A jesi li ti pročitala taj materijal o kojem razgovaramo?
Ja također imam djecu koja rastu uz ekrane, koja su se opismenila uz ekrane, ali nikada mi bratemili tv nije bio dadilja. Bit stvari je NADZOR. Ekrani razaraju pažnju. Mom mlađem sinu je to ogroman problem, pa sam si dala truda to proučiti, ali imam samo uzorak od dvoje djece, pa ne tvrdim da nema i drugačijih situacija. Ja sam se osvjedočila da moje dijete koje i inače ima loš osjećaj za vrijeme teško može sam sebi biti gazda kad su igrice u pitanju. Ne branim ekrane kao takve, ali ako hoće igrati igricu, mora mi prije napisati sastav od 200 riječi s editiranjem u doc formatu, da se uvjerim da se zna služiti tehnikom i na koristan način. Da bi sa 18 ili već koliko godina mogao raditi i nešto korisno. Jer od igranja igrica se ne živi.