Citiraj lavko prvotno napisa Vidi poruku
E da, trebaš ti kroz život nastaviti furati nove, zdrave obrasce..svaki put se moraš podsjetiti da ne, ne tako, već znaš bolje što Peterlin kaže.

I sad, u kontekstu odgoja mog djeteta, pa tko joj živ želi priuštiti krive obrasce koje će onda kroz znoj i suze morati mijenjati?

I onda ta odgovornost da ne smijem zaribati jer znam kako bi joj moglo biti teško.
evo, navest ću jedan primjer kada sam shvatila da nemam pravo vikati zato što sam izgubila strpljenje.
pa sam od 20 puta vikala 5. preostalih 5 puta nisam i tlak mi je bio normalan, a onih zadnjih 10 puta isto nisam vikala, ali sam se jedva suzdržavala. a vrlo često sam se hrabrila i podsjećala da ne zaboravim svesti to na minimum.
nastojim i dalje, nisam se skroz skinula. kad sam u krizi, vičem na situaciju, što bi se reklo.

svatko može pasti, ali može se i dići. iluzorno je očekivati da ćeš baš uvijek biti na konju jednom kad u sedlo sjedneš, da nikad nema ljuljanja. nema toga ni kod onoga tko nikad nije čuo za anksioznost.
i najgore je, po meni, uspoređivati s drugim ljudima: nije trava zelenija. neki puta sam se za neke stvari osvjedočila da su i gore nego kod mene, a prema sebi sam bila puno kritična.
ili, jednostavno, uza sve "bolje" negdje drugdje, ja za sebe i za nas ipak imam neki drugi put, naš put. kaldrmu ili šta već. nekad si mislim da po asfaltu ne bih ni znala hodat

čineći malo po malo, već činiš dosta u odnosu na ništa.
razne discipline se uče, nismo svi nadareni od rođenja niti imamo istu startnu poziciju i neka je tako. ionako najviše ovisi o nama samima, ali je istina da je lijepo i dobro imati podršku u životu s čim god se nosio.
međutim, ne zaboravi da ne smiješ prema sebi maćehinski, nego strpljivo kao i što se trudiš biti onima do sebe.