Draga di0708,
Rasplakala sam se na tvoj post i veruj da se saosecam sa tvojim bolom.
 |
|||
|
|
|||
Draga di0708,
Rasplakala sam se na tvoj post i veruj da se saosecam sa tvojim bolom.
di0708 žao mi jedi0708 prvotno napisa
I znam što prolaziš, jer tu smo sve mi koje smo to prošle.
I nekako preživljavamo.
Nećeš se željeti probuditi svako jutro, okrivljavat ćeš sebe jedno vrijeme, plakat ćeš na čudnim mjestim u čudno vrijeme.
Znam koji horor sada proživljavaš, noćna mora koja ne prestaje.
Moj ti je savjet makni se od ljudi, makni se od svih i svega, izoliraj se, ljudi koji to nisu prošli ne mogu to razumjeti, neki puta su i nezgodni često puta nenamjerno, neki put i pametuju.
Ako uspiješ nađi nešto što te veseli ili zanima, ranjene životinje, pletenje, slušanje glazbe, pričanje s ljudima, ali samo on - line.
Znam da ti je to sve pred očima, ali sad prvo moraš dušu isplakat, na žalost to je takav proces.
Kod nas se nikad nije otkrilo što je ubilo našu kćer, ali jedna doktorica starije garde je posumnjala u krv.
Zato ti preporučujem da i krv detaljno ispitaš. I traži puno mišljenja. Danas se i s medicinom mnogi bave ofrlje.
Na žalost smrt naše kćeri je spasila mene i našeg sina. Tako je to.
Ali sad pusti jedno vrijeme te razloge, moraš se priviknut na ovo sve.
Drage mame, citam vase postove i pitam se koliko snage ima u nama kad nakon svega uspijemo vratiti osmjeh na lice, prezivimo i nastavimo. Htjela sam umrijeti kad sam 2019. godine, zbog nemara doktora, izgubila svoju princezu u 41. tjednu trudnoce. Upucena sam u bolnicu na hitni porod, a doktor koji me primio, odlucio je da nece slusati privatnog doktora vec ce bas da ceka, ali moja djevojcica nije izdrzala i vec sljedeci dan njeno malo srce prestalo je da kuca. Ego je presudio. Bila sam izgubljena, depresivna, povucena od cijelog svijeta. Moja obitelj me uputila na psihoterapiju kod divne psihijatrice koja mi je pomogla, prije svega, da bar na dane terapije ustanem iz kreveta, a onda i da shvatim da necu umrijeti i da moram nastaviti zivjeti, sto je bilo najteze od svega. Moj suprug je bio slomljen. Spas je nasao u poslu. Non-stop je radio. Ovo nam je bilo prvo dijete. Nakon tog soka, u narednih godinu dana, imala sam dva spontana u 8. i 9. tjednu, koja nisu nikad patoloski obradjena pa ne znamo razlog. Ja sam osjecala da je razlog jer sam, koliko god se trudila, ustvari fizicki i psihicki unistena. Bila sam super vedra i zabavna osoba prije unistenja. U zelji da ostvarimo svoj san da imamo dijete, suprug i ja smo opet pokusali, ali trebalo je dosta vremena da opet zatrudnim i evo trudna sam. Jos je rano pricati o tome, ali ono sto nam sigurno svima ovdje treba je da se sjetimo jedne drugih u molitvama, u nadama, u lijepim zeljama. Sjetite me se i ako ikom od vas mogu pomoci, tu sam za vas.
Drage mame, citam vase postove i pitam se koliko snage ima u nama kad nakon svega uspijemo vratiti osmjeh na lice, prezivjeti i nastaviti sa zivotima. Htjela sam umrijeti kad sam 2019. godine, zbog nemara doktora, izgubila svoju princezu u 41. tjednu trudnoce. Upucena sam u bolnicu na hitni porod, a doktor koji me primio, odlucio je da nece slusati privatnog doktora vec ce bas da ceka, ali moja djevojcica nije izdrzala i vec sljedeci dan njeno malo srce prestalo je da kuca. Ego je presudio. Bila sam izgubljena, depresivna, povucena od cijelog svijeta. Moja obitelj me uputila na psihoterapiju kod divne psihijatrice koja mi je pomogla, prije svega, da bar na dane terapije ustanem iz kreveta, a onda i da shvatim da necu umrijeti i da moram nastaviti zivjeti, sto je bilo najteze od svega. Moj suprug je bio slomljen. Spas je nasao u poslu. Non-stop je radio. Ovo nam je bilo prvo dijete. Nakon tog soka, u narednih godinu dana, imala sam dva spontana u 8. i 9. tjednu, koja nisu nikad patoloski obradjena pa ne znamo razlog. Ja sam osjecala da je razlog jer sam, koliko god se trudila, ustvari fizicki i psihicki unistena. Bila sam super vedra i zabavna osoba prije unistenja. U zelji da ostvarimo svoj san da imamo dijete, suprug i ja smo opet pokusali, ali trebalo je dosta vremena da opet zatrudnim i evo trudna sam. Jos je rano pricati o tome, ali ono sto nam sigurno svima ovdje treba je da se sjetimo jedne drugih u molitvama, u nadama, u lijepim zeljama. Sjetite me se i ako ikom od vas mogu pomoci, tu sam za vas.
Hvala što ste nešto napisale. Samo onaj tko je to proživio zna kako je..
Sara, jesi radi pretrage na trombofliliju? jesu te stavili na heparin preventivno s obzirom na cijelu povijest?
Drage ženice, jako mi je žao zbog vaših gubitaka.
Jesam Lili. Nalaz trombofilije uredan, ali svakako su mi dali heparin i svakodnevno se bockam.
Odlično Sara, neka je sa srećom!Sve će biti dobro.
Hvala puno Lili ♡
di0708 samo polako
Daj si svo vrijeme svijeta
Znam da ovo sto cu napisati da ti neće puno značiti, pogotovo sada, ali ovo dožive čak i poznate osobe
Začudila bi se koliko ljudi se bori za svaki udah nakon toga, a slavni su
Samo se o ovome jako premalo govori
Puno nas je koji se borimo za svaki udah
Draga Sara
Predraga moja Sara
Sta da ti kazem, znas i sama
Osim da znam kako ti je
Svi koraci tvog horora su kao da su i moji
Moja druga trudnoca sa sinom je bila ultrarizična i nisam se micala od kuće cijelu trudnoću, ni more ni ljeto ništa
Inekcije fragmina cijelo vrijeme
Samo mir ti sada treba
Stavili su me u bolnicu tri tjedna prije rođenja sina, bježala sam užasnuta od horor sobe gdje sam izgubila kćer
Ušla sam u drugu sobu i bila grozna prema novim cimericama, s nikim nisam htjela pričati, sada mi je jedna od njih jako dobra prijateljica, jednu sam pomogla da se spase i ona i beba, na kraju smo sve počele pričati, 14 sam ih promijenila i svakakvih horor priča sam slušala, neke priče su i puno puno gore od naših, vjerujte mi na riječ
Mislimo da smo same, gledamo sve te nasmijane žene oko nas, a ispod...
Tako da sada lijepo miruj, radi baš ono što te volja, što te veseli, isto izbjegavaj ljude, prošeći negdje u prirodi ili ako živiš na moru tim bolje
Sad je vrijeme da postojis samo ti
Draga VIB, hvala ti sto si otvorila srce i hvala ti na ovim divnim rijecima. Cestitam ti na rodjenu sina. Da ti bude ziv, zdrav i sretan i da uzivate u njemu i on u vama puno puno puno godina. Jako mi je zao sto si i sama morala proci uzas. Ne postoji gori gubitak.. svakom je njegov gubitak najgori. U prvoj sam godini toliko vapila da upoznam Mamu koja je prosla nesto slicno. Da me saslusa i razumije, da ja nju saslusam i zagrlim, ali bezuspjesno. Trazila sam udruzenja, roditelje koje su, iz slicnih razloga, izgubili dijete, zvala, pricala sa nekima, saznala koliko je takvih slucajeva i pokreta ugaseno i koliko je srca slomljeno u nastojanju da dodju do pravde. To je porazavajuce. Sad, nakon svih pokusaja, gubitaka, suza, boli, iscekivanja... da, pazim se. Prepoznajem to lezanje, cuvanje i bockanjeHvala ti puno! Izgleda da cu i ja prelezati ljeto
Draga Sara hvala, tebi želim istoDraga VIB, hvala ti sto si otvorila srce i hvala ti na ovim divnim rijecima. Cestitam ti na rodjenu sina. Da ti bude ziv, zdrav i sretan i da uzivate u njemu i on u vama puno puno puno godina. Jako mi je zao sto si i sama morala proci uzas. Ne postoji gori gubitak.. svakom je njegov gubitak najgori. U prvoj sam godini toliko vapila da upoznam Mamu koja je prosla nesto slicno. Da me saslusa i razumije, da ja nju saslusam i zagrlim, ali bezuspjesno. Trazila sam udruzenja, roditelje koje su, iz slicnih razloga, izgubili dijete, zvala, pricala sa nekima, saznala koliko je takvih slucajeva i pokreta ugaseno i koliko je srca slomljeno u nastojanju da dodju do pravde. To je porazavajuce. Sad, nakon svih pokusaja, gubitaka, suza, boli, iscekivanja... da, pazim se. Prepoznajem to lezanje, cuvanje i bockanje
Zbog godina nas su svi već otpisali, a opet, evo nas sa jednim 2,5 godišnjakom koji je sada u fazi "ja znam sve, ja znam najbolje, ja sve mogu sam"
Ova država ne mari ni za zdravu djecu, a kamoli za potrebitu ili kad roditelj ostane bez djeteta
Zbog razmišljanja o usvajanja djeteta nisam mogla kod psihijatra da nam radi toga ne onemoguće dobivanje djeteta ili da budemo skrbnik nekom i odraslom djetetu
Ovo pišem ne zato što tražim sažaljenje nego da samo pokušate negdje memorirati da će s vremenom biti ne bolje, nego podnošljivije
I čovjeku je u psihi lakše kad čuje da je i nekom drugom teško i da u tom teškom nije sam
Nije to ni nikakvo radovanje, već nekako je čovjeku lakše kad čuje da je i drugom teško jer na žalost sve oko nas je postavljeno tako da svi žive sretne i savršene živote, a mi nismo dovoljni
Ja sam to prošla prije 6 godina i još uvijek se borim sa PTSP - om i to nikad neće prestat
Jer kako zaboraviti svoje dijete
Ne možeš
Te 2016. mama mi je naglo neočekivano umrla, bili smo uništeni, 3 tjedna nakon mame umre i kćer, dijete koje smo cijeli život čekali
Muž se raspao, bio je i u ratu, tata se totalno raspao i nije više funkcionirao nakon mamine smrti, mame nema kome da se obratim
U bolnici su me obilazile najbolja prijateljica i šogorica
Od kud krenuti, kako živjeti svaki dan
Dvije godine sam bila bez identiteta
Kao što sam rekla, ne pišem ovo zbog nekakve paženje
Pišem vam da vam kažem da ćete preživjeti, nije lako, ali jednog dana će se opet upaliti jedna sićušna iskra života u vama
Ono što uvijek kažem mamama kad izgube dijete
Nakon puno puno puno jako puno vremena razmislite, da li bi vaše dijete htjelo da patite cijeli život i umrete u boli, nesreći i tuzi
Oni žele da se probijemo kroz život
Nije lako
I neće biti lako
Ali možete
I moći ćete
Na žalost, iz iskustva
I onaj moj glavni savjet
Ne idite u Ikeu, uvijek je tamo brdo trudnica, i neko vrijeme bježite od male djece i takvih događaja
Osim ako se ne radi o napuštenom djetetu
Drage mame, tu sam da Vam ispricam i ja svoju najtuzniju pricu i da malo olaksam dusu.
Prije 3tj.smo dobili nasu dugicu ali anđela
Jako mi je žao! Drži se, tu sam ako želiš pisati! Šaljem zagrljaj!
Kako krenuti dalje, kako se nositi sa stalnim pitanjima i pogledima samosazaljenja?? prosla su 3tj a ja jos uvijek ne mogu van iz kuce
Kako se nositi sa gubitkom, kako krenuti dalje, kako se suociti sa pogledima sazaljenja?? Uskoro ce mj dana od kako se to desilo, a ja nemam hrabrosti izaci van iz kuce da ne moram sa nikim pricati
Teško. Ali preživi se. Mi smo izgubili djevojčicu u 39. tjednu trudnoće. Kad sam prvi put izašla van i ušla u pekaru, djelatnica me oduševljeno pogledala i rekla: "Ajme, napokon Vas vidim. Sigurno uživate u malenoj!" Kad sam joj rekla da je naša Laura anđeo, žena je pretrnula od šoka i nije znala što bi rekla i kako mi se ispričala. Mislim da sam u tom trenu ja imala sažalni pogled prema njoj. A da ne velim kako me žena iz računovodstva u firmi nazvala i vikala na mene da zašto nisam upisala dijete na popis za poklon za Svetog Nikolu, da sad ona mora sve ispočetka, što je bilo 10 mjeseci nakon što sam rodila. Živ čovjek svašta preživi. Lagala bi ti kad bi rekla da se preboli. Nikada se to ne preboli, svaki drugi dan mi krenu suze. Samo naučiš živjeti s tom boli sve lakše. Drži se.
Posljednje uređivanje od tikica_69 : 26.04.2022. at 12:05
Zao mi je radi Vaseg gubitka..tesko je to, onaj koji to nije prosao, ne zna kako je ..meni je sad malo lakse nakon obdukcijskog nalaza, da znam razlog zasto se to desilo, osjecam neki mir al opet i dalje boli i dalje se pitam zasto je tako moralo biti ..kolko se veselis i odbrojavas dane da upoznas svoje djete i onda hladan tus i teska spoznaja da se tu ne moze nista i da jednostavno moras krenuti dalje..
Mislila sam da cu nakon 6 godina od gubitka djeteta znati odgovoriti na ovo pitanje kako dalje, ali mislim da jos uvijek nemam odgovor na to pitanje! Prvih par mjeseci znam da sam izbjegavala ljude, izlazila sam vecinom nocu( imala sam uzasan osjecaj krivice, jer sam tada smatrala da sam "podbacila" i kao majka, i kao zena (tako sam se osjecala) i dugo sam imala osjecaj da sam sve razocarala i da svi samo zure u mene i ocekuju neke odgovore, kako je vrijeme prolazilo bilo mi je sve teze se nositi s tom kolicinom boli, straha, ljutnje i nemoci. Dok jedan dan moj suprug nije preuzeo stvari u svoje ruke, odveo me u Istru na tjedan dana da se malo maknemo od svega i mislim da mi je to pomoglo da se pokrenem. Suprug mi je bio velika podrska i bez njega iskreno ne znam kako bi sve to prezivjela. Puno smo razgovarali o svemu, imala sam ovdje veliku podrsku mama koje su na zalost prolazile kroz isto sto i ja i najbolje su me razumjele.
Ja cu ti savjetovati da prozivis sve emocije koje osjecas. Kad ti se place, placi, kad ti se smije, smij se! I radi apsolutno sve sto ti pomaze da se osjecas bolje! Samo ti znas kako ti je i ako ne zelis odgovarati na suvisna pitanja, jasno to daj do znanja!
Ljudi nekad ne znaju kako se postaviti prema roditelju koji je izgubio dijete. Cesto kazu nesto ishitreno i nepromisljeno , naslusala sam se zbilja svega kao i vecina mama ovdje. Ali s vremenom ojacas dovoljno da se mozes nositi sa svin pitanjima. Za to treba puno vremena, s vremenom nece biti lakse, ali ces nauciti zivjeti s tim.
Eto, meni je puno pomoglo pisanje ovdje na forumu. Piši ako ti je tako lakše !
Tocno takav osjecaj imam i ja
Tocno takav osjecaj imam i ja
Tocno takav osjecaj imam i ja..
I meni je suprug najveca podrska i iskreno da nemam njega, ja uopce neznam kako bi taj dan a i ostale dane nakon toga prezivjela..uz njega se mogu i nasmijati nakon svega toga, a da se pritom ne osjecam lose jer se smijem.. dok sa ostalim osobama neznam uopce da uspostavim komunikaciju jer se bojim da budem pogresno shvacena..najvise me boli kad mi vele " ooo pa ti se vec super drzis" samo zato jer se ne placem.. po njihovom bi morala stalno da budem u suzama jer ovako ispada da sam to preboljela, a mene i srce i dusa boli..svatko iz vana moze da izgleda super, a ono sto nosi i drzi u nutra, to nitko nezna i ne vidi..
Posljednje uređivanje od Kolacic♡ : 24.05.2022. at 10:39
Kako dalje? Kako preživjeti ove najteže Dane?
Kako se nositi s krivnjom i teškim mislima? Ne mogu.. ne vidim smisao..vidim da se događa , vidim da je nažalost često, ali evo ja padam iz dana u dan..
Vrišteći tisinama
Nažalost pridružujem se i ja ovoj bolnoj temi.
2015.iz uredne trudnoće dobili smo predivnog dječaka na kojem zahvaljujem Bogu svaki dan
Podizem temu jer sam nazalost 16.07. ove godine i ja postala mama jednog andjelcica. Njeno srce je prestalo kucati u 35+4 sedmici trudnoce
I ja... 30.9.2023.
Kako prevazici ovu tugu?
Ovo ste dobro napisali, bol kad gledate druge bebe,trudnice. Ja sam mislila da ludim, nije to ljubomora nego neka cudna tjeskoba, neopisiv osjecaj. Hvala Bogu pa postoji ovaj forum, lakse je puno kad se podijele svoji osjecaji s nekim ko razumije i ko je isto prosao.
Kako si sada?
Držite se cure! :hugs:
Jako mi je žao, strašna tuga i bol.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.12.2023. at 09:28
Lijepi pozdrav svima,prvi put pišem negdje ovako ali neutješna sam.
U pitanju je bila druga trudnoća,nakon prve posve uredne i savršene.
Prve dvije kontrole sve super,srčeko kuca,mjere super.
19.12.sam išla i privatno,beba bila jako aktivna sve super,srčeko stalo 5,6 dana kasnije,13+1 tt.
Nažalost ja sam to saznala tek 10.1.na redovnoj kontroli u 15+6,nikakve naznake nisam imala da nešto ne štima.
Prošlo je tj dana od doslovce "poroda".
Tuga,jad,šok,odgovora nema i to se često događa,tako mi je rečeno.
S obzirom da je sve zajedno poslano na phd,zanima me da li ću dobiti nalaz?
Kako dalje?postane li lakše?
Hvala svima.
Kako dalje?Ne vidim uopce smisao vise u nicemu.
Prije nepuna dva mjeseca izgubila sam svoju toliko zeljenu curicu u 20 tj.
Svaki dan mi je sve gore i teze, ne znam kako naprijed...koliko god se trudila, stojim na mjestu
Drage cure, jako mi je zao zbog vaseg gubitka
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom