Ives moja draga, utješile ste vi mene...samim time što ste mislile na nas Jučer je bilo teško, ovo pismo sam počela pisati prije nekoliko dana ali nisam ga mogla dovršiti. A jučer su riječi tekle same od sebe, zajedno sa suzama, nisam vidjela papir koliko sam plakala i jecala, ali jednostavno sam morala to dovršiti. I sad je nekako lakše, svaki put kad mi dođe ću joj pisati, bude mi malo lakše, kao da skinem neki teret sa sebe, a možda i moje riječi dođu do nje
I ja se nadam da su naši anđeli skupa...da im je lijepo...

Vjerujem u bolje sutra hvala ti na lijepim riječima. toliko ljubavi imamo za dati, a prazni nam krevetići doma Ali, ja šaljem svu svoju ljubav gore daleko među oblake, i nadam se da ju mamina i tatina ljubav grije.

Zenii hvala ti, mislim i ja da zna...jer tako je malo vremena potrebno da osjetiš najljepšu ljubav od svih...ma dovoljan je samo jedan trenutak...to su naše mrvice, zavoljeli smo je prvog dana kad smo saznali da imamo još jednog člana, a voljet ćemo je zauvijek