogodilo da neka bojica nije nasiljena. Naravno, razgovarale smo o vaznosti skolskog pribora i vjerujem da nece vise biti ovakvih problema. Nadam se da cemo zajednickim naporom i suradnjom rijesiti ovaj problem bojica...
Ovo ako ti se da, i naravno salji bar jednu poruku tjedno. Recimo iduca bi mogla biti o vlaznim maramicama kojima bi djeca mogla brisat ruke nakon koristenja krede, pa onda recimo o vaznosti razlikovanja kistova za tempere i vodene i za to ces poslati dvije kutije i tako redom
Ili samo maloj daj sve duplo i nek stavi ispod klupe..
Bit ću partibrejkerica, pa ću reći (iz vlastitog iskustva) da bi sve te seoske školice trebalo zatvoriti. Ta učiteljica koja ih ima 3 u razredu, trebalo bi joj na suptilan način reći da roditelji razmatraju prebacivanje svih troje djece u susjedno selo, pa će morati potražiti novi posao. BTW, stvarno, ali stvarno mrzim te seoske fore, ostat ćemo bez škole i sl. Da valja, ne bi ostali bez nje....
Ja svoje vozim 25 km u školu iz sličnih razloga, a od ove godine nisam jedina....
Pa kod nas na mnogo roditeljskih doslovno dode to toga da ako je to nesto takav problem, moze se dijete i vozit u vecu skolu...
Evo citiram da se bolje istakne ova misao. celeste, pa ta je skroz luda!marta prvotno napisa
Casa , baš sam se lijepo nasmijala!
Baš si mislim da bi i zatvaranje škole bilo veći problem za učiteljice , nego za roditelje, ne znam zašto to ne shvaćaju tako. Opet, većina ih je sasvim u redu i lijepo iskomuniciramo sve , samo kod ove uvijek neki "PROBLEMI" koji zapravo ne postoje.
Pregrizla bih si jezik , ali imam još dvoje koje tek čeka polazak u školu i morat ću nekako "na fino" riješiti. Zapravo na "grubo" jer na fino kao odgovor dobijem uzdahe kolutanje očima i riječi kako je teško tako voditi nastavu i naporno za djecu, koja su nekad na rubu suza! EJ, pedagog, učitelj i naposljetku ,čovjek koji dovodi dijete do suza zbog šiljenja olovke , nemam riječi.
uf, malo ću se ispuhati i od ponedjeljka u nove pobjede!!!
Slatko bi se smijala da se ne radi o djeci...
Znate onaj Kako je počeo rat na mom otoku?
Mogao bi dobiti nastavak Kako šiljiti bojicu na mom otoku?
Dobro casa zbori, šalji porukice i kutijice, bar jednu tjedno
Ima i siljila s kutijicom samo bi to trebalo ispraznit svaka dva dana ovisno o siljenju
Celeste, moram reći da si preblaga. Fakat daš plesati po glavi i sebi i svojem djetetu.
Ona je tamo radi tvog djeteta, ne obrnuto.
Ako je to zaboravila, trebala bi ju podsjetiti.
A na kolutanje očima kako je njen život težak treba ju podsjetiti da uvijek može ne raditi to što radi i da, ako želi, sad ti njoj možeš pričati kako je tebi teško na poslu/doma/vježbanju/hranjenju životinja, ali niste ovdje radi toga, pa lepo prosiš da se to preskoči.
Zaista, da li ta učiteljica ima neki backup plan ako to troje nesretnika pobegne od nje?
Ako nema, neka šilji sama učenicima olovke.
Ako ima, onda su porukice genijalno rešenje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom