Anksiozni poremećaji i roditeljstvo

[nanimira]

I za sve to treba hrabrosti..ne se bojati vlastitih misli..mene muči jakooo taj dio, hrabrost..kad krene napadaj, odmah se uplašim i puno mi je gore negokad osvijestim i pomalo u šali kažem-aha, tu si

Primjetila sam da i za tu hrabrost treba odmoreno tijelo-što mi majke najčešće nemamo..od umora mozak postaje hiperaktivan,adrenalin puca i na što treba i ne treba.

Imam mješoviti ankiozno depresivni poremećaj,koji više-manje uspješno liječim terapijom antidepresivima i gestalt psihoterapijom.Dijagnosticiran mi je također s 19 god, kad se prvi put pojavio tokom napada panike.

Uz sve to imam i hipotireozu i od nedugo PCOS.

Ima li nade za mene,ne znam, rano mi je reći.

POstoje dani kad je super, postoje dani kad se ne mogu ustati iz kreveta. Ali,svejedno ustanem..

Apropo roditeljstva- užas, nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da moje dijete ima takvu majku,stalno sam u okrivljavanju i grižnji savjesti, a o samo sažaljenju da ne pričam. Meni tu trebaju savjeti...ako netko ima stvarno bih bila zahvalana.

[lavko]

Apropo roditeljstva- užas, nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da moje dijete ima takvu majku,stalno sam u okrivljavanju i grižnji savjesti, a o samo sažaljenju da ne pričam. Meni tu trebaju savjeti...ako netko ima stvarno bih bila zahvalana.

Znam...mene zna oprati kada je ona, npr, nervozna i cendrava, pa pomislim - možda sam ja sada nervozna, ona osjeti, pa možda bude imala posljedica od mojih anksioznih stanja..nij mi fer da u startu ima drugačiju poziciju, da nema optimalne uvjete kao dijete majke koja je sređena. Ali...ali ne znam.