Pokazuje rezultate 1 do 50 od 108

Tema: Anksiozni poremećaji i roditeljstvo

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Citiraj marla-s prvotno napisa Vidi poruku
    imam dg. anksiozno-depresivne, plus panic attack. majka sam jednog djeteta školske dobi i u ranoj trudnoći sam. ne pijem lijekove od prošlog tjedna jer sam doznala za trudnoću. psihijatrica me skinula sa svih lijekova i rekla da pokušam izdržati makar 1. trimestar.
    za sada sam relativno ok, doduše, osjećam kako se vraćaju svi simptomi, ali još uvijek mogu izdržati dan bez lijekova. nekoliko godina idem na psihoterapiju.
    prepoznajem li loše obrasce? uglavnom da. svoje dijiete pokušavam zaštiti od svojih strahova, no nemoguće je potpuno skriti kroz što prolazim tako da problematiku prilagođavam i približavam njegovoj dobi, pitanjima, potrebama. u neke sam ga stvari bila prisiljena uputit - recimo što učiniti ukoliko ostanem bez svijesti i padnem na pod (to mi se dogodilo prošlo ljeto), ponekad se jako bojim bez očitog razloga, znam se tresti, ali onda mu objasnim što mi je i da će to proći. mnogo sam bolji roditelj na lijekovima, normalnija sam i dijete mi je manje izloženo svemu onom ružnom što proživljavam.

    od svoje dijagnoze ne bježim. uostalom, ja nisam svoja dijagnoza. no ne bježim ni od svojiih dužnosti i obaveza. i onih dana kad mi je jako loše u trenucima kad mogu približim se i posvetim svom djetetu. daleko sam od savršenog roditelja, no mišljenja sam da je to ionako jedna od iluzija. trudim se i dajem sve od sebe da poboljšam kvalitetu svog i života svoje obitelji, a to je dobar, pozitivan primjer za moje dijete.
    Ja ni sama ne znam kako bih objasnila djetetu da mi ponekad nije dobro, zasad je još premala da bi shvatila, ali doći će i taj trenutak.
    Jedino što vidim na sebi kao pozitivnu promjenu da ne paničarim kao prije. Bude mi loše, krenu kojekakve misli, i onda se skockam i kažem sama sebi: nemam ja za to vremena, dijete me treba. I stvarno prođe brže. Prije bi to bilo cjelodnevno raspadanje. Ili barem poludnevno s jakom dozom Normabela od koje bi prepsavala par sati. Sada to brže hendlam. I baš sam ponosna zbog toga.

  2. #2
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Ja sam isto razmisljala kako cu joj objasniti sto mi je..i skuzila da bas nemam puno.mudrosti. jer ni sama jos ne znam sto mi je,iskreno.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •