Evo ja te razumijem u potpunosti. Imala sam istu situaciju samo se radilo o ocu MM-a. Skoro potpuno ista priča. MM-ova mama mu drži stranu.
Što se tiče priželjkivanja nečije smrti, nemojte osuđivati lidać2, tko to nije prošao ne može razumijeti. Ne bih rekla da je to baš priželjkivanje nečije smrti, ali stalno razmišljaš kako bi bilo da ga nema, takvi ljudi doslovce unište život cijeloj obitelji.

lidać2, nakon što sam rodila odeselila sam iz Zagreba na otok kod MM-a u kuću njegovog oca. S vremenom smo u jedan dio kuće uložili 100 000 kn. MM-ov otac se ponašao skoro pa isto ovako kako ti opisuješ svog oca. Nije više bio fizički nasilan kao prije jer je MM 'narastao' i nije smio više ali psihički je znao sve maltretirati.
Ja sam stalno bila napeta, MM je bio napet, meni je to bio užasan život i jedan dan nam je rekao da nam daje 7 dana da odemo ili zove policiju. Iako sam znala da je to u naletima njegovog pijanstva i da će se smiriti, MM i ja smo odlučili da ne želimo da naše dijete ikada gleda takve scene i u roku od 4 dana pokupili stvari i otišli.
To nam je bila najbolja odluka u životu iako smo tada financijski bili u najlošijem stanju ikada.
Takav život je pakao, a ne treba ni tvojoj djeci, iako kažeš da oni to ne vide, dovoljno je da ti zbog svoga oca piješ lijekove za smirenje.

Ne poznajem te privatno i stvarno je glupo davati ovakve savjete nekome preko foruma, ali ako ikako možete maknite sebe i djecu iz ove situacije. Ništa nije vrijedno toga, ništa ne može nadoknaditi nečiji mir.