Hvala i tebi Carmina na podršci
Ja sam moje zlato izgubila kad sam napunila 31god,tih dana. Rodendan mi od sada ima neko sasvim drugo znacenje.
Piksi sve smo morale taj dan termina proci. Poseban ce to biti datum u nasim zivotima uvijek. Tesko je,ali zbog njih mi moramo sve istrpjeti. Sa suzama ili bez njih,svejedno je. Nekada vise suza nema a dusa jeca ali meni je mnogo laksi zivot kada se podsjetim da je moj andeo sada sretan zajedno s vasima. Da su mu meki oblaci krevetac...nema boli,nema gladi ni tuge...samo sreca. Jeste li ikada bili toliko sretni da su se oci napunile suzama,da ste htjeli poletjeti od srece..tako su vjerujem oni sretni stalno. A mi ce mo biti Ove su misli jedine koje mi pruzaju utjehu svo ovo vrijeme
Ja sam svoju curicu izgubila s 25 godina, 2mj. prije 26.-tog. rođendana. Mm je tada bio 29 godina, isto je dva mj kasnije napunio 30 godina. Ne znam ni kako su nam prošli ti rođendani, napravila sam i tortu, i došli su i gosti.. puna kuća dragih ljudi, a meni do nićeg nije bilo.
Da nema slika, ne bi ni znala ni kako je sve prošlo.. sve mi je ostalo kao u nekom polusnu.. kad se pokušavam sjetit tih početaka kao da vidim samo maglu i suze.. crninu i bol..
Piksi.. Carmina je u pravu. Bude prošao i ovaj dan..
Preživjet ćeš i to. Sve je lakše kad vjerujemo da su u dobrim rukama na dobrm mjestu. I da su sretni. I ja tako volim razmišljati.
Carmina ... ... baš to !!
Piksi draga, drzi se...
Vrci, ja vjerujem da imas jako dobre sanse da opet prirodno uspije i drzim fige da te uskoro opet iznenadi plusic
Carmina, ja sam promijenila frizuru i pocela vjezbati sto nisam valjda zadnjih 10 god, opcenito sam se trgnula i pocela vise paznje posvecivati sebi, bas me iznenadilo da ste sve napravile neke promjene
Ives, ovo za slike sam i ja dozivjela, kad smo saznali za nasu dijagnozu i da mozda necemo imati djecu, neopisiva se tuga uvukla u moje srce i kad gledam slike iz tog perioda, cak i ako se na njima smijem, u ocima se vidi tuga
I da...32 guram
Tu smo sve po godinama...mlade. Ives, za tebe nisam mislila da imaš tako "malo" godina, kako mudro zboriš
Kako ide ciklus?
Cure hvala vam na riječima utjehe Carmina znam da će to zauvijek biti poseban datum i truditi ćemo se uvijek obilježiti ga...kao i dan kad sam ju rodila. ja se isto tješim mišlju da je moja curica sa vašim anđelima i da im je lijepo tamo gdje jesu, da su sretni i da se stalno igraju i vesele, a jednog dana ćemo ponovno biti na okupu
Da usput odgovorim na temu, rodila sam svog anđela sa 28 godina, moj dragi je nedavno navršio 32...
Ives moja draga, ma uskoro ćeš ti nas razveseliti sa jednim plusom, sigurna sam...pa ćemo se veseliti dolasku malog bebača
Ive, držim fige da budu dobre vijesti. Ja ću se malo sad u ovih 2ww maknuti s foruma, radim si pritisak a to ne želim
Javim se kad dođe menga jaukati
Joj drage moje,riječi vam se pozlatile i ostvarile...
I ja vama od srca želim, što skoriji odlazak po dugicu.
Danas sam se probudila slomljena!!!! Nisam htjela uopće izaći iz kreveta!!!!
Sanjala sam kako plačem u snu svojoj prijateljici na ramenu. Plakale smo i jedna i druga.
(Ona je u prvom mj. rodila curicu, prošli tjedan ju je krstila... i nekako mi se to sve uvuklo u san. I njena beba i moja beba)
toliko sam jako plakala da sam počela za pravo plakati, onda sam još jedno pola sata plakala u budnom stanju i nastavila opet spavati, sva sreća da je mm već otišao na posao pa nije ništa ni čuo ni vidio.Eto! Možda sutrašnji dan bude bolji.
Danas bi samo plakala!!!!
Ives draga...bit će bolje..barem malo lakše, samo treba proći vremena...grlim te najjače
A da će biti teških dana...biti će, punih tuge i suza...ali mora biti tako...step by step
Danas nam je tri mjeseca otkad smo izgubili našu djevojčicu
Hvala ti mila. Danas je zbilja lakše. Znam da je sve to normalno za situaciju u kojoj smo se našle.
U početku mi je tako bilo svaki dan, mislim da je veliki napredak što ovo proživljavam sada puno rjeđe.
I da mi ni sada ne bi tako teško bilo da nismo krenuli ponovno sa stimulacijom.
Jer ovo je baš podsvijest koja se sad budi... svaku noć opet doktore sanjam, i sve što mi se događalo u bolnici..
onaj strah, ona neizvjesnost... a baš sam se bila donekle smirila. Tako da baš znam da je to u pitanju. No dobro..
popila sam jučer zadnju tabletu pa se nadam da će sada biti malo lakše sa doživljajima.
Kako si mi ti draga, vidim da vam je jučer bilo 3mj.
Evo nama 6mj. kuca pred vratima, ni sama ne znam kada je to proletilo.. A boli kao i prvog dana, ako ne i više.
Hej draga...da se i ja javim!Nije me bilo par dana. Dragi i ja smo se malo maknuli iz poznate okoline...i otišli malo u prirodu...da se odmorimo i budemo malo sami...trebalo nam je...nakon svega ovoga bilo nam je potrebno da jednostavno budemo malo sami
Znam da boli...uvijek će boljeti i neće proći nijedan dan da se ne sjetimo naših anđela...ali ja vjerujem da će nam oni pomoći da nam bude malo lakše. Svaki dan imam trenutaka kad mogu normalno funkcionirati, a ima i trenutaka kad mi postane teško disati i kad mi najrađe samo sjela i plakala. Valjda je to sve normalno!? Mora boljeti i moramo sve to izbaciti iz sebe...i ljutnju i tugu i bijes...Kako si ti inače? Vidim nema nam ni drugih cura? Gdje nam je Carmina?
Hej drage moje. Svaki dan vise manje isto. Citam i pratim. Manje pisem ali vise razmisljam. Uz sve prozivljeno koje mogu i moram nositi na svojim ledima nosim se s jednim velikim problemom koji se vuce vec predugo. Bas kad sam mislila da se rijesio, nakon sve ove tuge koju smo kao obitelj dozivjeli vidim da nazalost nije. I osoba koja bi ti trebala biti najjaci oslonac je sve osim toga. Nazalost takav je zivot,ponekad bas jadan. Tuzna sam al nije mi nepoznato. Pitam se samo zasto ja moram plakati na svom vlastitom ramenu. Sta da vam dalje pisem. Los mi je dan,tjedan. Al djeca su mi ziva i zdrava, svi drugi nek samo produze.
Jao Carmina žao mi je Ne znam šta bi ti rekla da te utješim. Ne znam stvarno šta bi da nemam podršku u ovim trenucima.
Žao mi je što je tako. Ne znam kako da ti pomognem, ali ako ti išta znači evo nudim svoje rame za plakanje, piši šta god te muči, ako će ti biti lakše.
Tu smo sve za tebe
Carmina, bas mi je zao!
Veliki zagrljaj saljem i nek ovakvo stanje cim prije prodje. Tu smo za tebe.
I meni se desava da druga strana na trenutke ne razumije sve moje, zapravo ono sto ja mislim da su nase zajednicke, potrebe i zelje. Mozda je samo stvar percepcije? Ponekad bas tako. Okrenem se svemu pozitivnome i idem dalje, nekad teze nekad lakse.
Dan cure Kako ste? Šta ima novoga? Ja još čekam nalaze....prošlo je mjesec i pol! već sam poluluda
Drage moje
Piksi, to je najbolje što ste mogli napraviti.. maknuti se iz poznatog okruženja i malo u osamu s mužićem, daleko od poznate javnosti.
MM i ja smo 3mj nakon gubitka malene, otišli u Istru kod kumova i to nam je baš trebalo. Puno nam je i pomoglo pri oporavku.
Evo ja sam dobro, okupirana sam folikulometrijama, i ciljanim, ali ne prodje sekunda da ne pomislim na svoju ljubav najveću.
Ona će uvijek biti centar moje duše i mog svemira. S mužem puno pričam o njoj i to mi jako puno znači.
Carmina,jako mi je žao što se još uz sve moraš nositi s drugim nepotrebnim problemima.
Znam koliko ti je potrebna podrška partnera, ali pokazala si koliko si jaka, i vjerujem
da ćeš bolje sama pronaći izlaz iz cijele ove situacije, nego da se oslanjaš na osobu koja ne zna ni sebi pomoći.
I molim te... nemoj misliti da si sama.. moj inbox ti je uvijek otvoren. Imaš nas tu.. ne moraš nositi sve sama
na svojim leđima.
Baš budem jadna kad vidim da se ovakve stvari događaju tako dobrim osobama.Drži se mila..
Nadam se da će se stvari početi okretati na bolje. I da ćeš imati i kod njega podršku kakvu zaslužuješ.
I drago mi je da sreću još uvijek uspiješ pronaći u ljudima i stvarima koji te okružuju . Hrabrice naša.
Mama_28 puno toga se dogodilo u relativno kratkom periodu. Vjerojatno se to malo odrazilo i na njega.
Jesu oni naše stijene ali i oni se lome iznutra. Prekjučer sam baš razgovarala o tome s mm...
i nakon skoro pol godine on je meni tek prvi puta govorio svoje viđenje situacije.. do tada mi se
nije usudio išta reći jer je vidio u kakvom sam stanju, i nije me htio dodatno žalostit.. ali ni on nije bio dobro .
Koliko god sam mislila da je.. oni možda ne plaću, ali gutaju i trpe u sebi.. drago mi je da je to sve priznao i
da si je i on tako olakšao dušu.. teške su to životne situacije.. i ne proživljavamo svi jednako tu bol.
Zato mislim da nema tog problema koji se ne bi mogao razgovorom riješiti..
drage moje, iskreno se nadam da će svi dodatni problemi ispariti i da ćete ih što prije zaboraviti. Grlim vas sve jako
Posljednje uređivanje od Ives000 : 25.04.2016. at 13:17
Piksi već su ti trebali stići, nazovi gina i pitaj što se događa !
Ma ne koka ginekološki nalazi, nego trombofilija! Ma za poludit!! Kasne, nemam pojma zašto...valjda će ovaj tjedan...ako ne.. Sad me zanima na čemu smo. A što se tiče ginekoloških briseva sve je ok, čekam još papa test
kako tebi ide s ciklusom? Ima li šta novoga?
Carmina...Ives ima pravo, a već sam ti i rekla, šta god treba tu smo, slobodno se nama izjadaj Šaljem ti zagrljaj.
ups...Očito mi je taj dio malo promako! Navijam da ti dođu što prije.. da znaš protiv čega se boriš!! Drago mi je da su ti gin. nalaz
dobri. Neka tako i ostanu.
Javi nam kad stignu ostali .
Eto me, 13dc, i u iščekivanju smo ovulacije. Imam jedan lijepi okrugli i veliki folikul opet s lijeve strane i sad samo čekamo...
sve smo uredno pokrili i pokrivamo i dalje (da se nađe)
Dan cure! Kako smo? Ne javljate se Ima li što novoga?
Ej kokica.. ma nema! Evo tmuran dan pa se sam
povlaćim po krevetu! Dan je baš za uzet knjigu i guštat.
Počela sam čitati "koliba" od W.P.J
Negdje sam pronjuškala da je pravo štivo za osobe koje se bore s gubitcima u životu i da daje odgovore na mnoga pitanja.. pa eto! I ja se napokon natjerala na čitanje.
Ovih dana sam psihički smirenija, odmornija, i nekako zen.. pa sam i skoncentriranija. Kako si mi ti?
Posljednje uređivanje od Ives000 : 27.04.2016. at 15:45
Draga moja Ives, ok sam, znaš i sama kako to ide. Jedan dan sam dobro, drugi malo teže dišem...i stalno tako, ali to je u redu, mora boljeti i mora biti teško.
Inače, i ja sam se doslovno zavukla u krevet...užasno je vrijeme, kao stvoreno za depresiju
Ja udaram po filmovima, pokušavam se malo odmaknut od stvarnosti...ne ide baš, ali...barem pokušavam.
Potražit ću i ja tu knjigu pa ću je pokušat pročitati. dragi i ja smo pogledali film vezan za gubitak djeteta - Return to zero...dobar je...
Gledala !! I isplakala more suza!!!
Drži se ti filmova ako ti gode. I mm i ja ovih dana gledamo filmove i provodimo vrijeme skupa. Odlučila sam ne bit depresivna unatoć tom sra**u od vremena, pa ćemo vidjet kud me bude odvela moja volja
Kako su moje drage zene? Hvala vam na rjecima utjehe. Bas sam se nekako rastuzila. Bezveze. Tako je to u zivotu. A i ja se uvijek drzim kao da sve mogu sama,pa mi tako i bude na kraju. Nema veze,nista novo. Padnes,dignes se i nastavis dalje. Takve smo mi zene, valjda nam je to u genetskom kodu. I kao mi smo slabiji spol...da,bas Vrijeme je nepodnosljivo. Jedva cekam poskidati ove slojeve odjece sa sebe. A kisaaaa...da nisam u tolikoj stalnoj zurbi bacilo bi me u depru. Ovako nemam vremena srecom
Sve je rečeno.
Drži se mila. Dolaze bolja vremena. Uvjerena sam.
Ja se ovih dana trudim ne predat tuzi.. preko dana super uspijem, i onda se ujutro probudim sva u suzama..
Znam da negdje moraju teći, u javi su presušile.
Teški su ti snovi koji me tako probude, i najradije ne bi ustala iz kreveta, ali moram! Radi sebe, radi svih mojih koji me vole.
Carmina
U potpunosti si u pravu! Mi slabiji spol?! Ma to se oni samo tješe Morat ću se i ja natovarit nekim poslom da ne mislim toliko....jer moje misli i ovo vrijeme = depresija!
Ali ne smijemo se žaliti! Evo danas čak zasjalo malo sunca... kao da će me to spasiti...
Ives
Znam kako se osjećaš. Meni se isto ne ustaje iz kreveta...svako jutro čim otvorim oči pomislim na nju...i dotaknem trbuh...i kad shvatim da je nema ne želim ni ustati ni jesti, ništa..
najradije bi ležala po cijele dane, i da me nitko ništa ne pita! Ali natjeram se nekako iz kreveta, upravo iz istog razloga kao i ti, radi ljudi kojima je stalo do mene...
Moramo nastaviti disati, naši anđeli nebi htjeli da odustanemo, oni bi željeli da se borimo.
Grlim vas cure
Naisla sam na onu temu gdje se spominje predvidanje spola djeteta po uzv slici s 6tt, gdje je posteljica. I sjetih se da je meni s malisanom bilo po tome tocno. A izgubljena beba bi po tome bila curica. Bas sam se rastuzila.
Danas 12 dpo, imam doma testic al me jako strah raditi. A strah me i cekati. Bas sam si sva jadna, oprao me ovaj pms.
Prosli sam put imala osjecaj da sam trudna,ovaj puta nista
Posljednje uređivanje od Vrci : 01.05.2016. at 20:22
A draga
Doći će tvoja dugica.. da te podsjeti da sunce uvjek zasja poslje kiše..
Pričekaj jos bar dan, dva.. tada bi ti se već trebalo vidjet ako je trudnoća u pitanju. I ja odbrojavam još 11 dana do testića.
Posljednje uređivanje od Ives000 : 01.05.2016. at 20:51
Ti si znači skoro na početku odbrojavanja. Neka ti iduće bude odbrojavanje do srčeka
A ne znam, neki znakovi mi govore da bih mogla biti, većina i moj mozak mi govore da nije.
Joj hvala ti mila.. bojim se nadat da nam je uspjelo, jer se ne želim razočarat.. a opet tako se nadam! Ne mogu si pomoći..
Znam koju muku mučiš s testom.. uzmi si vremena koliko misliš da ti je potrebno, i piški onda kad misliš da si spremna. Držim za jos jedno malo čudo
Posljednje uređivanje od Ives000 : 01.05.2016. at 21:29
Bas je lijepo citati slatka ocekivanja, samo pozitivu molim, i bit ce dugice, cure moje drage!!!
Kod mene negativan test. Nisam ni tuzna ni iznenadena, ne znam kak se osjecam. Umorno zapravo...
Vrci, ne želim ti davat lažne nade.. ali pišni bolje tamo 15dpo ili ako ti bude kasnila menga pa onda . Ako je bila kasna implantacija moguće da se još ništa ne vidi. Meni se tek 15dpo vidjela svjetlija crtica kako treba
Kod mene negativan test. Nisam ni tuzna ni iznenadena, ne znam kak se osjecam. Umorno zapravo...
Hej cure kako ste mi? Evo ja ok, zadnjih dana nisam baš pisala, malo sam bila sama sa sobom... Eto, napokon nam došli nalazi od trombofilije...čini se da smo sljedeću trudnoću na heparinu i nadanju da će sve biti ok...
Šta ima kod vas?
Draga Piksi, znam puno trudnica koje su cijelu trudnoću bile na heparinima, i sve je bilo u redu.
Samo hrabro.
I meni je već falilo da propišemo ovdje malo. Danas me je smorila ova kišurina koja pada
cijelo popodne, ali duga koja je svanula nakon toga , mi je vratila osmjeh na lice.
http://s1053.photobucket.com/user/iv...g.jpg.html?o=0
Carmina, Bubica,Mama, di ste nam curke???
Draga moja Ives ja se iskreno nadam da ću dospjeti u tvoj klub "trudnica koje su na heparinu i i kojima je trudnoća prošla ok"moramo još na rebro obaviti savjetovanje i kariogram pa ćemo vidjeti.
Lijepa dugica Evo kod nas je sunčano i toplo, ne znam dali me to rastužuje ili veseli, kad se sjetim da bi ona već bila ovdje s nama
Kako se nositi sa gubitkom i sto dalje,....kako? Cijeli zivot se nadam da cu biti majka kakvu nazalost nisam imala,....mastala o sretnoj porodici,...punoj kuci,....sve ono sto je meni falilo,....znate, netko masta postati uspjesna doktorica, znanstvenica, novinarka, uciteljica i sto sve ne,...a ja,...ja sam samo zeljela malo mira,....zivot bez grca i da nekome budem majka,....koracam kroz 37. godinu jos uvijek neispunjene zelje,....ustvari,...imam ih sedam iz sest nezavrsenih trudnoca,....zadnja je uprvo zavrsila danas,....u desetom tt,.....danas je sa ovim malim srcem jos jedan dio mog umro,...sedmi dio,...pitam se koliko ih je jos ostalo?!,....raspadam se na komade,....nemam zelje za nicim,....kako opet proci kroz ovu bol? Kako kada ni stare rane nisu zarasle,.....skupljena sam ngdje u srzi te boli,...preko koje krasta jos krvari,...niti imam snage i hrabrosti za sve iz pocetka, niti imam snage i hrabrosti odustati od svoje zelje i pokusati organizirati zivot u dvoje,.....o Boze kako dalje?,....mrvice moje voljene,....kako prestati racunati vrijeme u odnosu na to kada ste me napustile, koliki bi sada bili,.....mislila sam da je 2011 najgora godina koja mi se moze desiti,...ali dosla je i 2012, pa 2013, 2014,....2016,.... Mislis da zivis a ti u biti samo prezivljavas,...do kada? Kada je kraj i kakav?
Draga lulu žao mi je zbog tvojih gubitaka, sve mi majke anđela proživljavamo istu bol i tugu i svima su nam dijelići srca na nebu sa našom dječicom. Znam da ti je sad teško i vidim da imaš hrpu neodgovorenih pitanja. Imala sam i ja i stalno sam razmišljala kako ja ne tražim puno od života...niti bogatstvo niti karijeru, niti vile, vikendice....samo normalan život i bebicu. Ne znam kako ovaj život funkcionira pa ti ne mogu odgovoriti na pitanja. Ja sam mislila ako sam skromna i ne tražim puno imati ću malo sreće i doći do svog čuda...ali možda je obrnuto. Možda trebaš tražiti puno da bi dobio malo...ne znam. Nemam odgovor na to...i ja ga tražim.
Nemoj molim te gubiti nadu, pogotovo ako još uvijek imaš želje za bebu...doći će i snaga i hrabrost, budi sigurna. Znam da ti nije lako, piši nam što god ti je na srcu, pitaj sve što te zanima. tu smo za tebe.
Šaljem ti veliki zagrljaj
Lulu, jako mi je žao što si to sve morala proživjeti.
Prestrašno! Piksi ti je sve dobro rekla. Teško da ćemo znati zašto se nama događaju takve strahote nama koji toliko želimo biti roditelji!
Što kažu doktori?
Lulu bez rijeci sam. Zao mi je. Kad vidim samo koliko puta ova tuga nemam sto reci. Od srca zelim da vas zivot nagradi djetetom. Zivot koji je izgleda toliko nepravedan. Toliko je preslatke djecice nezeljeno,a roditelji koji zele zarko dijete nemogu. Tuga. Zelim vam snagu,nadu,utjehu,mir
Lulu, saljem... Zao mi je sto si sve to prosla, ali cvrsto se nadam i vjerujem da te tvoja dugica ceka. :moli:
Potpisujem sve sto su cure vec napisale... I da, nema tu pravde, ali mi ju ipak stalno trazimo. I razloge i objasnjenja da bi iduci put bile spremnije i pametnije... i zaista, ponekad i jesmo, mi, majke andjela
Jutro cure! Kako smo danas? Ja nekako zadnjih dva dana loše, mislim na nju stalno, sve više fali...borim se sama sa sobom
Šta ima kod vas? Nas naručili na rebro na savjetovanje u 6 mj i na kariogram...
Šaljem hug
Vecer. Novi sam, tuzni clan. Vise od 2 mjeseca su prosla...i veceras sam tuzna, plakala sam, imala sam potrebu da razgovaram. Odlucih se da citam...
Sad nemam snage da pisem, a mislila sam da je bol popustila.