Pokazuje rezultate 1 do 50 od 90

Tema: Svekrva kojoj ne vjerujem

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    Osoblje foruma Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    10,890

    Početno

    Citiraj miffy34 prvotno napisa Vidi poruku
    Bilo bi ljepo da oni koji nemaju u obitelji iskustva s psihičkim bolesnicima da se suzdrže pisanja sentimentalnih poruka kako je ona baka ili mama njenog muža.
    A odakle znas imam li ili nemam? Sigurno ti nisam duzna pokazati povijest bolesti clanova obitelji, rodbine, prijatelja i tako to.

  2. #2

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,951

    Početno

    Draga pokretačice teme,
    ja sam imala situaciju gdje sam namjerno odvojila svoje dijete od te osobe iz obitelji jer sam smatrala da nije dobra i da ima loš utjecaj .

    I nisam požalila.

    Na prvom mjestu ti je dijete.

  3. #3
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Naravno da treba misliti na dijete, ali ako se radi o roditelju supruga, nisu stvari uvijek tako jednostavne.

  4. #4

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,951

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Naravno da treba misliti na dijete, ali ako se radi o roditelju supruga, nisu stvari uvijek tako jednostavne.
    Jesu, ne pišem sve o kome se radilo , ipak sam ovdje ( na forumu )više od desetljeća pa sam se par puta opekla sa iznošenjem detalja.

    Odlučiš, presječeš i idemo dalje .

    U nekim stvarima nema kompromisa.

  5. #5
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Ok, razumijem, ne mislim da moras pisati detalje.
    I naravno da ovisi koliko je sporna psihicki bolesna osoba, moguce uzasna za boravak u istoj prostoriji s djetetom. Ali u braku je dvoje. I moj brak nije bio dobar kad sam pokusala sve kirurski odsjeci. Ona je ipak njegova mama. I on se nije znao nositi i s njenom bolescu i s mojim zahtjevima. Ja sam odustala. Naravno, ovisi o tezini psihicke bolesti. Ali kazem, osim bezobrazluka (koji je danas prema meni puno gori preko telefona nego uzivo) i tu i tamo nekog vikanja (ali ne pred djecom, zadnje je bilo kad je stariji bio beba), nema ekscesa s nama. Najvise ih trpi mm koji u nestretnom trenutku zavrsi sam kod nje. A ona u takvim trenucima ni ne pita za djecu.

    Uglavnom, meni je zivot postao jednostavniji kad sam prestala braniti i zabranjivati, ionako se ti susreti svedu na par sati mjesecno. Ona npr. nekad ne dode na bozicni rucak ili na rodendan jer nece. Samo nazove da nece doci i poklopi slusalicu. I dode za 2 dana.

    Kad sam ja prije par godina otvorila slicnu temu, pisala je jedna forumasica o svojoj mami, i kako njexina djeca reagiraju na baku. Ponavljam, ako nije rijec o uzasnom slucaju, djeca na neki svoj neopterecen nacin shendlaju situaciju s takvom osobom.

  6. #6

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,384

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    I naravno da ovisi koliko je sporna psihicki bolesna osoba, moguce uzasna za boravak u istoj prostoriji s djetetom.
    Ponavljam, ako nije rijec o uzasnom slucaju, djeca na neki svoj neopterecen nacin shendlaju situaciju s takvom osobom.
    Slažem se! Djecu treba zaštiti od traumatičnih iskustava, ali sasvim nešto drugo je stvaranje prividnog svijeta/okruženja u kojem ne postoje bolesni najbliži rođaci.
    Čitam ovu temu i kako imam u blizini suprotnu situaciju - unuče (punoljetno) sa dg manične depresije i djeda i baku u podmakloj dobi (80tak godina), pitam se treba li zapravo i njih zaštiti od manipulacija i ekscesa vlastitog potomka...

  7. #7

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,951

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Ok, razumijem, ne mislim da moras pisati detalje.
    I naravno da ovisi koliko je sporna psihicki bolesna osoba, moguce uzasna za boravak u istoj prostoriji s djetetom. Ali u braku je dvoje. I moj brak nije bio dobar kad sam pokusala sve kirurski odsjeci. Ona je ipak njegova mama. I on se nije znao nositi i s njenom bolescu i s mojim zahtjevima. Ja sam odustala. Naravno, ovisi o tezini psihicke bolesti. Ali kazem, osim bezobrazluka (koji je danas prema meni puno gori preko telefona nego uzivo) i tu i tamo nekog vikanja (ali ne pred djecom, zadnje je bilo kad je stariji bio beba), nema ekscesa s nama. Najvise ih trpi mm koji u nestretnom trenutku zavrsi sam kod nje. A ona u takvim trenucima ni ne pita za djecu.

    Uglavnom, meni je zivot postao jednostavniji kad sam prestala braniti i zabranjivati, ionako se ti susreti svedu na par sati mjesecno. Ona npr. nekad ne dode na bozicni rucak ili na rodendan jer nece. Samo nazove da nece doci i poklopi slusalicu. I dode za 2 dana.

    Kad sam ja prije par godina otvorila slicnu temu, pisala je jedna forumasica o svojoj mami, i kako njexina djeca reagiraju na baku. Ponavljam, ako nije rijec o uzasnom slucaju, djeca na neki svoj neopterecen nacin shendlaju situaciju s takvom osobom.
    Lijepo si napisala, u mom slučaju se radilo o osobi bez dijagnoze .
    No izrazito negativnoj.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •