Ja sam bila jedna od onih koja si je govorila da ce se drzati pravila i da ce moja beba spavati sama makar se dizala tisucu puta. Ali spavamo skupa. A zasto? Bas kako je jedna mama spomenula prije taj pogled i rukice koje je pruzala prema meni u nekom strahu jesam li tu ili nisam su bili jaci od mojih pravila. Sad smo vec dosle do toga da jedno 7 sati u komadu spava pored mene bez da me trazi dodir ili ista, a onda me malo po glavi rukom ili takne po pidzami da vidi jesam li tu i nastavi. Rijetko, ali zna se dogoditi da nakon tog spavanja u komadu ne zeli nastaviti dalje ako ju bas ne uzmem kod sebe na rame, ali postalo mi je normalno. Tako da kao i sve mame kazem, treba pratiti potrebe djeteta i ponasati se u skladu s njima. I ja sam mislila da cu izluditi ono vrijeme kad sam se dizala sto puta da ju samo potapsam da nastavi spavati, pa bi pocela plakati sve jace, pa sam onda imala griznju savjesti jer nisam dosljedna i pustila sam je kod sebe. Ali proslo je i to kad vidim da njoj pase i da se tako naspava