Angažiranje roditelja oko zadaća

[Peterlin]

Da, bar čita, ali meni je to svetogrđe.
Ok, ja ne koristim e-book čitače, tako da možda zato nemam razumijevanja, ali meni nema do papirnate knjige.
Ovo ostalo mi je ko kava bez kofeina.

Slažem se, ali istovremeno i ja pribjegavam čitaču sve češće (em nemam savršen vid, a tam se može prilagoditi font, em čitam stvari koje je ponekad lakše nabaviti u e-formatu nego u papirnatom obliku).

S druge strane, za lektiru e-format ima svoje prednosti: lakše je pretraživanje po poglavljima i ključnim riječima, pogotovo kad učenici trebaju odgovoriti na pitanja o knjizi i pronaći citate. Moj L. trenutno tako savladava Ilijadu i Odiseju, kaže da mu je bolji e-format nego klasična knjiga.

[Mima]

Bi li učiteljica bila picajzla da dijete u zadaći napiše "Ja idem u škola", a ona to ispravi?!

Ja mislim da učiteljice moraju ispravljati svaku pogrešku u zadaći, ali naravno da ne trebaju snižavati ocjenu ako se radi o nečemu što djeca još nisu učila.

Ako učiteljice ne ispravljaju pravopisne i gramatičke pogreške, to je još jedan razlog više ZA to da roditelji pregledavaju zadaće.

[*mamica*]

Nažalost, nemam još uvijek iskustvo djeteta školarca, ali zato vrlo rado pomažem svojim nećacima i nećakinjama osnovnoškolcima. Mene u današnjem osnovnoškolskom obrazovanju šokiraju dvije stvari:

1. Koliko roditelji moraju učiti sa svojom djecom da bi jedva proveslali kroz osnovnu školu. Znači, ne radi se samo o kontroliranju naučenog/napisanog (što smatram ispravnim i vjerujem da ću i ja tako raditi sa svojim djetetom), nego o doslovnom učenju sa djetetom, izradi silnih kojekakvih projekata kod kuće. Ne znam da li je to greška mojih prijateljica i jesu li one zaista na svoja leđa preuzela dječje zadatke, ali one tvrde da su već lude od škole i da ta djeca zaista nisu u sama odraditi sve zadatke koje škola nosi sa sobom (učenja za testove, zadaće, projekte za domaći rad).

2. Ne znam jesam li ispala iz ovog modernog đira, ali skandalozno mi je da roditelji ne moraju doći u školu na informacije, da učiteljica svima daje svoj broj mobitela i da je roditelji mogu zvati ili kontaktirati Viberom kad god im to padne na pamet i da su to informacije.

Pa napravi Viber grupu sa učenicima koji ga imaju, ali ta grupa ne služi samo za projekte nego i bezvezna dopisivanja. Pa onda bezveze pošalje neku naljepnicu ili pusu nekom od učenika (ne u grupu), čisto, eto, kao pozdrav...

Onda se sprijatelji sa roditeljima i na Facebooku pa, npr., komentira odijevanje svojih učenika (na stranu što su to pozitivni komentari u stilu "uredila se kao princeza", smatram da učiteljica si ne smije dopustiti da druge učenice čitaju njezine hvalospjeve o toj jednoj).

I odmah tu imam problem jer sam ja već godinama prijateljica na Facebooku sa potencijalnom učiteljicom svog sina

Uglavnom, meni je to sve nekako nakaradno. Smatram da učitelj/ica treba održati neku profesionalnu distancu i odvojiti svoje privatno vrijeme od profesionalnog.

[Peterlin]

Bi li učiteljica bila picajzla da dijete u zadaći napiše "Ja idem u škola", a ona to ispravi?!

Ja mislim da učiteljice moraju ispravljati svaku pogrešku u zadaći, ali naravno da ne trebaju snižavati ocjenu ako se radi o nečemu što djeca još nisu učila.

Ako učiteljice ne ispravljaju pravopisne i gramatičke pogreške, to je još jedan razlog više ZA to da roditelji pregledavaju zadaće.

Debeli potpis.

Učiteljica mog starijeg sina svojim je učenicima skidala ocjene iz prirode zbog pravopisa. Tako to i treba biti.

Učiteljica mlađeg sina dozvoljavala je da učenici napišu "medvijed" ili "čovijek", a ja sam dobivala noru pamet i ništa me nije moglo spriječiti u ispravcima domaćih zadaća i beskrajnim objašnjavanjima zašto je to važno. Sad u višim razredima je nešto bolje, ali teško je nadoknaditi elementarnu pismenost.

Uostalom, pravopis i te kako govori o našoj edukaciji. U našoj firmi je nekada kadrovska služba često radila eliminaciju molbi za posao ako su bile nepismene. Danas je to bar lako provjeriti ako pišeš životopis na računalu. Dugo nisam u tim vodama da bih vidjela kako to sad ide, ali mislim da nije drugačije. Pismenost je važna. A pismenost se gradi i čitanjem.

[Angie75]

Nažalost, nemam još uvijek iskustvo djeteta školarca, ali zato vrlo rado pomažem svojim nećacima i nećakinjama osnovnoškolcima. Mene u današnjem osnovnoškolskom obrazovanju šokiraju dvije stvari:

1. Koliko roditelji moraju učiti sa svojom djecom da bi jedva proveslali kroz osnovnu školu. Znači, ne radi se samo o kontroliranju naučenog/napisanog (što smatram ispravnim i vjerujem da ću i ja tako raditi sa svojim djetetom), nego o doslovnom učenju sa djetetom, izradi silnih kojekakvih projekata kod kuće. Ne znam da li je to greška mojih prijateljica i jesu li one zaista na svoja leđa preuzela dječje zadatke, ali one tvrde da su već lude od škole i da ta djeca zaista nisu u sama odraditi sve zadatke koje škola nosi sa sobom (učenja za testove, zadaće, projekte za domaći rad).

Možda je to ona stara priča - što je došlo prvo, koka ili jaje - ali možda djeca to nisu u stanju jer se od početka oslanjaju na roditelje? Ne znam, moji su isto tek mlađi osnovnoškolci, ni ja ne znam što nas čeka u višim razredima, ali ne čini mi se da se gaji samostalnost ako im se od početka daje do znanja da će roditelji pomoći jer oni to ne mogu sami

[*mamica*]

Možda je to ona stara priča - što je došlo prvo, koka ili jaje - ali možda djeca to nisu u stanju jer se od početka oslanjaju na roditelje? Ne znam, moji su isto tek mlađi osnovnoškolci, ni ja ne znam što nas čeka u višim razredima, ali ne čini mi se da se gaji samostalnost ako im se od početka daje do znanja da će roditelji pomoći jer oni to ne mogu sami

Istina, primjećujem da ima i toga. Ali one tvrde da, ako im one ne pomognu i ne odrade to s njima, da neće nitko (čitaj, učiteljica).

[Mima]

Činjenica je da djeca u školi povremeno dobiju neke zadatke koji donekle zahtijevaju angažman roditelja, ili bolje rečeno, koje će bolje napraviti uz angažman roditelja.
Onda kad se ti radovi donesu u školu, sigurno da oni na kojima su se angažirali i roditelji bolje izgledaju, i vjerojatno ponekad budu bolje i ocijenjeni.

To je, naravno, jako loše i nepravedno i ne bi se trebalo događati.

[sillyme]

Bi li učiteljica bila picajzla da dijete u zadaći napiše "Ja idem u škola", a ona to ispravi?!
Ja mislim da učiteljice moraju ispravljati svaku pogrešku u zadaći, ali naravno da ne trebaju snižavati ocjenu ako se radi o nečemu što djeca još nisu učila.
Ako učiteljice ne ispravljaju pravopisne i gramatičke pogreške, to je još jedan razlog više ZA to da roditelji pregledavaju zadaće.

Meni to nije ista kategorija greške. Ovo što si napisala je u svakodnevnom govoru očito krivo, i tako ni djeca u vrtiću ne govore.
Primjer koji si navela nije ni blizu toliko neuobičajen, i ako za veliku većinu govornika ne predstavlja problem onda bi jednostavno trebalo priznati da se jezik promijenio i da govornicima "nasuprot škole" zvuči jednako ispravno kao i "nasuprot školi" i da je došlo do promjene u jeziku kako se koristi. Meni to ne zvuči krivo, a vjerujem da uzmem nasumice sad 100 ljudi u firmi (koji su gotovo svi završili fakultet) da ni oni ne bi vidjeli nešto krivo u tome, osim možda onih koji su nedavno zbog škole se morali naučiti pravilo o tome s kojim padežom ide nasuprot, a da ga nisu pred godinu dvije naučili zbog djece isto ne bi vidjeli problem.

Pravopis je nešto sasvim drugo, to je bilo i ostalo stvar dogovora na koji način zapisati nešto što se govori, to ni na koji način ne utječe kako se i što govori. Što se mene tiče možemo uvesti i egipatske hijeroglife i prilagoditi ih potrebama hrvatskog jezika, to je i opet samo način na koji smo riječ zapisali, i redovito se uostalom mijenja (u udžbeniku svugdje piše "zadatci", meni ne pada na pamet pisati ikad tako već ću i dalje pisati "zadaci" - sigurna sam da će svi shvatiti na što sam mislila).

[Lili75]

[QUOTE=Mima;2854642]Činjenica je da djeca u školi povremeno dobiju neke zadatke koji donekle zahtijevaju angažman roditelja, ili bolje rečeno, koje će bolje napraviti uz angažman roditelja.
Onda kad se ti radovi donesu u školu, sigurno da oni na kojima su se angažirali i roditelji bolje izgledaju, i vjerojatno ponekad budu bolje i ocijenjeni.

To je, naravno, jako loše i nepravedno i ne bi se trebalo događati.[/QUOTE]

X.

mamica ne poznajem nijednu učiteljicu kao ovu vašu iz posta koja na taj način komunicira s učenicima i roditeljima, preko svih društvenih mreža 24 sata na sat, preko moba vibera i inoga.da ne spominjem komentare na odijevanje učenika.

[Mima]

Ne slažem se, ne mislim da to što veliki broj ljudi krivo govori znači da se jezik promijenio, to znači da je veliki broj ljudi slabo pismen. Veliki broj ljudi govori dobro veče ili moja kćer, nećemo valjda zato proglašavati takve stvari ispravnima, što bi bilo slijedeće, sumljam kao ispravan oblik riječi? Ja sam inače ovaj primjer sa školom i testirala na nekolicini kolega i 99% su pali, ja bih rekla da to znači da su slabo naučili padeže u školi baš kao i ja. E pa, eto, moje dijete će padeže naučiti kako treba.

[emily]

Istina, primjećujem da ima i toga. Ali one tvrde da, ako im one ne pomognu i ne odrade to s njima, da neće nitko (čitaj, učiteljica).

mozda bi dijete samo to odradilo, da mu mama da priliku

[emily]

Nažalost, nemam još uvijek iskustvo djeteta školarca, ali zato vrlo rado pomažem svojim nećacima i nećakinjama osnovnoškolcima. Mene u današnjem osnovnoškolskom obrazovanju šokiraju dvije stvari:

1. Koliko roditelji moraju učiti sa svojom djecom da bi jedva proveslali kroz osnovnu školu. Znači, ne radi se samo o kontroliranju naučenog/napisanog (što smatram ispravnim i vjerujem da ću i ja tako raditi sa svojim djetetom), nego o doslovnom učenju sa djetetom, izradi silnih kojekakvih projekata kod kuće. Ne znam da li je to greška mojih prijateljica i jesu li one zaista na svoja leđa preuzela dječje zadatke, ali one tvrde da su već lude od škole i da ta djeca zaista nisu u sama odraditi sve zadatke koje škola nosi sa sobom (učenja za testove, zadaće, projekte za domaći rad).

pa ne znam kakva su to djeca, ako se roditelji TOLIKO moraju angazirati da bi dijete "jedva proveslalo" kroz osnovnu skolu
ili debelo pretjeruju, ili djeca imaju nekih objektivnih poteskoca

[cvijeta73]

Nažalost, nemam još uvijek iskustvo djeteta školarca, ali zato vrlo rado pomažem svojim nećacima i nećakinjama osnovnoškolcima. Mene u današnjem osnovnoškolskom obrazovanju šokiraju dvije stvari:

1. Koliko roditelji moraju učiti sa svojom djecom da bi jedva proveslali kroz osnovnu školu. Znači, ne radi se samo o kontroliranju naučenog/napisanog (što smatram ispravnim i vjerujem da ću i ja tako raditi sa svojim djetetom), nego o doslovnom učenju sa djetetom, izradi silnih kojekakvih projekata kod kuće. Ne znam da li je to greška mojih prijateljica i jesu li one zaista na svoja leđa preuzela dječje zadatke, ali one tvrde da su već lude od škole i da ta djeca zaista nisu u sama odraditi sve zadatke koje škola nosi sa sobom (učenja za testove, zadaće, projekte za domaći rad).

2. Ne znam jesam li ispala iz ovog modernog đira, ali skandalozno mi je da roditelji ne moraju doći u školu na informacije, da učiteljica svima daje svoj broj mobitela i da je roditelji mogu zvati ili kontaktirati Viberom kad god im to padne na pamet i da su to informacije.

Pa napravi Viber grupu sa učenicima koji ga imaju, ali ta grupa ne služi samo za projekte nego i bezvezna dopisivanja. Pa onda bezveze pošalje neku naljepnicu ili pusu nekom od učenika (ne u grupu), čisto, eto, kao pozdrav...

Onda se sprijatelji sa roditeljima i na Facebooku pa, npr., komentira odijevanje svojih učenika (na stranu što su to pozitivni komentari u stilu "uredila se kao princeza", smatram da učiteljica si ne smije dopustiti da druge učenice čitaju njezine hvalospjeve o toj jednoj).

I odmah tu imam problem jer sam ja već godinama prijateljica na Facebooku sa potencijalnom učiteljicom svog sina

Uglavnom, meni je to sve nekako nakaradno. Smatram da učitelj/ica treba održati neku profesionalnu distancu i odvojiti svoje privatno vrijeme od profesionalnog.

mi došli do osmog razreda bez svega ovoga.

nije situacija tako dramatična uopće. možda u nižim razredima ima, kako kaže mima, povremeno nekakvih projekata gdje se roditelji angažiraju, ako žele, da ispadne bolje

ali ne shvaćam to - ludi su od škole. pretjeruju mamice ili nešto krivo rade. a ima i tih koji vole dramatizirati i uvijek neki problem gdje god :D

mislim, na ovom forumu (što je meni oduvijek bilo totalno smiješno :D ) se roditelji angažiraju oko skupljanja i razmjene sličica za album fifa 2015, pa di neće oko škole

to ti je moja jedna poznanica, djeca nam zajedno plivaju. a obje živimo 5 min od bazena. u stanju je kukati danima kako su danas roditelji taksisti i kako to nije normalno i samo razvažaju djecu i kako je umorna radi toga i kuku i lele. dok sjedi u bazenskom kafiću uz kavu i novine. enti muke

plus, do osmog razreda sam došla uz klasične informacije, bez viber grupe, bez da imam mobitel učiteljica, a bome nismo ni frendovi na fejsu. iako, ne vidim nekakvu tragediju u tome.

e i slažem se sa sillyme.
npr, deklinacija imena mog j je jedna od najčešćih pogrešaka u hrvatskom jeziku.
uredno ga i učiteljice krivo dekliniraju, i ja jer mi nikako u uho ne ulazi ispravna deklinacija. ne ulazi i gotovo.

[cvijeta73]

Ja sam inače ovaj primjer sa školom i testirala na nekolicini kolega i 99% su pali, ja bih rekla da to znači da su slabo naučili padeže u školi baš kao i ja. E pa, eto, moje dijete će padeže naučiti kako treba.

negdje će i ona pasti, kako god. osim ako ne bude lektor. a i oni padnu. vjerojatno.

[Mima]

Evo na primjer kod moje kćeri su ove godine za školu trebali napraviti prometni znak. Realno gledano, djetetu od 11 godina nije baš jednostavno bez pomoći roditelja pronaći drvenu letvicu ili šipku na koju će pričvrstiti taj znak, pa onda smisliti kako će pričvrstiti tablu znaka na tu šipku itd. Isto tako, kad se radi plakat treba nabaviti papir, letvice. Ponekad treba nešto tražiti na internetu i printati. Ja mislim da su to stvari u koje se roditelji uključuju, pa možda onda neki o tome puno pričaju i ide im na živce što moraju misliti na takve stvari - barem je moje iskustvo takvo.

[cvijeta73]

Evo na primjer kod moje kćeri su ove godine za školu trebali napraviti prometni znak. Realno gledano, djetetu od 11 godina nije baš jednostavno bez pomoći roditelja pronaći drvenu letvicu ili šipku na koju će pričvrstiti taj znak, pa onda smisliti kako će pričvrstiti tablu znaka na tu šipku itd. Isto tako, kad se radi plakat treba nabaviti papir, letvice. Ponekad treba nešto tražiti na internetu i printati. Ja mislim da su to stvari u koje se roditelji uključuju, pa možda onda neki o tome puno pričaju i ide im na živce što moraju misliti na takve stvari - barem je moje iskustvo takvo.

upravo tako.

[tangerina]

Ne slažem se, ne mislim da to što veliki broj ljudi krivo govori znači da se jezik promijenio, to znači da je veliki broj ljudi slabo pismen. Veliki broj ljudi govori dobro veče ili moja kćer, nećemo valjda zato proglašavati takve stvari ispravnima, što bi bilo slijedeće, sumljam kao ispravan oblik riječi? Ja sam inače ovaj primjer sa školom i testirala na nekolicini kolega i 99% su pali, ja bih rekla da to znači da su slabo naučili padeže u školi baš kao i ja. E pa, eto, moje dijete će padeže naučiti kako treba.

eto, postoji barem jedan profesor na ligvistici FFZG koji se ne bi složio s ovim što pišeš

[Mima]

negdje će i ona pasti, kako god. osim ako ne bude lektor. a i oni padnu. vjerojatno.

Normalno, ali neka ne padne (kao ja) na gradivu koje piše u udžbeniku za peti razred! Pisalo je sigurno i u mome, ali ja udžbenik iz hrvatskog nisam otvarala (a uvijek imala čistu peticu).

[cvijeta73]

mima, jel nakon nasuprot baš uvijek dolazi dativ?
ili ima iznimaka?

[mim]

Bi li učiteljica bila picajzla da dijete u zadaći napiše "Ja idem u škola", a ona to ispravi?!

Ja mislim da učiteljice moraju ispravljati svaku pogrešku u zadaći, ali naravno da ne trebaju snižavati ocjenu ako se radi o nečemu što djeca još nisu učila.

Ako učiteljice ne ispravljaju pravopisne i gramatičke pogreške, to je još jedan razlog više ZA to da roditelji pregledavaju zadaće.

I ja tako mislim. Dijete iz osnovne škole mora izaći apsolutno pismeno. "Nasuprot škole" ili "nasuprot školi" bih i tolerirala, ali kad srednjoškolac ne zna ije i je i veliko slovo onda je to za zabrinuti se. Čitala sam neke izvorne doktorske disertacije koje su napisane bez lektora. Nešto prestrašno!! Nevjerojatno mi je da akademski građanin (ma koje profesije bio) ne zna osnove pravopisa. Npr. većina ljudi koje poznam ima velikih problema s uklopljenom rečenicom. Sorry, ali bode me u oči zarez na krivom mjestu ili nepotreban pa da je ne znam kako kvalitetan tekst. Otprilike kao i neki postovi na forumu .

[Mima]

eto, postoji barem jedan profesor na ligvistici FFZG koji se ne bi složio s ovim što pišeš

U redu, ovo nije moje područje i uopće ne moram biti u pravu. No, svakodnevno sam, a sigurna sam i svi drugi, svjedok jako niskog nivoa pismenosti. Ono što sam ja ovdje htjela reći jest da su to doslovno stvari koje se uče u osnovnoj školi, i ako se tu ne nauče kako treba da je mala šansa za veliki broj ljudi da će se kasnije u životu ispraviti. Zato sam u nekom postu napisala da se radi o nenadoknadivom znanju.

[Mima]

mima, jel nakon nasuprot baš uvijek dolazi dativ?
ili ima iznimaka?

Ha ha pa nisam ja prava osoba za takvo pitanje, ali prema udžbeniku za peti razred OŠ, da, nasuprot ide sa dativom.

[Peterlin]

Evo na primjer kod moje kćeri su ove godine za školu trebali napraviti prometni znak. Realno gledano, djetetu od 11 godina nije baš jednostavno bez pomoći roditelja pronaći drvenu letvicu ili šipku na koju će pričvrstiti taj znak, pa onda smisliti kako će pričvrstiti tablu znaka na tu šipku itd. Isto tako, kad se radi plakat treba nabaviti papir, letvice. Ponekad treba nešto tražiti na internetu i printati. Ja mislim da su to stvari u koje se roditelji uključuju, pa možda onda neki o tome puno pričaju i ide im na živce što moraju misliti na takve stvari - barem je moje iskustvo takvo.

Ovo je istina.

Moja su djeca uvijek rado radila plakate i projekte s grupom klinaca kod nas doma, jer smo i mm i ja bili spremni i voljni pomoći. Jednom su mi markerima dobro udesili površinu stola, ufff... ali eto, odradilo se.

Ali kad se sjetim ovog prometnog znaka još iz svoje osnovne škole... Ja sam ga napravila sama, od slamke za sok, čepa i komadića kartona. Izgledao je bogtisesmiluj, pa je moj tata rekao "nemoj to nositi u školu" i pomogao mi napraviti jedan bolji. A taj drugi je valjda i dan danas nakon 40+ godina još uvijek u njegovom podrumu...

Sad sam s druge strane plota, pa se trudim ne previše petljati - mogu osigurati logistiku, mogu pomoći, ali pazim da djeci ne otmem njihovu zadaću. Mlađi sin mi je naročito na to osjetljiv, on se doslovce brani od roditeljskog upetljavanja u svoje projekte, a stariji - taj je ponekad tražio pomoć. Sjećam se da je bilo teško izraditi model molekule fulerena (dobili su printani predložak koji je trebalo sastaviti, on nije znao, ja nisam znala, ni mm nije znao... tek kad sam ja s interneta isprintala i skrpala drugačiju vrstu uzorka (s rupama) i kad su ovi moji doma to vidjeli, uspjeli su sastaviti i ono što je dala prof. kemije). Eto, tako izgleda pomoć u višim razredima.

Ima i drugačijih primjera - moj E. je tražio moju pomoć oko pisanja lektire (Breza - nešto o položaju žena na selu u to doba) i onda je iz toga dobio 2 jer je ili dao nekome iz razreda da si to prepiše, ili su mu uzeli iz torbe (nisam istraživala nit me baš bilo briga), pa mu je napisala primjedbu da je prepisao od xy. Nema veze. Ionako nije sam to smislio, a trebao je - valjda su nešto o tome u školi govorili. Ali to nije rijetka pojava, jer vidim da puno toga ili ne odrade ili moj sin nema pojma.... Nije to tako samo ih hj - iz matematike još obrađuju knjigu za prvo polugodište, s ne baš sjajnim rezultatima, tako daaaa... ne znam ni sama što učiniti. Ne može se za sve kriviti ni nastavni plan, ni profesore, jer u ovom razredu je hrpa ometača nastave koji sigurno ne doprinose kvalitetnoj obradi gradiva.

I tako dalje...

Što da kažem? To je sve škola. Životna. Nažalost, neke stvari koje se propuste u osnovnoj školi jaaaako je teško kasnije nadoknaditi.

[pulinka]

Evo, šta bi bio ispravan angažman roditelja u ovom mom problemčiću, iako smo još vrtić?
Pošto mi je ćerka predškolsko, pripremaju ih da budu samostalniji, pa, kad treba doneti nešto u vrtić, to kažu samo deci, ali ne i roditeljima.
Onda polovina dece donese, polovina zaboravi. Moja, normalno, zaboravi .

I sad, da li ja treba da ponavljam detetu svaki dan: "ako vaspitačica nešto traži, nemoj zaboraviti da mi kažeš"? Ili da pitam sama vaspitačicu svaki dan?

Napominjem da im je potrebno ponešto tek jednom-dvaput mesečno, a uputstvo vaspitačice glasi ovako: "Donesite to i to, ako imate kod kuće".
To moje "pametno" dete shvati kao da nije obavezno, tj. nebitno je, i vaspitačici lepo kaže "nismo imali kod kuće".
I ja naknadno propadnem u zemlju od muke, jer moje dete ispadne jadno siroče koje se uvek okoristi od tuđe savesnosti.

[Jurana]

pulinka, ma šta bi propadala u zemlju, nije to ništa strašno.

Ako tete inzistiraju da roditelji ne znaju, imaš odličan alibi da stvarno ni ne znaš.

Jednostavno pitaj kćer kako se osjeća kad zaboravi. Ako joj je neugodno, možda je to potakne da se sljedeći put više potrudi.

Ako joj nije neugodno, onda barem nema loših emocija

[Peterlin]

Evo, šta bi bio ispravan angažman roditelja u ovom mom problemčiću, iako smo još vrtić?
Pošto mi je ćerka predškolsko, pripremaju ih da budu samostalniji, pa, kad treba doneti nešto u vrtić, to kažu samo deci, ali ne i roditeljima.
Onda polovina dece donese, polovina zaboravi. Moja, normalno, zaboravi .

I sad, da li ja treba da ponavljam detetu svaki dan: "ako vaspitačica nešto traži, nemoj zaboraviti da mi kažeš"? Ili da pitam sama vaspitačicu svaki dan?

Napominjem da im je potrebno ponešto tek jednom-dvaput mesečno, a uputstvo vaspitačice glasi ovako: "Donesite to i to, ako imate kod kuće".
To moje "pametno" dete shvati kao da nije obavezno, tj. nebitno je, i vaspitačici lepo kaže "nismo imali kod kuće".
I ja naknadno propadnem u zemlju od muke, jer moje dete ispadne jadno siroče koje se uvek okoristi od tuđe savesnosti.

Probaj svaki dan nakon vrtića pitati dijete da li treba nešto donijeti ako ima kod kuće... samo da dijete podsjetiš.
Dobro će ti doći uvježbavanje, ne još sada, nego kad krene u školu. A kad odnese to što si našla kod kuće, pa dobije pohvalu, idući put će se možda i sama sjetiti. Osoblje vrtića možeš isto tu i tamo pitati, 1x tjedno ili kad se sjetiš, tek toliko da znaš što planiraju.

Inače, to pamćenje zadataka je individualno - moj stariji je uvijek pazio i sve znao što treba, a moj mlađi ni dan danas bez mog ispitivanja (zapravo rešetanja) ne govori što su radili u školi. Taj je pamtio samo ako ga je zanimalo to što je trebalo donijeti (ako je teacher u engleskoj grupi pitala tko ima doma crtiće samo na engleskom, to nije zaboravio).

[mim]

Evo, šta bi bio ispravan angažman roditelja u ovom mom problemčiću, iako smo još vrtić?
Pošto mi je ćerka predškolsko, pripremaju ih da budu samostalniji, pa, kad treba doneti nešto u vrtić, to kažu samo deci, ali ne i roditeljima.
Onda polovina dece donese, polovina zaboravi. Moja, normalno, zaboravi .

I sad, da li ja treba da ponavljam detetu svaki dan: "ako vaspitačica nešto traži, nemoj zaboraviti da mi kažeš"? Ili da pitam sama vaspitačicu svaki dan?

Napominjem da im je potrebno ponešto tek jednom-dvaput mesečno, a uputstvo vaspitačice glasi ovako: "Donesite to i to, ako imate kod kuće".
To moje "pametno" dete shvati kao da nije obavezno, tj. nebitno je, i vaspitačici lepo kaže "nismo imali kod kuće".
I ja naknadno propadnem u zemlju od muke, jer moje dete ispadne jadno siroče koje se uvek okoristi od tuđe savesnosti.

Hajde da te utješim: prije puno godina, moja kćer u prvom razredu-ispisalo dijete pisanku, kaže da treba novu, ja zaboravim kupiti. Kaže ona da će kupiti sama prije škole (knjižara je odmah kraj škole), a ja u novčaniku ni kune (morala sam po cash na bankomat). Kažem ja: piši u neku drugu u sredinu pa ćeš prepisati. Scena u školi: "Učiteljice, ja nemam bilježnicu: mama nije imala ni kune da mi da." :crnazemljootvorise:

[pulinka]

Ako joj nije neugodno, onda barem nema loših emocija

Neugodno joj je samo ako ja počnem da gunđam, inače je baš briga .

MENI je neugodno, eto juče je pojela za doručak bananu ali pojma nema da ju je trebalo i u vrtić poneti kao primer južnog voća, pa se fino najela onog koje su drugi doneli . I tako...

[pulinka]

Loool mim .

A jeste, bilo je već i toga kod nas, da je zaboravila mama, a ne ćerka.

Peterlin je u pravu, više mi smeta to što vidim da nju stalno treba podsećati, a ja bih da to ne moram da radim, valjda sam i ja samo lenja .

Pitam ja nju skoro svaki dan, ali često danima ne treba ništa, pa onda samo budem dosadna.
Vaspitačicu ne vredi da pitam, ona je jednog ponedeljka zaboravila da mi kaže da planira roditeljski za tu sredu , hoću reći svima nam je izgleda planiranje "jača strana".

[malena beba]

"Učiteljice, ja nemam bilježnicu: mama nije imala ni kune da mi da." :crnazemljootvorise:

ovako nesto bi moj sigurno izvalio.

nasa uciteljica ne koristi ni fejs ni viber ali svi imamo njen broj mobitela (koji koristimo kad idu na izlet ili nesto, barem ja )
maza cesto zaboravlja sta treba donjet ili sta je za zadacu ali nas par mama imamo grupu na viberu pa se svaki dan dogovaramo ko ce po dicu u skolu/trening
i usput razmjenimo informacije o kontrolnima/zadacama/sta triba donit...

[Jurana]

Pulinka, ja je ne bih podsjećala. Ovo je idealna prilika da joj daš priliku () da sama to ishendla. Stigne još.

U školi su već rizici nakupljanja minusa, neugodnosti, razvijanja lošeg osjećaja prema školi. Ovo je samo vrtić i pusti je. Neće drugi roditelji propasti što par djece ne donese koju voćku.

[Peterlin]

Hajde da te utješim: prije puno godina, moja kćer u prvom razredu-ispisalo dijete pisanku, kaže da treba novu, ja zaboravim kupiti. Kaže ona da će kupiti sama prije škole (knjižara je odmah kraj škole), a ja u novčaniku ni kune (morala sam po cash na bankomat). Kažem ja: piši u neku drugu u sredinu pa ćeš prepisati. Scena u školi: "Učiteljice, ja nemam bilježnicu: mama nije imala ni kune da mi da." :crnazemljootvorise:

Bome nisi jedina - imali smo i mi ovakvih bisera, sa starijim djetetom koje je savjesnije od mene + obdareno istom razinom iskrenosti.

Kad su klinci narasli, nisam jednom ja njih žicala lovu iz kasice za kojekakve svrhe (dođe paket s knjigom, treba platiti poštaru, a ja ni kune ni lipe u novčaniku).

[Angie75]

Hajde da te utješim: prije puno godina, moja kćer u prvom razredu-ispisalo dijete pisanku, kaže da treba novu, ja zaboravim kupiti. Kaže ona da će kupiti sama prije škole (knjižara je odmah kraj škole), a ja u novčaniku ni kune (morala sam po cash na bankomat). Kažem ja: piši u neku drugu u sredinu pa ćeš prepisati. Scena u školi: "Učiteljice, ja nemam bilježnicu: mama nije imala ni kune da mi da." :crnazemljootvorise:

Jesam li ja jedina kojoj to nije bed A bože moj, taj tren nisi imala novaca kod sebe i što. Pa nije to sramota. Ne hodaju svi uvijek okolo s punim novčanicima...

[pulinka]

Pulinka, ja je ne bih podsjećala. Ovo je idealna prilika da joj daš priliku () da sama to ishendla. Stigne još.

U školi su već rizici nakupljanja minusa, neugodnosti, razvijanja lošeg osjećaja prema školi. Ovo je samo vrtić i pusti je. Neće drugi roditelji propasti što par djece ne donese koju voćku.

Probaću da je pustim, pa ćemo videti...Uostalom, do sada i nije bilo puno koristi od mog podsećanja .

[Lili75]

Pulinka,
upravo ta praksa u vrticu im je dobar uvod za skolu.

[*mamica*]

U redu, ovo nije moje područje i uopće ne moram biti u pravu. No, svakodnevno sam, a sigurna sam i svi drugi, svjedok jako niskog nivoa pismenosti. Ono što sam ja ovdje htjela reći jest da su to doslovno stvari koje se uče u osnovnoj školi, i ako se tu ne nauče kako treba da je mala šansa za veliki broj ljudi da će se kasnije u životu ispraviti. Zato sam u nekom postu napisala da se radi o nenadoknadivom znanju.

Potpuno se slažem s ovim postom. Također, uzimam u obzir da može biti da mi prijateljice pretjerujemo kada se sastanemo i kukamo jedna drugoj, ali meni je opet to sve nekako previše. I apsolutno mi je neprihvatljivo takvo prisno ponašanje učiteljice.

[Peterlin]

Probaću da je pustim, pa ćemo videti...Uostalom, do sada i nije bilo puno koristi od mog podsećanja .

Probaj sve varijante - imaš vremena.

Samo da napomenem: mom starijem nikada nije trebao trening iz toga, taj je sam sve pamtio od trenutka kad je teta u vrtiću nešto rekla, a takav je i danas.

Mlađega sam pustila da vidim kako će ispasti njegova samostalnost u prvom polugodištu osmog razreda (probavala sam i prije, bez brige). Rezultat: nabrao si je dvojki i trojki ko pas buha - nema pomoći. Ništa njemu ne znači činjenica da se ove godine upisuje u srednju školu i da je uspjeh bitan.

[Forka]

S druge strane, za lektiru e-format ima svoje prednosti: lakše je pretraživanje po poglavljima i ključnim riječima, pogotovo kad učenici trebaju odgovoriti na pitanja o knjizi i pronaći citate. Moj L. trenutno tako savladava Ilijadu i Odiseju, kaže da mu je bolji e-format nego klasična knjiga.

Iz ovoga zaključujem da nam djeca nemaju istu profu iz hrvatskoga.
"Naša" naime, "poludi" kad čuje za lektiru e-formata.
Na prvom roditeljskom sastanku jedan je otac u najbenevolentnijoj namjeri spomenuo e-lektiru, pa je dobio jezikove juhe, tak' da se morao posipati pepelom.
Uglavnom i ukratko - to, po njoj, ne dolazi u obzir, osim u nekim krajnje bezizlaznim sizuacijama, primjerice, kad knjige baš nema nigdje za posuditi...

(Kad bolje razmislim, i ja više volim papirnate knjige, pa joj u ovom slučaju dajem podršku )

[celeste]

Ja pala u nesvijest kada sam vidjela ono zadaTci.
Al to je valjda cijena školovanja u socijalizmu..
Nego recite mi jel " neću" ili je "ne ću"?

[tangerina]

.

[Forka]

mi došli do osmog razreda bez svega ovoga.

nije situacija tako dramatična uopće. možda u nižim razredima ima, kako kaže mima, povremeno nekakvih projekata gdje se roditelji angažiraju, ako žele, da ispadne bolje

ali ne shvaćam to - ludi su od škole. pretjeruju mamice ili nešto krivo rade. a ima i tih koji vole dramatizirati i uvijek neki problem gdje god :D

mislim, na ovom forumu (što je meni oduvijek bilo totalno smiješno :D ) se roditelji angažiraju oko skupljanja i razmjene sličica za album fifa 2015, pa di neće oko škole

to ti je moja jedna poznanica, djeca nam zajedno plivaju. a obje živimo 5 min od bazena. u stanju je kukati danima kako su danas roditelji taksisti i kako to nije normalno i samo razvažaju djecu i kako je umorna radi toga i kuku i lele. dok sjedi u bazenskom kafiću uz kavu i novine. enti muke

plus, do osmog razreda sam došla uz klasične informacije, bez viber grupe, bez da imam mobitel učiteljica, a bome nismo ni frendovi na fejsu. iako, ne vidim nekakvu tragediju u tome.

e i slažem se sa sillyme.
npr, deklinacija imena mog j je jedna od najčešćih pogrešaka u hrvatskom jeziku.
uredno ga i učiteljice krivo dekliniraju, i ja jer mi nikako u uho ne ulazi ispravna deklinacija. ne ulazi i gotovo.

baš tako, cvijeto!
i mi došli do gimnazije bez puno drame

nego, sad me prosvitli, je l' se pravilno deklinira s "a" ili bez "a"??

[*mamica*]

Ja pala u nesvijest kada sam vidjela ono zadaTci.
Al to je valjda cijena školovanja u socijalizmu..
Nego recite mi jel " neću" ili je "ne ću"?

Zadaci
Neću
Špinat, a ne spanak

Iako preferiram knjige u papirnatom izdanju, nemam ništa protiv elektronskog oblika, dapače. Znanost ipak ide naprijed i jako mi se sviđa mogućnost pretraživanja koju koristi Peterlinin sin, zaista dobro dođe nakon pročitane lektire.

[aleksandra70vanja]

mim, mim, tvoja kći

mora da sam se malo pogubila, otkud smo i tu došli do socijalizma?
nećemo valjda na partizane i ustaše

[Forka]

mim, mim, tvoja kći

mora da sam se malo pogubila, otkud smo i tu došli do socijalizma?
nećemo valjda na partizane i ustaše

bez ustaša i partizana niš' od diskusije

(nisi odolila da ne ispraviš, a? )

[Peterlin]

Iz ovoga zaključujem da nam djeca nemaju istu profu iz hrvatskoga.
"Naša" naime, "poludi" kad čuje za lektiru e-formata.
Na prvom roditeljskom sastanku jedan je otac u najbenevolentnijoj namjeri spomenuo e-lektiru, pa je dobio jezikove juhe, tak' da se morao posipati pepelom.
Uglavnom i ukratko - to, po njoj, ne dolazi u obzir, osim u nekim krajnje bezizlaznim sizuacijama, primjerice, kad knjige baš nema nigdje za posuditi...

(Kad bolje razmislim, i ja više volim papirnate knjige, pa joj u ovom slučaju dajem podršku )

Ne znam za profesoricu i njezine stavove, jer moj sin sigurno nije njoj išao govoriti u kojem formatu čita lektiru. Bitno je da pročita. Svojoj razrednoj grupi je pak otkrio tajne zanata - ne samo e-format, nego i audio format .

Audio format nekih pjevanja Ilijade isto je dostupan na e.lektire, a cjelokupno djelo u epub. Za Odiseju nisam vidjela, što ne znači da nema. Ovo za Ilijadu znam još iz osnovne škole, kad je moj sin s kolegom imao referat o Homeru, pa su u razredu puštali te snimke.

[Forka]

Ne znam za profesoricu i njezine stavove, jer moj sin sigurno nije njoj išao govoriti u kojem formatu čita lektiru. Bitno je da pročita. Svojoj razrednoj grupi je pak otkrio tajne zanata - ne samo e-format, nego i audio format .

hahaha, on je pametniji od onog našeg tate, koji se istrčao odmah na prvom roditeljskom

[Peterlin]

Ja pala u nesvijest kada sam vidjela ono zadaTci.
Al to je valjda cijena školovanja u socijalizmu..
Nego recite mi jel " neću" ili je "ne ću"?

Ovo sam davno pitala dragu i pametnu učiteljicu starijeg sina. Ali nisam bila zadovoljna odgovorom, kao što ni ona nije bila zadovoljna hrvatskim nepostojećim ozakonjenim pravopisom. (Imali smo posebnu temu o tome, ali ne bih sad širila priču na to).

Rekla je da je samo bitna dosljednost. (Eh, sad, objasnite vi meni što zna dijete u prvom razredu o dva pravopisa i o dosljednosti??? Ne znaju ni roditelji ni učitelji, a ne postoji ozakonjen pravopis.)

Konkretno - većina škola koristi se Hrvatskim školskim pravopisom. To je ova knjiga: https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvats...olski_pravopis
Mislim (ali ne bih dala ruku u vatru) da unutra stoji "ne ću".

[Peterlin]

hahaha, on je pametniji od onog našeg tate, koji se istrčao odmah na prvom roditeljskom

Ne znam je li pametniji, ali svakako ima iskustvo s tim, pa se ne istrčava. Moj mlađi sin bi ovako kao tm. Nije mu to baš pomoglo do sada....

[Forka]

Ne znam je li pametniji, ali svakako ima iskustvo s tim, pa se ne istrčava. Moj mlađi sin bi ovako kao tm. Nije mu to baš pomoglo do sada....

ma nije se mm istrčao s tim, nego neki drugi tata
ovo 'našeg' trebala sam staviti u navodnike, mislila sam na tatu iz našeg razreda

[sirius]

mim, mim, tvoja kći

mora da sam se malo pogubila, otkud smo i tu došli do socijalizma?
nećemo valjda na partizane i ustaše

Necemo na ustase i partizane, ali hocemo na gramatiku i pravopis. To su ustase i partizani ovog foruma.