Sad stvarno općenito pričam. Treba izvući iz djece maksimum al ne baš maksimum maksimuma, ako me itko razumije o čemu govorim![]()
Sad stvarno općenito pričam. Treba izvući iz djece maksimum al ne baš maksimum maksimuma, ako me itko razumije o čemu govorim![]()
Čuj, meni je Suvagova psihologica u sinov nalaz napisala da dijete ne može uskladiti roditeljska očekivanja i svoje želje. Da, to je točno.... jer ne želi ništa, želi gledati Jacka Septica na youtubeu, a ja želim da nauči algebarske razlomke, jer može, ali je lijen.
I kakav bih ja bila roditelj da ga pustim na miru?
Čuj postoj ii neka sredina ajmo malo razlomke 30 min a onda ide serija ili što već, ne mora nauštrb cijele serije vježbat sat-dva vremena razlomke. Ovo drugo je meni maksimum maksimuma a ono prvo maksimum.
i da Peterlin, nasmijala si me s onom zaštitom na radu jer si nedavno pisala kako je talentiran za glumu i te neke umjetničke vode, pa daj ako ga zanima to područje pusti ga, ajme meni ta zaštita na radu zvuči tako dosadnoooo. i znaš šta, ja sam uvjerena za njega prema tvojim opisima njegovog karaktera, snaći će se taj bez brige.
Pusti njega da malo bira što ON smisli da želi raditi, uostalom još je mlad. Mi usmjervamao al ipak mislim da djeca trebaju odabrati a mi im osigurat da znaju što sve postoji.
On JEST talentiran za glumu i to je jedino što želi raditi u životu. Ali istovremeno je prošao na HZZ profesionalnu orijentaciju i gle što su mu ponudili Ruđera i Preloga (ali ne gimnazijski nego tehničarski smjer) - ispalo je da osim glume i glazbe ima i sasvim dovoljno smisla za tehniku.
Nemam ništa protiv glume, to je sjajan hobi, ali bratemili, NE da mu to bude zanimanje i da ne zna ništa drugo. Ne podcjenjujem, nego to nije najbolji trajni izbor zanimanja za mog sina koji ionako ima glavu u oblacima. Nek on lijepo ima neku struku. A idu mu jezici odlično i hoće u strukovnu školu, gdje toga neće biti... SHIT (sorry)....
Draga, doći ćeš i do toga. Lako je meni bilo sa starijim sinom koji je od malena bio profiliran za tehniku. Za mlađega se ne čudim da mu tehnika nije strana uz nas (dvoje roditelja inženjera + brat informatičar) ali prerano je za to.
Zaštita na radu mi je pala na pamet slučajno - to je taman dovoljno tehnike i drugih prirodnih znanosti da bude zanimljivo, nije preteško, a mogućnosti zapošljavanja su odlične. Tome služe roditelji, da izvide što sve ima i dijete obavijeste o tome jer klinci u ovoj dobi pojma nemaju ni što postoji. Da se razumijemo - nije to on izabrao. Ja sam zamislila da mu ispričam nešto o tome. Da se njega pita - on bi vjerojatno upisao umjetničku srednju školu... Tja, nikad se ne zna. Ali mislim da je ipak pametnije nešto znati za ozbiljno raditi, jer glumiti uvijek stigne.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.02.2016. at 14:59
Do pred koji mjesec bila sam u istim cipelama: mama djeteta koje je odlučilo studirati nešto za što je jasno da bi većinom bila na našoj grbači. Talentirana je za to, ide joj, ali studij toga....
I na kraju bez ikakvog utjecaja sa strane, taman kad smo počeli odobravati njen izbog jer se činilo da je sretna s njim, ispostavilo se da dijete razmišlja o studiju o kojem nikad nije ni progovorila. I sad ispada da se tome jako veseli, daleko više nego onom što je prvo izabrala, a mi smo i dalje mirni: već jednom smo odlučili da ćemo je podržati u izboru zanimanja (ma kako nama to bilo pomalo neprihvatljivo) pa smo sad samo još mirniji i puštamo je da ide putem koji sama bira. Pusti malog nek bira-pa makar to bila i gluma. Osim toga, ja bih ga uputila i na ostala zanimanja s akademije. Ako je spretan uvijek može studirati scenografiju, ako ima volje režiju ili nešto. Ima lijepih zanimanja i tamo.
Upravo to i radim. Imamo rođaka koji je završio kameru tamo, ali teško se upisati bez široke općeobrazovne podloge. To je razlog zašto jašim po odabiru bilo kakve gimnazije radije nego strukovne škole (iako, nikad se ne zna... spremna sam se pomiriti i s tim ako baš zapne).
A svojski se trudim uputiti ga što se sve još nudi, bez ikakvih ograničenja. Žao bi mi bilo da ga odabir srednje škole ograniči već sada.
Ali zašto?
Evo, ja sam apsolutno protiv ovakvog stava.
Prije svega, Akademija pruža jako dobro obrazovanje ne samo u području glume, nego i književnosti, jezika, umjetnosti općenito.
Druga stvar, koliko puta si dosada pročitala intervju sa velikim domaćim i inozemnim glumcima koji su navodili da je stav njihovih roditelja bio upravo takav kakav je tvoj? Neki od njih su čak godine proveli pateći se na drugim fakultetima dok se nisu uspjeli "pobuniti" i završiti ono što je njihov životni poziv.
Žao mi je što podcjenjuješ glumački poziv (ipak jesi). Mislim da je kultura prevažna u svakom društvu, umjetnici su oni koji su korektiv našeg društva, koji bude svijest u društvu, daleko od nekog neozbiljnog glumatanja.
Je li ti palo na pamet da forsiraš tehniku zato što je to tvoje područje i područje tvog supruga?
Mislim da trebaš malo pustiti svoje dijete i pustiti ga da bude ono što on jest, pa makar se to ne slagalo sa tvojim mišljenjem.
NEma šanse.
Baš me briga što tko misli, ali čitaj malo pažljivije moje postove, pa ćeš možda i shvatiti o čemu se tu radi. Ja ne mislim da je glumački poziv loš, ali nikako nije dobar ni prikladan za MOJE DIJETE koje ionako ima slabu do nikakvu vezu s realnošću. Za ostale me ne zanima.
I ne forsiram tehniku ja - na moje razočaranje, dijete je tu preporuku dobilo od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na najboljoj profesionalnoj orijentaciji koju smo mu uspjeli priskrbiti. To dijete nije tehničar. Jer si ne zna sam podesiti antivirusnu zaštitu na mobitelu, da ne idemo dalje. Nije i gotovo. On je društvenjak. Ali ne bih voljela da ode u glumce jer će izgubiti i ono malo veze sa zemljom koju ima. Uostalom, nebitno, odabir studija je daleko. Za sada želim i na tome ću inzistirati ako ikako bude išlo, da se upiše u opću gimnaziju i razmisli još 4 godine što i kako dalje.
Ako i tada bude želio ići u glumce, nek ide. Ali ne podržavam to. Ne radi se o općenitom stavu nego stavu koji se odnosi samo i jedino na to dijete. Dijete koje sada radi puno premalo i koje zbog lijenosti odabire strukovnu školu. Što god kasnije odabere, želim da utuvi u glavu da nema laganog puta, nego da treba biti savjestan u bilo čemu što odabere. Ode li u glumce, prevelika je vjerojatnost da će završiti s nekom od ovisnosti (već sada pokazuje da se teško kontrolira, ne želim to poticati).
A ako si se i sama našla pogođenom - tja, što ti ja tu mogu...
Peterlin, za umjetnička zanimanja je nužno imati malo slabiju vezu s realnošću.
Da (zasad) ne idem u širinu, najbolji umjetnici nikada nisu bili neki veliki realisti, jer da su to bili, ne bi bili tako odlični u svojoj umjetnosti.
Ja neznam, naravno za šta je tvoj sin, ovo pišem općenito o glumi... Ja bih upravo dijete koje nema baš "neke veze s realnošću" , a još ako je sklono umjetnosti, poticala na taj put...nikad ne bih dijete realista, koje čvrsto stoji na zemlji, logično je i prirodnjak, usmjeravala na takvo nešto.
Posljednje uređivanje od anin : 24.02.2016. at 22:49
Hahaha, ti k'o MM, kad ja velim da bu nam dete pevaljka, on pošizi i ima ovu tvoju retoriku...
A, da uistinu samo to želi, ja bih to (naravno, i da se samo mene pita) i poticala.
Međutim, dete je "multipraktik", pa 'ko zna kaj bu od nje na kraju ispalo.
Znala sam da si stroga, no u ovom slučaju mi se činiš i prestroga.
Naravno, dopuštam da svi mi imamo te neke svoje sheme i radimo ono što nam se čini najbolje za svoju djecu, pa ih tako i savjetujemo i usmjeravamo.
U tom smislu, poštujem tvoja nastojanja...