Svekrva kojoj ne vjerujem

[Bubilo Bubich]

Uglavnom, pokrenula sam temu da vidim kako netko potpuno nepristran vidi ovu sitaciju ne bi li lakse odlucila sto mi je cini ti u vezi toga sto ne zelim da se beba veze uz nju jer mislim da ce patiti ako vidi nekoga koga voli u takvom kaosu, a upravo radi progresivnosti njene bolesti, to je neminovno. Ja svekrvu ne mogu izljeciti, nazalost. Vise je ovo moralna neka dilema jer ona nije cjrlo vrijeme lose. Nemam pravo jednoj baki oduzeti unuce, ali ta baka nije dobro i mogla bi ozbiljno nastetiti psihickom razvoju moje bebe ukoliko se vezu. Znaci ja bi zapravo - pa..manipulirala svojim vlastitim djetetom. Namjerno bi ga odvajala od bake da je ne zavoli kako je njena bolest ne bi povrijedila. Znam da bebu ne cu moci od mnooogooo takvih stvari zastiti, ali od ovog je mogu postediti, samo ne znam je li to ispravno na ovaj nacin... Svekrva nije losa osoba, samo je bolesna. Izjeda me sto ne mogu joj nikako pomoc, a ne zelim ni da beba bude predmet opsesije. Naravno da mi je beba vaznija zato sam i mislila mozda susrete ograniciti na 1mj ili rjede i to samo kad je dobro naravno... Jel to zvuci ok?..

Nemoj se toliko muciti. Moje mlade dijete ima 2,5, jako voli tu baku, a vidi ju bas tako rijetko, nekad ni 2x mjesecno. Ja sam se u pocetku zderala da mora vidjeti unuce ne znam koliko cesto, a i zivimo 10-15 min. pjeske, ali sam skuzila da se ona ni ne buni kad se to prorojedilo. Dovoljno joj je i toliko. Znala ih je ne vidjet i po 30 dana kad ude u neku fazu, i nikom nista. I probaj ju izbjegavat na samo bez mm-a.

Nemoj osjecati griznju savjesti. Po mojem iskustvu, tako bolesne osobe su sebi na prvom mjestu, vole oni unucad, ali kad su u losim fazama to sto nisu vidjeli unuce nije im neki huge issuse. Vidjet ce ga kad budu u prisitstvu roditelja. I nemoj se muciti s tim sto ne zelis ostaviti dijete na samo.

I probaj dakle sve skupa sto manje razmisljati o njoj i da ti sto manje utjece na svakodnevicu.

[ina33]

Nemoj osjecati griznju savjesti. Po mojem iskustvu, tako bolesne osobe su sebi na prvom mjestu, vole oni unucad, ali kad su u losim fazama to sto nisu vidjeli unuce nije im neki huge issuse. Vidjet ce ga kad budu u prisitstvu roditelja. I nemoj se muciti s tim sto ne zelis ostaviti dijete na samo.

I probaj dakle sve skupa sto manje razmisljati o njoj i da ti sto manje utjece na svakodnevicu.

X. Samo je pred tobom put i moraš nadoći na ovo... i kako tvoje dijete bude odrastalo, vidjet ćeš kako reagirava jer, ako na bolesnikovu bolest utječe i karakter, onda i na "primatelja agresije tj. tih ispada" utječe karakter, u smislu da se netko s tim lakše nosi, a neko teže. Moje je iskustvo slično Bubilovom u smislu reakcije djece, ali zapravo i to nikad ne znaš koliko je štete napravilo, jer u situaciji napada si tu zapravo kao u baražnoj vatri i puca adrenalin, ne vidiš di te metak okrznuo, ako zaboli i di te ranilo, kužiš tek poslije, kad prestane pucačina, onda se vide rane.

Nije realno da ćeš ful izolirati sebe i dijete jer žena ipak funkcionira koliko toliko (nije stalno po bolnicama) i ona je mama tvog muža. Ali, možeš se emotivno izolirati ne u smislu da ne suosjećaš s njom, ali da u smislu da vrtiš i analiziraš svaku njenu i da ti je to okosnica svakodnevice. I možeš donekle ograničiti kontakt na relativno sigurne uvjete - uvijek netko prisutan. A možeš se i dogovoriti da je uvijek prisutan i suprug. Stvar je da se vas dvoje dogovorite. Sretno!