Spavanje-griješim li? Kako drugačije?

[Shambala]

Majka sam 7-mjesecnoj bebi. Od kad je izasla iz rodilista, spavala je svega 3 noci u kreveticu, a sve ostalo sa mnom u krevetu. Tako mi je lakse po noci je dojiti i da sam morala ustajat iz kreveta i prenosit je iz i u krevetic svaki put kad bi zaspala/probudila se sigurno ne bi do sad jos dojila ili bi izludila.

Po danu mi zaspe na cici i onda se iskradem pa se probudi, ja se vratim, podojim i opet iskradem i tako barem 2 puta za svako spavanje. Ako ne moram nista hitno radit, ostanem uz nju da u miru ospava 30-40 min koliko najcesce spava po danu.

Frendica (kojs nema svoje djece, al je radila kao nanny) mi je jucer odrzala bukvicu kako grijesim i kako je trebam naucit da sama zaspe i spava. Grijesim li zaista? Ako jesam, kako je naucit da sama zaspe i spava? Kakva su vasa iskustva?

[zutaminuta]

Ne griješiš. Frendica bi trenirala disciplinu na malom djetetu kojem treba samo majčina toplina i blizina. Bit će vremena da spava odvojeno u krevetu. To će jako brzo doći.

Kao netko tko nema dijete ona zapravo ne može razumjeti kako to izgleda kada dijete poseže ručicama prema svojoj mami i kakav je to strah i panika kada vidi da mu mame nema u blizini. Odnos dadilja - dijete je potpuno drugačiji od odnosa roditelj - dijete jer dijete zna da mu to nije roditelj pa i ne očajava toliko za nj.

Moja su iskustva kao tvoja. Pustim je da si odspava koliko hoće, jer je san bitan za pravilan razvoj mozga. Ne treba mi razdražljivo dijete.

[Ivanna]

I moja djeca su spavala sa mnom u krevetu i to mi je zapravo puno olakšalo noćna buđenja kojih je znalo biti popriličan broj tijekom jedne noći cijelu prvu godinu. Tijekom dana su najduže i najbolje spavali ako sam ja spavala s njima. Ako nisam spavala s njima bi se budili, ja bi dotrčala podojiti...i tako bi znali imati 2-3 buđenja po jednom dnevnom spavanju. Nije to uvijek bilo tako, ali uglavnom.
Zajednička noćna spavanja ne bih mijenjala za ništa, ali dnevna su znala bit iscrpljujuća, pogotovo kad sam se nadala ulovit malo mira dok dijete spava ili nešto obavit što ne mogu dok je budno.
Bilo bi mi draže da su znali sami zaspat i ostat spavat, ali iskreno, ja nisam znala kako ih tome naučiti, a nisam htjela koristiti metode "pusti ga da plače".

[tigrić]

prvi je spavao samnom do druge godine, dok sam nije odlučio ići u kinderbet. sad mlađi spava samnom (god i mjesec dana). svi sretni.

[autumn]

Ja sam se s prvim djetetom trudila raditi školski pa tako sam ju i svaki put nakon dojenja vraćala u krevetić. Ne samo zato što su mi tako rekli, nego sam se i sama bojala što ako legnem na nju slučajno. Bezbroj puta po noći sam se dizala, uspavala ju (dojenjem ili nosanjem, kako kad) i vrećela ju u krevetić pa sve ispočetka. Rezultat: izludila totalno i bila uuužasno premorena. Ona danas sa 6,5 god. spava u svojoj sobi, ali ako se po noći probudi na wc ili nešto obavezno zove i mora se netko preseliti kod nje. Zaspati nije da ne može sama, ali više voli (a i meni je drago) kad sam kraj nje pa joj pjevam ili pričam priču.

S drugom sam se malo opustila, a možda i zato što je bila na neonatologiji pa kad smo napokon došle kući jedva sam dočekala da bude kraj mene skroz. Uglavnom, ona je spavala (i spava još uvijek s 2,5 god.) s nama u krevetu. Budila se i ona, ali je neusporedivo lakše dijete smiriti kad je kraj tebe nego kad svaki put moraš ustajati.

Zaključak: ja mislim da radiš dobro, a iz vlastitog iskustva čini mi se da ni inzistiranje na spavanju u krevetiću nije nikakva garancija da će dijete kasnije samo zaspati i spavati.

[Mojca]

Moja još spava s nama.
4,5 god.

[Peterlin]

Ovisi jako o djetetu. Moj mlađi je to volio, ali stariji ne - njemu su prve riječi bile "pusti", "dole" i "saaaam". Taj treba svoj mir. I danas je tako. Nema druge nego osluškivati potrebe baš tog djeteta.

[Jadranka]

Moja još spava s nama.
4,5 god.

Moj isto

[Cheerilee]

Baš, ovisi o djetetu! Prvo dvoje djece nikad nije spavalo s nama, već u krevetići tik do našeg... Nit su tražili niti sam ih stavljala kod nas.. DOk je treći, još uvijek s nama, ima 5,5g.....
Njemu ok, meni ne smeta, krevet je 200x200 pa ima mjesta...

[martinaP]

Moj isto

I moja (5,5 god)

[pulinka]

Frendica (kojs nema svoje djece, al je radila kao nanny) mi je jucer odrzala bukvicu kako grijesim i kako je trebam naucit da sama zaspe i spava. Grijesim li zaista? Ako jesam, kako je naucit da sama zaspe i spava? Kakva su vasa iskustva?

Ja mislim da sve zavisi od toga šta je cilj TEBI.
Ako ćeš se za mesec-dva vratiti na posao pa ti je vrlo bitno da dete zna da zaspi bez tebe, onda verovatno i treba tome da je učiš.
Ili ako TEBE užasno iscrpljuje uspavljivanje deteta i više ne možeš tako.
Ako to nije slučaj, onda ja na tvom mestu uopšte ne bih ozbiljno shvatala savete ljudi koji i sami nemaju svoju decu (jer dadilja, koliko god iskustva imala, vidi samo deo života i karaktera dece).

Ja svoje nisam uspela baš da naučim da zaspe bez mene, a nisam puno ni pokušavala.
Sećam se da je meni u detinjstvu bilo jako važno da me mama uspava, i vidim da je važno i njima.
Ne dotiče me puno da li to tako "treba" ili ne. Moja deca su zadovoljnija ovako, meni ne smeta.

[tangerina]

moj stariji je spavao s nama do negdje 5 godina. s tim da par mjeseci prije 5. rođendana je dobio malu seku. bila je ta jedna faza od njenih prvih par mjeseci, kad je ona spavala u krevetiću, a on s nama u krevetu. ali onda se ona počela češće budit i bilo mi je lakše da je ostavim kod sebe. pa smo odlučili da bi bilo vrijeme da on preseli u svoj krevet, još uvijek u našoj sobi. s tim da još netko od nas legne s njim u njegov krevet navečer da čitamo priču i zagrlimo se dok ne zaspe. ako ružno sanja po noći, isto se prebacim kod njega malo.
ne da mi to ne smeta nego mi je to super jako volim te večernje nježnosti, i ostajem dok me ne potjera

[Mojca]

ne da mi to ne smeta nego mi je to super jako volim te večernje nježnosti, i ostajem dok me ne potjera

Tako nekako se i ja osjećam. Neka sama odluči kad će ići. Ali na stranu sad moji osjećaji... ako je to nešto što oni trebaju, na nama je da im damo.

[sillyme]

Moja starija je s nekih 5,5 odselila u svoj krevet, mladji s 3 - ali i dan danas najvise vole ako spavamo svi zajedno (na 160cm ) Ili starija ode mladjem pa zajedno spavaju. Ili... ma kombinacija je bilo koliko je i matematicki moguce.

Uglavnom, ne slazem se s argumentom o povratku na posao, moji su oboje krenuli s godinu dana u jaslice pa su svejedno nastavili spavati (i uspavljivati se dojenjem) nama u krevetu. Misljenje dadilje je njena perspektiva, da je njoj mozda bilo lakse s takvom djecom - ti sebi moras posloziti stvari kako je tebi ugodno i lako, a to je obicno tako da dijete bolje i mirnije spava pored mame, brze se umiri i zaspi opet pored mame, a mami je neusporedivo lakse ako ne ustaje po noci za svaki kme.

[pulinka]

Uglavnom, ne slazem se s argumentom o povratku na posao, moji su oboje krenuli s godinu dana u jaslice pa su svejedno nastavili spavati (i uspavljivati se dojenjem) nama u krevetu.

Dobro, ja sam mislila na uspavljivanje po danu .
Uostalom, ja sam kao nezaposlena novopečena mama svojevremeno dosta često čula argument tipa: "Lako je tebi, ja sam zaposlena pa sam MORALA to i to drugačije od tebe".

[casa]

Moje troje nije nikad spavalo samnom u krevetu, osim u slučaju akutne bolesti. Iskreno vjerujem kako je za dijete dobro da se samo uspava i spava, da to doprinosi osjećaju samodostatnosti i da se isplati potruditi oko toga da dijete savlada te vještine. Jednako iskreno vjerujem da mame koje ne dijele samnom to moje uvjerenje, ne bi trebale radi pritiska okoline, primjenjivat cry out metode ili beskrajno mnogo puta vraćaz dijete u krevetić po noći. Ina kraju krajeva, stvarno je najvažnije kako je tebi i tvom djetetu.
Meni nemajci bi taj cosleeping bio horor.... I meni je stvrano lakše dići se dvadeset puta iz kreveta po noći. Ali nismo svi isti...
Molim vas da sad ne krene napad... Lako je tebi... Tvoji su svi sigurno bili dobri spavači... Nisu al to ne mijenja moja uvjerenja.

[zutaminuta]

Meni nemajci bi taj cosleeping bio horor.... I meni je stvrano lakše dići se dvadeset puta iz kreveta po noći. Ali nismo svi isti...
Molim vas da sad ne krene napad... Lako je tebi... Tvoji su svi sigurno bili dobri spavači... Nisu al to ne mijenja moja uvjerenja.

Nema napada, ali može li objašnjenje zašto ti je horor?

[bella77]

Imam jednu prijateljicu koja je svoju djecu od prvog dana stavljala, ne u drugi krevet, nego u drugu sobu. Držala je vrata otvorena i ustajala bi se za svaki plač (koji bi čula). jedno dijete je spavalo skoro cijelu noć od početka, drugo dijete joj se budilo svaka 2 sata. I njoj nije padalo na pamet dovući te krevetiće u svoju sobu, ovako joj je bilo lakše.

Kod mene situacija je da stariji spava s mm-om, mlađi sa mnom. Dok sam ih dojila, biti su kod mene u krevetu, sad i ovog malog pokušavam odgurnuti na njegov krevetić (koji je spojen s mojim krevetom) jer se više i ne budi po noći... Al opet spava tik uz mene. Dok kad će ova shema biti, nitko ne zna, niti se zamaram s tim razmišljanjima... za sad nam je dobro.

Svatko ima svoje i misli da mu je nešto lakše, a nešto teže. Eto, meni je lakše sad dijete (ovo mlađe) uspavati na rukama, nego na cici (baš mi je bilo naporno to nacicavanje, iako bih ležala, a sad hodam i nosam...)

[KrisZg]

Slicno je i kod nas. Ne našom voljom vec bebinom.Hoce spavati kod nas jedino ako je bolesna/preplasena. Spavala je s nama do 5mj. Nije bila potrebna nikakva cry out metoda. Nakon prijasnjih par dana kaj je spavala s nama, nocas sam dragog u suzama budila da smo legli na bebu a nije bila uopće s nama u krevetu i nije bas bebica sa 16mj. Meni je to dovoljan horor
Inace podrzavam zajednicko spavanje i meni se nije bilo lakse ustati dok sam dojila. Mozda je zato njoj bilo tako jednostavno se nauciti na krevetic.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

[casa]

Pa jer jednako kao što vjerujem da je za djecu dobro tako i za sebe. Dok spavam želim imat osobni prostor. Imam potrebu bit sama, ono ne volim da me se dodiruje dok spavam. Kao što mnogi osjećaju da dok kakaju ne žele da ih se dira ili recimo dok rađaju ili štojaznam. Volim se pomazit s djecom ujutro u svom krevetu ali cijela noć u fizičkom kontaktu s drugima, to je meni cijela noć nikakva sna. I to mi vrijedi i za moju djecu i zato kažem da sam nemajka....Čitam ja o tom cosleepingu a u meni se sve buni. Možda sad kad rodim četvrto poludim.Nikad ne znaš

[casa]

I recimo meni bi bilo neprihvatljivo da mm i ja ne spavamo u istom krevetu. Nekako obećali smo dijeliti postelju i stol. I tu sam romantik, dok me se ne dira, naravno.

[sillyme]

Moji znaju sami zaspati - ali kad smo ja ili mm doma, zele da smo mi pored njih. Jedno ne iskljucuje drugo. U jaslicama su oboje spavali nakon 4-5 dana prilagodbe i dalje najnormalnije a dan danas moj 4-godisnjak ocekuje da popodne ja legnem s njim dok on ne zaspi, meni obicno nije problem - ako mi se spava zaspim i ja, ako ne ustanem nakon petanest minuta a on dalje spava.

[zutaminuta]

Dobro, ako ti se dijete ne buni onda se može nekako.

[zasad skulirana]

Pa jer jednako kao što vjerujem da je za djecu dobro tako i za sebe. Dok spavam želim imat osobni prostor. Imam potrebu bit sama, ono ne volim da me se dodiruje dok spavam. Kao što mnogi osjećaju da dok kakaju ne žele da ih se dira ili recimo dok rađaju ili štojaznam. Volim se pomazit s djecom ujutro u svom krevetu ali cijela noć u fizičkom kontaktu s drugima, to je meni cijela noć nikakva sna. I to mi vrijedi i za moju djecu i zato kažem da sam nemajka....Čitam ja o tom cosleepingu a u meni se sve buni. Možda sad kad rodim četvrto poludim.Nikad ne znaš

I recimo meni bi bilo neprihvatljivo da mm i ja ne spavamo u istom krevetu. Nekako obećali smo dijeliti postelju i stol. I tu sam romantik, dok me se ne dira, naravno.

bome da imaš MMa ko ja sama bi ga izbacila iz kreveta vodeći se ovim gore principima..jer taj se u snu navali na mene i zaljepi ko lupar...šizim...
s obzirom da prakticiram co-sleeping (meni lakše radi dojenja,nisam ni provala u krevetić ga stavit) iz sigurnosnih sam razloga MMu dala onu kiflu za dojenje kao barijeru em da se na nju navali a ne na mene..kad sam se jedno jutro probudila i vidila kako ju je obgrlio i primečio nogama rekla sam da kifla ostaje u krevetu i kad mali ne bude s nama...

[tigrić]

skulirana, umrla sam od smijeha na kiflu...

[jelena.O]

skulirana, umrla sam od smijeha na kiflu...

[Christine]

[Christine]

Nas bebek je otpocetka u kinderbetu direktno uz mene do jutra, onda si ga uzmemo u krevet oko 6 sati.
Meni se cini da je to individualno. Vecina je napisala ovdje da im je lakse onako kako su si uredili. I nama je ovako lakse. Ja puno radim s njim po danu. Fizicki me iscrpi i sve me boli, ledja, ruke, prepona... Meni je vazno da se uopce mogu namjestiti da me ne boli noga. Kad je s nama ja se sva ukocim jer se bojim da cu ga zgnjeciti. Preko dana spava u dnevnoj sobi. Nekad zaspe na meni ili MMu i meni je to jako slatko, al ne stignem onda nista pospremiti ni ispeglati. Ja ga prebacim na kauc onda, a MM si priusti taj luksuz zajednickog lezanja vikendom jer ga gotovo i nema preko tjedna. Ja radim vikendom i kad dodjem kuci sve me ceka kao da nisam radila.

Sad kad ima 6,5 mjeseci i kad vidim neke rezultate mog stopostotnog angazmana dok je beba budna, jako sam ponosna i sretna. A i beba je ocito jako zadovoljna tako da nemam potrebu mijenjat nesto.

Ja otpocetka ne uspavljujem bebu hranjenjem. Trazim druga rjesenja za umirivanje. Danas mi je zaspao na krilu, glavom na koljenima dok sam ja u žaru pjevala mu medjimurske i irske melodicne pjesmice. Nisam ga namjeravala uspavati, nego sam mu prvo citala pa je cendrao cim bih prestala, pa mi je bilo lakse pjevat mu nego citati.

[Christine]

Navecer ga muz najcesce uspavljuje. Citamo mu ritmicne pjesmice da se umiri, malo ga nosamo i on zaspe. Prije smo mu znali pustit vrtilicu s muzikom, al previse ga zanima "radio" od vrtilice. Preko dana ujutro oko 8.30 zaspe do negdje 9, lezeci na kaucu, obicni upali rutina - malo se igramo mirno i onda ga po ledjima kruznim pokretima lagano masiramo, onda zaspe oko podne u setnji u kolicima oko sat vremena i popodne oko 16 h ponovo zaspe kad sam ja vec jako umorna pa se sjednem do njega, upalim TV bez tona, on sam nesto prcka po igrackama i cesto sam spusti glavicu i spava. Al prethodno se dobrano izmorio s aktivnostima (a bome i ja). Ako je preko dana bilo nedovoljno aktivnosti ili ako je previse spavao, ne spava dobro ni danju ni nocu. To su oni dani kad sam ja krepana i nemam snage bavit se s njim. Onda bude jos gore jer ne spava po noci. Zato mislim da treba raditi onako kako mami odgovara da se ona odmori koliko moze. Cekam sad samo zenu zmaj - Trinu da napise svoj post pa da se poklopim usima Uvijek kad njen post procitam vidim kako sam razmazena.

[Shambala]

Znaci nije pogresno? Aj fala Bogu!

Dok sam citala Christinin post sam se propitkivala-mozda nemamo dovoljno aktivan dan ako ne zaspe sama od sebe nego samo uz mene. :/

[sirius]

Christinin dan je mene izmorio, a samo sam citala o njemu.

sto se tice pogresnog i ispravnog.
Pa ne postoji tu pogresno i ispravno.
Svaka obitelj odreduje pravila koja njima odgovaraju i za koja misle da su ispravna u odredenom trenutku.

[Kaae]

Ajme, Christine. Ja bih zavrsila na psihijatriji, prvo, da se nekim/necim toliko bavim.

[Zuska]

Ja se pitam gdje sam pogriješila dvaput.

Nakon svega, uopće ne mislim da je cosleeping nešto romantičan. Dakle, prva beba počela spavati u krevetiću pored mog. Vrlo brzo završila sa mnom jer je stalno visila na cici. I onda smo tri godine "spavale" zajedno, a ona se budila milijun puta. Pustili smo tatu u drugoj sobi da barem on može biti naspavan. Ovo "spavale" znači da i kad je spavala, nije baš spavala, prevrtala se, čupkala mi vrat, prošli smo i night terrors, ono...koma.
Prvu noć prespavala s 3 kad je braco došao iz rodilišta. Onda sam tri mjeseca spavala s njih dvoje i shvatila da ni to ne ide jer sam stalno bila u strahu kako će jedan drugog buditi. Onda je mala išla s tatom, a ja sam nastavila spavati i dojiti s malim. Koji sad ima 16 mjeseci i budi se 5 do 10 puta na noć. Svake noći. Što je ipak dosta manje od sestre.

Svi se mi budimo noću, djeca naročito. No, ako ne znaju sama ponovo zaspati, onda se to pretvori u stalno pomaganje i onda kreće zatvoreni krug i stalna buđenja.

Mislim da je važno naučiti dijete da samo zaspi. Samo ne znam kako. (Puštanje da plače ne dolazi u obzir.)

Eto, iz mog izmorenog kuta - lijepo je maziti se s djecom, ali još je ljepše protegnuti se u krevetu, sama. Ili zagrliti partnera povremeno.

[tangerina]

slažem se da nema točno ni pogrešno, različiti odrasli + različita djeca - naravno da su različite formule

naravno da dijete treba u nekom trenutku naučiti da samo zaspe, samo kad je trenutak da to može proć relativno glatko (bez cry yourself to sleep), to je individualno
mi smo sa starijim nakon uspavljivanja dojenjem, prošli kroz fazu uspavljivanja nosanjem i pjevanjem, i s današnjom pameti tu bih fazu ako je ikako moguće preskočila, jer su ta uspavljivanja znala trajat i po dva sata, i nisam učinila nikakvu uslugu svojoj kralježnici, a bome ni psihi.
ova metoda izmoriti kroz dan može biti blagotvorna, ali i suprotno, preumorno dijete još teže zaspe. tako da to je onako malo minsko polje
i onda naravno, famozni karakter djeteta. Ja sam se iznenadila kad sam skužila da je ova mala već sa nekih 8 mjeseci bila u stanju, kad joj je bilo dovoljno sisanja, okrenut se i namjestit i malo tako ležat i zaspat. To je stariji počeo valjda sa dvije godine, dotad sam ga morala položit u krevet duboko ukomiranog.

[Jadranka]

MD kaze (ja nisam primijetila, cvrsce spavam) da se nas budi po noci, pipa okolo rucicama ima li koga, i cim nekoga napipa, ponovo zaspe.
Al uglavnom dosta mirno spava. Osim kad je bolestan il prehladjen - tada nas cijelu noc lupeta. Navecer ipak treba bit neko kraj njega dok zaspe.

[Mojca]

MD kaze (ja nisam primijetila, cvrsce spavam) da se nas budi po noci, pipa okolo rucicama ima li koga, i cim nekoga napipa, ponovo zaspe.
Al uglavnom dosta mirno spava. Osim kad je bolestan il prehladjen - tada nas cijelu noc lupeta. Navecer ipak treba bit neko kraj njega dok zaspe.

Tako i moja.
I škripi zubima kad je umorna, prehlađena, pod dojmom nekog friško proživljenog uzbudljivog događaja.

[zutaminuta]

Neću zaboraviti njen pogled negdje s četiri mjeseca kada je zaspala na rukama, odnosno cici, u jednom trenutku je sneno otvorila oči i pogledom tražila mene, pronašla me i ponovno utonula u miran san. Tu sam si obećala da ću je uspavljivati dok god to ona bude tražila. Ne naspavam se kao nekad prije, ali opet nije ona tražila da bude tu. Dovela sam je svojom odlukom. Iako, razlog zašto ne spavam ovih dana nije ona jer ona opet spava divno. Smeta me njegovo nesnosno, uporno hrkanje.

[Cheerilee]

Jučer je mm stavio malog na spavanje, u njegov krevetić u našoj sobi...
ja nisam uopće mogla zaspati sve do 5 ujutro kad se malac nije probudio i prebacio k nama u krevet... Baš mi je falio tokom noći.. Neznam kako ćemo ga "izbaciti" ne radi njega nego bit će da je problem u meni...

[josipal]

Moje prvo dvoje djece su (ne)spavali: malo u svom krevetu, pa na meni, na rukama, svakako.
Doslo trece dijete i spava od prvog dana sam u svom krevetu (budi se 5 puta ali zaspe sam nakon podoja)... i ja si mislim bas me zivot nagradio. E pa sad ima skoro 4 godine, zaspe u svojoj sobi i svaku, al bas svaku, vece dodje nama u krevet (nakon cega ja ne mogu zaspati jer je to obicno izmedju 4 i 5 pa sam vec lagano naspavana...)!! Strasno!!

[Jadranka]

Jučer je mm stavio malog na spavanje, u njegov krevetić u našoj sobi...
ja nisam uopće mogla zaspati sve do 5 ujutro kad se malac nije probudio i prebacio k nama u krevet... Baš mi je falio tokom noći.. Neznam kako ćemo ga "izbaciti" ne radi njega nego bit će da je problem u meni...

Ja sam pred koji dan zakljucila da cu nabavit neko veliko pseto kad vise ne bude djece u krevetu. To da se mogu uz njega skupit onih dva-tri sata koliko md-u svaku vecer treba da dodje u krevet

[Peterlin]

Moje prvo dvoje djece su (ne)spavali: malo u svom krevetu, pa na meni, na rukama, svakako.
Doslo trece dijete i spava od prvog dana sam u svom krevetu (budi se 5 puta ali zaspe sam nakon podoja)... i ja si mislim bas me zivot nagradio. E pa sad ima skoro 4 godine, zaspe u svojoj sobi i svaku, al bas svaku, vece dodje nama u krevet (nakon cega ja ne mogu zaspati jer je to obicno izmedju 4 i 5 pa sam vec lagano naspavana...)!! Strasno!!

Ovo je moj sin (koji voli sam spavati) radio u vrijeme adaptacije na jaslice. Trajalo je mjesecima, od rujna pa valjda do proljeća. U vrtiću je bilo ok, ali je pred jutro redovito došao k meni u krevet. Možda i tvoje dijete prolazi neki stresni period.

[rehab]

Ja nekako kao Skulirana
Dječaci spavaju u svojoj sobi. Još uvijek traže uspavljivanje i na bunim se. To nam je prilika da se opušteno družimo. Malo razgovaramo, pomolimo se, ispričamo priču za laku noć, i kad zaspu, ostavim ih same. Ispočetka su i oni spavali s nama u krevetu, ali nisu se bunili pri prelasku u svoju sobu, tako da smo to bezbolno riješili.
Mala zvrca još uvijek spava s nama u krevetu i to mi uopće nije bed. Onako nježna, topla, mirisna, nečujno spava, meni je svakako bolji izbor od mm koji hrče, prevali onu tešku ruku preko mene, znoji se dok spava... Tnx, but no tnx
Doduše, planiramo zvrcu premjestiti u njenu sobu ovo ljeto, ako bude htjela. Onda ću se opet morati privikavati na mm kraj mene, nakon 6 godina barijere između nas
U svakom slučaju, podržavam zajedničko spavanje ako to odgovara roditeljima i djeci. Nikako nisam za nasilno odvajanje djeteta, tipa cry out metoda i slično.

[sillyme]

Ja se pitam gdje sam pogriješila dvaput.

Nakon svega, uopće ne mislim da je cosleeping nešto romantičan. Dakle, prva beba počela spavati u krevetiću pored mog. Vrlo brzo završila sa mnom jer je stalno visila na cici. I onda smo tri godine "spavale" zajedno, a ona se budila milijun puta. Pustili smo tatu u drugoj sobi da barem on može biti naspavan. Ovo "spavale" znači da i kad je spavala, nije baš spavala, prevrtala se, čupkala mi vrat, prošli smo i night terrors, ono...koma.
Prvu noć prespavala s 3 kad je braco došao iz rodilišta. Onda sam tri mjeseca spavala s njih dvoje i shvatila da ni to ne ide jer sam stalno bila u strahu kako će jedan drugog buditi. Onda je mala išla s tatom, a ja sam nastavila spavati i dojiti s malim. Koji sad ima 16 mjeseci i budi se 5 do 10 puta na noć. Svake noći. Što je ipak dosta manje od sestre.

Svi se mi budimo noću, djeca naročito. No, ako ne znaju sama ponovo zaspati, onda se to pretvori u stalno pomaganje i onda kreće zatvoreni krug i stalna buđenja.

Mislim da je važno naučiti dijete da samo zaspi. Samo ne znam kako. (Puštanje da plače ne dolazi u obzir.)

Eto, iz mog izmorenog kuta - lijepo je maziti se s djecom, ali još je ljepše protegnuti se u krevetu, sama. Ili zagrliti partnera povremeno.

Razumijem ovaj dio da te zna iscrpiti i izluditi, mene je starija u jednom periodu tako izludjivala, jer se budila i onda bi probudila mene u pokusaju da sebe umiri. Njena opsesija je bila moja kosa - i prtljanje po kosi - a sto bi mene probudila i to onako, da se prenem sva unezvjerena i trebalo mi je svaki put dosta da zaspim. Onda sam uspjela je od toga odviknuti i od onda je bilo ok, po noci bi samo popipala gdje smo i nastavila spavati. S mladjim sam bila pametnija, nisam mu dala nikakve takve opsesije nego sam ga od prvog dana samo drzala za ruku dok ne zaspe (jer ga dojenje cesto nije uspavalo) i pazila da mu po noci ponekad okrenem ledja (da se ne navikne da sam cijelo vrijeme okrenuta prema njemu) i s njim nisam nikad imala problema da bi mi smetao ili me budio, makar je znao biti budan po noci on bi lezao mirno i prebacio nogu preko moje, a ja spavala pored njega. I on se u stvari godinama budio po noci (i danas se budi) ali samo popipa svog plisanca, ili se prebci nama, ili provjeri da je jos netko u krevetu s njim, i odmah nastavi spavati. Divim se kako uvijek zna gdje je zaspao, ako je zaspao sam u krevetu onda mu je ok plisanac, a ako je zaspao pored mene i nema me odmah se razbudi provjeriti gdje sam (ili mm).

[rehab]

Ja se pitam gdje sam pogriješila dvaput.

Nakon svega, uopće ne mislim da je cosleeping nešto romantičan. Dakle, prva beba počela spavati u krevetiću pored mog. Vrlo brzo završila sa mnom jer je stalno visila na cici. I onda smo tri godine "spavale" zajedno, a ona se budila milijun puta. Pustili smo tatu u drugoj sobi da barem on može biti naspavan. Ovo "spavale" znači da i kad je spavala, nije baš spavala, prevrtala se, čupkala mi vrat, prošli smo i night terrors, ono...koma.
Prvu noć prespavala s 3 kad je braco došao iz rodilišta. Onda sam tri mjeseca spavala s njih dvoje i shvatila da ni to ne ide jer sam stalno bila u strahu kako će jedan drugog buditi. Onda je mala išla s tatom, a ja sam nastavila spavati i dojiti s malim. Koji sad ima 16 mjeseci i budi se 5 do 10 puta na noć. Svake noći. Što je ipak dosta manje od sestre.

Svi se mi budimo noću, djeca naročito. No, ako ne znaju sama ponovo zaspati, onda se to pretvori u stalno pomaganje i onda kreće zatvoreni krug i stalna buđenja.

Mislim da je važno naučiti dijete da samo zaspi. Samo ne znam kako. (Puštanje da plače ne dolazi u obzir.)

Eto, iz mog izmorenog kuta - lijepo je maziti se s djecom, ali još je ljepše protegnuti se u krevetu, sama. Ili zagrliti partnera povremeno.

Zuska, to ti, iz mog iskustva nema nikakve veze. Troje djece, jednako ih uspavljivala, svi troje su spavali s nama, a potpuno različiti tipovi. Sa najstarijim sam bila kao zombi, taj do 2. rođendana nije nikako spavao, odnosno budio se svakih sat vremena. Srednji je bio tako tako, dobro je spavao, ali je imao i neprospavanih noći ili dosta noći sa 2-3 buđenja. Sa curom ne znam što znači neprospavana noć, njoj se to desilo možda par puta. Ona odspava 10 sati u komadu bez ikakvih problema. Mislim da to nije do nas roditelja, nego do sazrijevanja njihovog neurološkog sustava, zubića, vrućine... Bezbroj razloga.
Ono što bih mogla izdvojiti kao svoje greške je hranjenje ili pijenje tijekom noći (govorim o starijoj djeci, ne o malim bebama) i pretopljavanje. Sa dvoje mlađe djece sam, u konzultaciji sa pedijatricom, prestala davati hranu ili piće tijekom noći sa pola godine (izuzev ako imaju temperaturu, onda im dajem tekućinu). Što se pokrivanja tiče slijedim njihove potrebe, taman vani i sjekire padale. Najstariji se voli dobro utopliti, pa njega dobro obučem i pokrijem prije spavanja. Dvoje mlađih mrze pokrivanje i čarapice preko noći i to poštujem. Da je vani ne znam koliki minus, oni se ujutro ustanu sleđeni, ali prespavaju cijelu noć. Ako ih utoplim, slijedi buđenje. Zdravi su, jako rijetko se razbole, pa pregrizem svoju majčinsku potrebu da ih ušuškam i pustim ih da spavaju kako njima odgovara.

[Zuska]

Ne znam, nisam objektivna. Trenutno sam u tretmanu kod kiropraktičara, potpuno sam polomljena i izvijena od krivog spavanja i dojenja. Na dva mjesta sam shebana i trpim bol od pola leđa do pola glave, ali bol koja ne prestaje danima..
Mislim da djeca ne trebaju majku koja se vuče poput prebijenog psa

Možda sam kod malog mogla poraditi na samouspavljivanju i na ukidanju noćnog dojenja, on ima potencijala... Mislim i da hoću ovih dana.
Sa starijom curkom je to bilo nemoguće, njoj je dodir neophodan kao i kisik, doslovno.

[zutaminuta]

Nadam se da mi nećete zamjeriti što pitam, ali kako to dojite da vas sve boli? Ja prebacim ruku iznad njene glave, naslonim se na dlan, a pazuh, leđa i nadlaktica leže na krevetu. (prva sličica) Listam po internetu, a ona cica i otpusti za pola sata-sat. To je to. Ništa me ne boli.

Jedino kada se podbočim na lakat onda me bole ramena. Ali to izbjegavam.

[Peterlin]

Ne znam, nisam objektivna. Trenutno sam u tretmanu kod kiropraktičara, potpuno sam polomljena i izvijena od krivog spavanja i dojenja. Na dva mjesta sam shebana i trpim bol od pola leđa do pola glave, ali bol koja ne prestaje danima..
Mislim da djeca ne trebaju majku koja se vuče poput prebijenog psa

Možda sam kod malog mogla poraditi na samouspavljivanju i na ukidanju noćnog dojenja, on ima potencijala... Mislim i da hoću ovih dana.
Sa starijom curkom je to bilo nemoguće, njoj je dodir neophodan kao i kisik, doslovno.

U pravu si. Moj sin je to imao slučajno (ja otišla na čuvanje druge trudnoće u bolnicu) i bilo je ok. Pa sam si poslije mislila da djeci koji put treba dati mira....mislim, treba naći granicu i sebi objasniti što je cryout, a što je kmeckanje za vrijeme uspavljivanja i ne uznemirivati dijete ako je ovo drugo u pitanju. S drugim djetetom sam imala drugi pristup - nedizanje, izbjegavanje paljenja svjetla i tak - bilo je ok. Umjesto dizanja znala sam ga gladiti po glavi i to je djelovalo. Čak i po noći ako bi se budio, samo sam gurnula ruku kroz rešetku krevetića (bio je uz moj krevet da može do mene, ali da ima svoj mir). Palilo je.

[cvijeta73]

zuska, probaj. i nemoj odmah odustati. tu treba valjda ta famozna dosljednost koju ja nikad nisam imala.

inače, ja obožavam spavati s djecom. baš taj dio jako volim, šta ja mogu.

ali od kad spavaju cijelu noć. i od kad ne cicaju. to je znalo biti naporno.

sad ću ja kao casa, nemojte me sad kao psiholozi u upisu u školu napasti al m još spava sa mnom u krevetu. a j je spavao do desetke :D
trpio malu m, al nije se micao.
na naše nagovaranje - pa odi u svoj krevet, lipo na miru, nitko te ne nervira...njegova mi je legendarna bila da on ne voli spavati sam u krevetu i da zašto samo djeca bi trebala spavati sama u krevetu, a odrasli mogu spavati zajedno.

s deset godina se iselio i promijenio teoriju, a sad, sad uživa u svojoj samoći.
a m je sad dobila novu svoju sobu i novi svoj krevet i kaže da će "od danas" spavati u njemu. to od danas traje već mjesec dana :D

[sirius]

Razumijem te , sestro.
Mi isto cekamo da se berba 2008 iseli u svoju sobu.
Berba 2002 je bila naprednija sa 6,5 je preselio u krevet na kat, ali u zajednickoj sobi.
Kad smo uredili kat sa sobama kad je on imao 12 g. preselio se gore prvi dok smo mi ostali u prizemlju. Pobjeglo dijete glavom bez obzira na poluuredeni kat, sa wc- om koji je jedva skoljku bez daske imao, i bez namjestaja.
Dok je bio manji stvarno smo mislili da se nikad nece otkaciti, bio je pravi čičak.

[tangerina]

da, nevjerojatno kako se mijenjaju
moj je isto ko bio ljepljivi čičak
a danas putuje sa djedom u Slavoniju na tjedan dana
pitam sinoć "oću li ti falit?"
a on kaže "pa nećeš, bit ću s ljudima koje poznajem"