Pišeš samo o sebi i o svojim osjećajima, Aprilla. A dijete? Ona je bar jednako bitna kao i ti.
Što ONA kaže o prestanku dojenja? Traži li? Plače li?
Da li sada bolje jede konkretnu hranu, kada ne doji cijeli dan (kako si sama napisala)?

Uglavnom, dvije godine je sasvim lijepi i sasvim dovoljan staž dojenja. Sada su vremena za druge interakcije i moraš ih naći, a ne samo nuditi dojku. Tvoja je curica velika, svašta ju zanima i lako ćeš iskoristiti njenu radoznalost da ispunite vrijeme. Dojenje nikako nije jedino što mama i dvogodišnjakinja mogu zajedno raditi.

Ako si odlučila da ćeš prestati dojiti, bez obzira na razlog ( ili razloge) drži se te odluke. Nema smisla zbunjivati dijete, ako je prestanak dojenja čvrsta odluka.

Ako se baš nikako ne možeš pomiriti sa prestankom, pa nastavi dojiti. Nije to ništa što ne bi smjela. Ako se radi o tome da tvoj muž ili oni s kojima živiš, negodoju, doji ujutro i navečer, i prije popodnevnog spavanja. Sve ostale podoje uskrati. Možda ćete tako biti svi sretniji. Kompromis.