Da mi je netko u pubertetu (kad su mi se rugali i zvali me corava i cvikata) reko da mogu nosit leće bila bi sretna ko nitko ! Naočale nosim otkako sam se rodila, imala sam jako težak oblik strabizma (koji nije uzrokovan nasljednim faktorom nego izlaganjem suncu), pet operacija na Rebru, nakon svega dijoptrija od samo +2.5 je bila za doktore čudo jer su mi prognozirali čak i sljepoću. Uglavnom, prije desetak godina iza prvog poroda učinilo mi se da slabije vidim i pošla sam na pregled kod jedne doktorice u Split i ponjela sa sobom svu dokumentaciju da bi mi žena rekla da sam idealan kandidat za leće jer bi mi one ispravile ovaj mali kut na lijevom oku koji nije riješila operacija. Zbog cilindara meni preporučuje polutvrde plinopropusne leće. Ispočetka sam bila oduševljena što sam se riješila naočala ali jako brzo mi je postala tlaka to stavljanje i skidanje, pa smeta vjetar,smeta sunce, pa stalni nagon za trepkanjem, pa akoo stavim šminku peku me oči....na kraju sam se vratila naočalama koje mi ruku na srce i dobro stoje