Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 5

lulu, stvarno vas sudbina nije mazila... nadam se da barem znate ili ćete saznati zašto se to događa. Drži se, koliko je to moguće nakon svega


Ive, kako si ti, napreduju dani?


Kod mene sve natrag u kolotečini, zaboravim nekad i da se sve to dogodilo. A onda opet računam i razmišljam i tako. Vrijeme liječi rane...moje nisu tako duboke kao neke vaše
Jako puno razmišljam i planiram postupak, jedva čekam da to dođe

Originally Posted by Sunce mamino

Vecer. Novi sam, tuzni clan. Vise od 2 mjeseca su prosla...i veceras sam tuzna, plakala sam, imala sam potrebu da razgovaram. Odlucih se da citam...
Sad nemam snage da pisem, a mislila sam da je bol popustila.

Sunce mamino žao mi je zbog tvog gubitka Tu smo za tebe, slobodno piši ako želiš i imaš potrebu i pitaj što god te zanima.
Šaljem ti zagrljaj

Drage cure kako ste inače? Nitko se ne javlja? Ili je kod vas lijepo vrijeme pa ste sve negdje pobjegle?
Evo nama svanulo malo sunca

Originally Posted by Sunce mamino

Vecer. Novi sam, tuzni clan. Vise od 2 mjeseca su prosla...i veceras sam tuzna, plakala sam, imala sam potrebu da razgovaram. Odlucih se da citam...

Sad nemam snage da pisem, a mislila sam da je bol popustila.

:hug:
Bol ne popusta, samo s vremenom naucimo nekako zivjeti s njom. Placi kad ti se place, pisi, razgovaraj kad mozes... Radi ono sto ti pomaze da bude makar i malo podnosljivije. Dodju s vremenom i svjetliji dani, zelim ti ih cim prije.

Originally Posted by Piksi1909

Drage cure kako ste inače? Nitko se ne javlja? Ili je kod vas lijepo vrijeme pa ste sve negdje pobjegle?
Evo nama svanulo malo sunca

Ja sam nekako opet potonula... Skupila nalaze i onda naisla na dobronamjeran savjet koji me ubedirao... A tocka na i mi je bila jedna veca obiteljska proslava gdje je bila i rodica kojoj je termin blizu mog zadnjeg izgubljenog... No proslo je i to, a ipak danas mi je tesko. Doci ce bolji dani i opet ce sunce svanuti!
Zelim vam svima opustenu i ugodnu nedjeljnu vecer...

Sunce mamino zao mi je nauci se covjek s vremenom zivjeti. Dan po dan nema druge opcije.

Evo ja sam ok. Stalno ponavljam i sebi i drugima kako sam dobro. A to "dobro" moglo bi se opisivati danima. To "dobro" nije isto ko i prije. Znate sve. Neki novi osjecaji,skroz novi zivot. Sve je drugacije nego prije.

Drage moje, evo i mene.
Ovih dana me uhvatila toliko velika tuga da sam mislila da će mi srce prepuknut.
Sutra brojimo 6mj kako smo izgubili našu curicu. A tuga nije ništa manja.
Koliko će još vremena morati proći da bez grča u želucu i u srcu mogu pomislit na nju, ne znam!
Ali svaki dan je nova borba za mene. Većinom dobro podnosim sve, ali još uvijek ima dana
kada više ne mogu i tada isplačem dušu. Moram vam još i reći da od mog plusića ništa, evo za koji dan opet krećem s clomidima.
Ali ovaj put nešto boljeg raspoloženja. Prošli ciklus sam bila sva nekakva bez uzbuđenja oko tog svega..
totalna flegma. Sad se opet nabrijavam misliti pozitivno, pa kako mi dragi Bog da.

Mama_28, znam koliko ljudi mogu povrijediti... i znam da je lako reći mani se takvih komentara,
ali zbilja je tako. Neke ljude ne moramo sretat u svom životu a kamoli trpiti njihove ''dobronamjerne'' savjete!
Ja se jako trudim udovoljiti si sve. I klonim se svih i svega što mi nije po volji. Uvelike mi to pomaže.

Sunce mamino jako mi je žao zbog tvog gubitka. Voljela bih ti reći da će s vremenom boljeti puno manje...
evo prošlo je 6 mj, i boli jednako! Samo, sada sam naučila kako živjeti s tom boli. Pa je u toliko lakše.
Nema onog vrtloga emocija, jer plačem kad god mi dodje teško. Ne skupljam ništa u sebi, i trudim se olakšati si maksimalno.
Drago mi je da si nas pronašla, i molim te kada budeš skupila snage, piši nam. Sve majke ovdje ti mogu potvrditi
da nam je najviše pisanje pomoglo da stanemo na noge. Ovdje ipak jedna drugu najbolje razumijemo.
Šaljem ti zagrljaj. Drži se draga.


Piksi, kako si mi ti?? Nadam se da si danas ipak malo bolje, došlo nam je napokon malo sunčeka.
Pa se nadam da će ti sunčeko malo popraviti raspoloženje.


Držite se drage moje


Nakon svake kiše uvijek sunce svane!

Hej draga Ives, danas malo bolje...a znaš i sama, jedan dan je malo lakše, drugi je teško za poludit i tako u krug. Kako si i sama rekla, ne znam kad ćemo moći pomisliti na njih bez knedle u grlu i suza u očima...svaki dan se borimo s tim...ali moramo to izbaciti iz sebe kako bi mogle polako krenuti naprijed. Uostalom, kad razmislim, zapravo je jako malo vremena prošlo od naših gubitaka, još se mi i dobro držimo. Ali lakše je kroz sve to prolaziti kad se možemo potužiti ovdje na forumu...dobro je da imamo mjesto na kojem se sve razumijemo, iako je ujedno i žalosno što uopće mora postojati ovakvo mjesto. Ali barem možemo jedna drugoj pružiti utjehu.

Draga Carmina u potpunosti si u pravu...baš kao da čitam svoje misli, moje "dobro sam" bi se stvarno moglo opisivati danima, ali mora biti tako. Nikad više ništa neće biti isto kao i prije. život nam se sada dijeli na "prije i poslije"

Draga Mama, biti će još puno takvih proslava, rođendana i sve to će nas podsjećati na naše male anđele, ali glavu gore
Kako bi naša Ives rekla, nakon svake kiše dolazi sunce.

Pa se ja cure moje nadam da će uskoro doći dani kada ćemo mi pričati o ukakanim pelenama, neprospavanim noćima, o tome kako užasno izgledamo onako neispavane i sa ogromnim podočnjacima i raščupanom kosom....a nadam se i da ćemo u to ime popiti jednog dana i kavicu sa našim bebačima.


Šaljem vam veliki zagrljaj svima

Eto da vam se i ja na žalost pridružim

18.4. i mi ostali bez naše kćeri u 22. tjednu, završila sam u bolnici zbog komplikacija, sve se smirilo, trebali me otpustiti doma nakon par dana, ja sva sretna, UZV i ponor, nema otkucaja srca...znate i same na žalost kroz šta smo prošli, odnosno prolazimo

Obdukcijski nalaz još čekamo, ne znam da li bi mi bilo draže da znam ili ne znam zašto je moje dijete umrlo, ali idem po taj nalaz, iako ne znam što me tamo čeka, hrabrost je odlika nas roditelja anđela, mi smo hrabriji ljudi nego ostali na ovome svijetu

Bilo šta da mi kažu ili napišu vjerojatno neće biti toliko bitno jer sam sa smrću svoje kćeri spoznala koliko smo kao civilizacija još uvijek nazadni. Liječnici nisu mogli pomoći mom djetetu, kako da je spase kad je kod mene u balončiću, toliko medicina još nije uznapredovala da se bebe prate 0-24 i čim se desi nešto odmah u bolnicu i pokušaj spašavanja, mislim da mi to nećemo doživjeti

Inače ne pišem po forumima, pročitam nešto tu i tamo da se nasmijem ili radi nekog savjeta

Ali

Od kad je moje dijete umrlo imam isto ime i prezime kao i dok je ona još bila živa, ali nemam više identitet

Jer sve ono prije što sam živjela, vjerovala, mislila da je točno i da znam sad više ne postoji, nemam više identitet, imam isto ime i prezime, ali ne i identitet. I nije me briga.

Imam psa kojeg sam obožavala, sad se prisiljavam pogladiti ga, nije on kriv, ali sva sreća životinje su puno pametnije od nas, pa shvaća

Sve prolazite kroz bezdan ovog života i sad čitam kako pokušavate preživjeti sve to

Meni je jedan od metoda da radim sve suprotno od prijašnjeg identiteta, prije nisam pisala po forumima, sad sam se tu uključila.
Prije ne bih pofarbala kosu, sad to planiram, i to neku ludu boju, razmišljam o zelenim pramenovima iako mi je prirodna kosa stvarno ok i svi me pitaju dal se farbam. I tako mi je dobro što me više nije briga što će tko reći zašto imam zelene pramenove ili tako nešto na sebi

Prije nisam pila, sad si s guštom uzmem i pijem iz boce i tako me zaboli što će tko reći, ne brinite radi se samo o degustaciji, nema tu ovisnosti

Klonim se ljudi, a jedna od metoda koja me spašava je muzikoterapija, po cijele dane slušam muzičke kanale na tv ili vrtim spotove na Youtube, trenutno me drži metal faza

Na fejsu sam imala pseudonim jer mi nije toliko bitan, mislim nije ni sad, najviše volim svoju privatnost, sada sam stavila pravo ime i prezime i napisala da sam mama anđela, i nije me briga kad će tko kad pročitati to i saznati što mi se desilo

Čitam knjige, popisujem događaje na kroje prije ne bih išla, sad namjeravam ići

Gledam slike malih životinja na netu ili smiješne klipove s njima

Gledam filmove

Muž je išao poslom na put, rekao mi da dođem s njim, nisam htjela jer sam imala osjećaj da ostavljam svoje dijete samo u gradu, ipak sam otišla, bilo je teško napustiti grad, prvi dio dana mi je bio totalna koma, loše vrijeme, hladno, ništa me nije zanimalo, no kako smo u dva dana puta u autu prošli preko 1000 km puta s vremenom je postalo sve zabavnije, vidjela sam mjesta koja inače teško da bih vidjela, pričala s novim ljudima, vidjela druge načine života, druge pejzaže, a i pomogla sam mužu oko posla, srce moje kćeri je ipak imalo dva dijela, od mame i tate, za te naše muževe se isto nema tko brinuti kad se ovako nešto desi

I teško je sve to, budiš se svako jutro s misli na dijete, zaspiš s misli na dijete, i nitko ti ne može oduzeti sve one misli u danu kad ju pitaš kako si, kad joj objašnjavaš mama i tata sada idu na put, ići će tamo i tamo, to roditeljstvo nitko ne može oduzeti bez obzira što naša djeca nisu tu s nama u ovome svijetu

I ima jedna stvar koja me užasno smeta sad kad smo roditelji anđela, ne znam da li ste se vi s tim sretale, ali ja jesam i baš me ono pisd of

Moram na UZV kontrole u bolnicu, i sad kad više nemaš djeteta sad si odjednom građanin drugog reda, ti možeš čekati jer nisi više trudan. Bila sam prošli tjedan na kontroli i čekala skoro sat i pol više, jer dođu i trudnice koje uzmu prije tebe, jer jedna trudnica u ranoj fazi trudnoće ne može čekati kojih 15 minuta da se meni napravi UZV, ne, ti nisi trudan i tvoj nalaz može na kraj reda
Nije dovoljno što onako očajan, nikakav, deprimiran moraš u čekaonici sjediti pored hihotavih trudnica ili rodilja sa malom djecom koje su došle na kontrolu, nego te još i pomaknu u redu čekanja
Na kraju me još sestra pita "Vi ste trudnica?" Pogled s kojom sam ju pogledala joj je rekao da sa mnom nema šale, skužio i doktor da ih ne šljivim ni 5 %, nitko u ovoj našoj priči nije bitan osim nas koje prolazimo taj bezdanski pakao, nitko nije prije pregleda pročitao moj nalaz gdje je pisalo crno na bijelo da mi je dijete umrlo, i nije me briga što imaju puno pacijenata i niš ne stignu, nalaz se može na brzinu pročitati i preletiti da se vidi da n.e.m.a. d.j.e.t.e.t.a., i dala sam im to na znanje samo jednim upućenim pogledom i doktoru i sestri, na kraju skoro da su mi se ispričavali, kužilo se da im je neugodno, ali znate šta, nije me briga ni za tog doktora ni za tu sestru, mi smo bitne, mi smo ostale same, nama ne može nitko pomoći jer nam djecu nitko ne može vratiti u ovaj svijet ili vratiti vrijeme

Sorry na podužem postu, ali jedino sam ovdje našla mjesto na kojem se okupljaju roditelji anđela

Pozdrav svim mamama

Nije me jako dugo bilo, žao mi je što ima toliko novih cura, ali mi je drago što su neke poput vatre trudnice. Sretno svima da ovaj put zagrlite svoje bebe.

Kod mene je prošlo 2 godine i 2 mjeseca i nekako sam u tupilu. Ni loše ni dobro. Konačno sam si posložila u glavi da ipak želim još jedan put pokušati i to s donacijom jajnih stanica u Češkoj. Nije bilo lako donijeti ovu odluku i neće biti lako skupiti lovu (ha ha), ali osjećam u svom srcu da to moram.

Koristim priliku da zahvalim puno Beti. Nemaš pojma koliko su mi tvoji postovi značili. Doslovno su me odvukli s ruba puno puno puta. Hvala ti

Držte se cure. Ima svjetla na kraju tunela, sigurna sam

VIB jako mi je zao. Znam i sama da nema bas rijeci koje mogu utjesiti ili pomoci. Tu smo s tobom,razumjemo,prezivile smo. Bez obzira sto netko napisao mislim da utjehu na kraju pronademo sami,svaka na svoj nacin.

Ima svjetla na kraju tunela,mora ga biti. TrudyC zelim svu srecu tebi i svima na putu prema svojoj dugi

VIB jako mi je žao što si to morala doživjeti Tu smo za tebe...piši šta god ti je na srcu...

tnx grlz
evo sutra mjesec dana da je V. mrtva
ne znam što da si mislim, tri tjedna prije V. mi je umrla i mama tako da mi je život trenutno full cirkus
kad ću skrahirat ne znam, no ne brine me to, jednostavno se puštam da me život nosi
nego gledala sam ovu neku statistiku nataliteta kod nas, ispada čini mi se da je nas negdje godišnje oko 250 roditelja anđela, odnosno 500 mama i tata jel, zbilja smo odabrani
danas prvi put vozila auto nakon V. i baš me ulovila neka kriza u vožnji
mrzim što sam sad opet samostalna i slobodna, prije je bilo sve podređeno V., nisam htjela ovo nisam htjela ono zbog straha za bebu, sad sve mogu i to zbiljski mrzim
razmišljam kakva bi osoba moja V. željela da budem, budući kako sam i sama borac i ratnik, pretpostavljam da bi moja V. bila moja bolja i jača verzija, vjerojatno je zato i bila curica, iako smo svi mislili da će biti dečko
sigurno ne bi željela da padam u depresiju i očajavam, kao da čujem da mi govori "Mama bori se, mama hodaj dalje"
vjerojatno kad ovaj svijet ode k vragu nama će biti lakše jer ćemo imati više zaštitnika i pomoći s one strane

VIB... Zao mi je. Sve sto pises, potpisujem... nazalost. I mi sve ovdje. Sve je drugacije i sve poprima drugaciji (be)smisao.
Pisi, ljuti se, placi... stogod treba da ti bude lakse, a ovdje je uvijek netko tko ce ti biti podrska cak i onda kad mislis da je vise nema. I netko tko razumije o cemu pises.
TrudyC za dugicu
Svima vama i nasim andjelicima

Trudy C, da nam se što prije vratiš s lijepim vijestima.

Evo curke i mene, prošao je jučerašnji dan, većinom u suzama.. i tako! Danas sam opet bolje.
od sutra krećem s novom turom clomida i sve opet od početka.
So... Wish me luck


VIB jako mi je žao što si postala majkom anđela. Na žalost sve ovdje znamo kako ti je.
Piši nam ...meni je pisanje najviše pomoglo u tim početcima. A i još sad mi dodje ko melem na ranu.
Čitam te, i u svakoj tvojoj rečenici sam pronašla sebe. Sve smo to prolazile što ti sada prolaziš,
prolistaj si malo naše stare postove na ''kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4 ''
i vidjet ćeš da smo sve valjda u rečenicu opisale jednako psihičko stanje. Skoro i fizičko.
Sve smo se uglavnom ošišale, ili nabacile farbicu, smršavile, ili napravile neku promjenu na sebi,
jednom sam negdje pročitala da tako pokušavamo pobjeći od osjećaja bespomočnosti i cijele te situacije.
Što se pak ljudi tiče, bit će tu svašta ( u punom smislu riječi svašta!!!) Ne daj se nikom zaj**vat!
Ugodi si kako god možeš.. ništa ti nemoraš trpiti. Dovoljno si trpila. Sad je vrijeme da malo misliš na sebe
pa kom krivo kom pravo. Ja sam također imala fazu gdje sam bila totalno flegma prema svima i svemu.
Ljudi oko mene su plakali, molili, ja sam ih samo bljedo gledala, i nastavila po svom. Srećom popustilo je s
vremenom i vratila sam se opet svojim dragim ljudima. U auto nisam sjedala prva tri mj. jer nisam bila skoncentrirana..
i još ne mogu pročitati niti jednu knjigu, jer sam previše postala čangrizava, što god pročitam nema mi smisla... pa se sam nasekiram.
Knjige sam ostavila u kutijama, jednom možda opet dobijem volju.
Bit će užasno teških dana, i nešto malo lakših dana. Bitno je da imaš razumijevanje od svoje okoline, i oporavak će biti puno lakši.
Tu smo za tebe, sve do jedne. I kao što su curke rekle, samo piši... vidjet ćeš koliko to olakša dušu.
Vjerujem da nas naše cure paze s nebeskih visina.

hvala svima na riječima podrške
Ives ti si kao i ja, 22 + 4, ja 22 +1
tebi jučer dan D, meni danas
što se više informiram o razlozima gubitka bebe sve se više deprimiram, čovjeku je stvarno najbolje što manje znati, ne možeš pojmiti svu tu količinu informacija
sva sreća pas danas bio zločest ko pas pa sam se morala s njim baviti, da ne kažem daviti ga, a on krepava od sreće
drži me želja da si na podlakticu istetoviram kćerino ime, ali mislim da nema šanse za to, previše me strah boleščina na tim iglama
tek je mjesec dana, a ne znam kako ću ubiti ostatak života bez kćeri
kako ubiti to vrijeme

Puno je prošlo vremena od kada nisam ništa napisala. Čitam, a suze se slijevaju. Morala sam se maknuti malo i sabrati se jer me pogodi svako novo ime, svaka nova majka praznih ruku.
Želim vam svima mirne što mirnije dane.... Grlim vas sve drage mame anđela!! Kako se život okrenuo naglavce, neka sam nova osoba i evo nakon 15 mjeseci od odlaska moje Eve mogu mirno otići na grob, ne zaplakati uvijek, odnijeti joj brdo ruža iz bakinog vrta i rećii na glas "Nadam se da ti se jako sviđaju i da ih voliš mirisati, mišice moja.". Eto to je neka nova ljubav, ljubav koja će i boljeti i ispunjavati ovo prazno srce dok kuca.
Ponadala sam se novoj trudnoći nakon ipak dvije spontane koje su bile čudo ali..... 8 mjeseci pokušavanja je stresno i bolno i razočaravajuće. Svaku menstruaciju dočekam u potoku suza, anksiozna i depresivna. Skupila sam snage i krećem s klomifenima ako sve bude u redu. Prošli mjesec sam imala cistu pa smo odgodili terapiju. Uvijek nešto naopako.

Opet duga noc. Ovo je moja prica.
2011 mi dr nakon lijecenja policisticnih jajnika kaze...kada budete planirali trudnocu, opustite se, jedno godinu dana necete moci zatrudniti al sve je ok. 2012 se udam, i drugi mjesec ostanem trudna. Sva sretna...al sreca kratko trajala. Test pozitivan al plod se nije uhvatio. 8 dana prelezala, isla na kontrole i kraj. 9 mjeseci nakon toga opet trudna. U 7.mjesecu poceo pritisak divljati. U 8.me htjeli poroditi ipak smo uspjeli uci u 9.mjesec i hitnim carskim se rodio moj sin, za kojeg su mi na porodjajnom stolu rekli, da nece prezivjet ako budemo cekali. Bio je sitan, niska tjelesna temp.al izvukao se brzo. Nakon mjesec zbog zdravstvenog stanja morao na intenzivnu jednu noc...najduzu do tada. Posle toga, 5 mjeseci, svaki mjesec hematologu i kontrola nalaza krvi, gdje su mi rekli: moze bit nedaj Boze ono najgore a moze bit i od obicne prehlade. Hvala Bogu, bi ovo drugo. Ali moja postpirodjajna depr.trajala je preko god dana. Mislila sam, nikad vise trudnoca. Al ipak se rodi zelja. Prosle god u nov.ja opet trudna. 15 sedmica sve ok i onda sok. Beba nije u redu, po meni je ovo za orekida trudnoce. Nikad ove rijeci doktoricine necu zaboravito. Posle toga klinika, pregledi, savjeti....pa kuci da odlucim. Beba je imala vodu u stomaku i plucima i cistu na vratu duz kicme, problem sa srcem i na kraju smo jos i za tarnerov sindrom saznali, koji je specifican kd zenske djece. Najteza odluka i najgori potpis su mi bili onaj dan, kada sam uzela tabletu za prekid trudnoce. U 17. Skoro 18.sedmici sam prirodno rodila moju curu 25.2. A 2.3. Smo je ukopali, tj.muz. Ja jos nisam skupila snage otici na groblje. Nakon pirodjaja su mi morali i kiretazu raditi. Sve se zakomplikovalo, stalno kod doktora, koji nedaju da zaboravim. Evo sad ce 3 puna mjeseca od porodjaja a ja u pon moram na kliniku zbog ostatka posteljice. Jos jedna kiretaza

Krtice hvala na podršci, nadam se da ćeš uskoro držati svoju bebu u naručju.

Pojelo mi poruku. Kako ste inače cure? Ja bolesna,uzas

Ja evo opet na moru s muzem, ni to me vise ne veseli, prije sam grabila svaku priliku da se docepam mora, sad mi je to sve nezanimljivo, setnica je super, divni pogledi, a ja sjedim unutar kampa na djecjem igralistu i gledam djecu, uzas u sto ti se zivot pretvori

VIB baš kao da čitam sebe dok vidim što sve sada prolaziš. Kada sam izašla iz bolnice nisam puštala mobitel iz ruke. Pročitala sam valjda sve što se moglo naći o uzročnicima chorioamnionitisa acute. Noći i noći sam provela za radnim stolom i istraživala što i kako dalje. Sve dok nisam shvatila, da nisam ništa pametnija uz svu tu pročitanu literaturu.
Užasavalo me buđenje ujutro jer sam znala da mi nje više nema.. a prazninu koju sam osjećala u trbuhu me dovodila do ludila. Da nisam imala mm uz sebe, mislim da ne bi bilo sada ni mene. Kao i u svemu do sada moj mali dlakavac (peso), on mi je pomogao da ustanem na noge.. krenula sam ga šetati, igrati se snjim. Počela sam mu vraćati pažnju koju je toliko strpljivo čekao. Mm je rekao da nikad nije vidio toliko sretnog psa kao njega kada sam se i ja poćela osječati bolje. Sve ti naši malci osjete. I suosječaju sa nama. Puno mi je pomoglo i pisanje ovdje,
Samim time da sam natipkala i podjelila svoje misli sa svim divnim majkama ovdje koje me razumiju lječila sam svoje rane. Znam da ti je sad teško.. i mora tako biti. Nemoj odbacivati taj osječaj od sebe. Isplaći se svaki put kad osjetiš da ćeš puknit. Meni puno pomaže i to što sam jedan kutak sobe okitila malenim anđelima i svječicama i tamo odem kada god želim u miru biti sa svojom kčeri.

I ja sam razmišljala da li sa istetoviram njezino ime, ali sam odustala od tog jer sam se također bojala bakterija i boleština. (Valjda posljedica još iz bolnice) pa sam si kupila naušnice u obliku suza s malim sitnim cirkončićima i nosim ih svaki dan od tada. To je njoj u spomen. Puno mi je pomogla i vjera u Boga.Ne idem svaku nedjelju u crkvu ali kad god osjećam potrebu pomolim se i bude mi lakše.

Moram ti reći da mi je jako teško bilo živjeti bez nje.. i sad je to ponekad, ali s trenutkom kad sam shvatila da tu bol moram prihvatiti i da sam majka malene anđelice, tada sam nekako i legla prvu noć u krevet bez suza. Samo joj zapalim svjeću i pošaljem poljubac. S vremenom ćeš se i i osjećati malo bolje. Doći će neki malo lijepši dani, i bude opet netko vratio osmjeh na tvoje lice. Vidjet ćeš. A do tada dozvoli sebi da suze teku onda kada moraju. Grlim te.

Krtice drži mi se mila. Nadam se da sada dolaze ipak lijepši dani u naše živote.. vjerujem da će malene dugice unjeti boje u svo ovo sivilo i crnilo od života.

Nemoj odustajati. Vjerujem da Bog ima plan za svakoga od nas , i da neće dozvoliti da više patimo.
I ja sam evo druga tura na klomifenima. Prepustila sam sve u Božje ruke jer mu vjerujem i znam da će biti onako kako je najbolje za mene. sretno draga i tebi. Javljaj nam se!

Piksi kako si mi ti?

Bok cure...dugo nisam bila ovdje...jako dugo.samo sam isceznula.pozdravljam sve nove clanice nazalost opet ih ima puno.
Imala sam se potrebu javiti jrt je danas 6god da sam rodila i izgubila moju Mariju.(38tj).
Poslije nje sam nakon duge borbe i teske trudnoce rodila moju trecu curicu u 35tj koja uskoro puni 4godine.

Vrijeme leti, leti tako brzo da ne stignem bi uzivati s njima.jucrr sam bila posebno tuzna...bila bi predskolac, imali bi planove.... Suza je dosla ali sam ju brzo obrisala.
Mm se promijenio, kaze da ne zeli misliti o datumima jet ga tako manje boli. Zeli uzivati sa nasom djecom.ja ga kuzim ali to je jace od mene...majka to ne moze...ona je dio mene , dio mog srca koji nedostaje uvijek...
Naucis stisnuti zube, obrisati suze i krenuti dalje.
Zaboravit... Nikada...

Zelim vam svima puno snage, da izdrzite sve padove ali i da se uzdignete. Nemojte odustajati, skupitr hrabrost i krenite dalje jer kad nova beba dodje nece zamijeniti nase andjele ali ce vam itekako izmamiti osmijeh na lice.
Grlim vas sve puno...

Originally Posted by klarita2

...majka to ne moze...ona je dio mene , dio mog srca koji nedostaje uvijek...
Naucis stisnuti zube, obrisati suze i krenuti dalje.
Zaboravit... Nikada...

...

niti zelim zaboraviti. Zelim zadrzati barem uspomenu. To mi nitko ne moze oduzeti

Drage moje majke andela zao mi je za svaku novu koja nam se pridruzi. Vjerovat cu dok sam ziva da nam oni pruzaju utjehu kada nam je tesko, koliko god mi nismo svjesni da su tu..oni su tu,uvijek blizu.

Carmina-

Meni danas dan koma, za par dana moram po PHD nalaz i vec mi je sad muka sto opet moram u rodiliste
Jel i vas ubija ovo sunce i vedro vrijeme?

Uf.. drži se. Znam koliko frustrira svaki posjet rodilštu ili ginekologiji. I da ti nije nimalo lako. Vjerujem da će ti tvoja anđelica pomoći da što lakše podneseš dane koji su pred tobom. Jednom mi je jedna majka anđela rekla
"Ako smo sve ono preživjele, budemo i ovo što dolazi."
Znam da budemo.

VIB žao mi je, znam da nije lako, ali možda ti bude lakše kad saznaš što je bilo...drži se.

Sunce mamino tek sad sam vidjela da si napisala svoju priču. Jako mi je žao zbog tvog gubitka i zbog svega što si prošla i u prethodnim trudnoćama i u ovoj. Znam da ti je teško, piši što god ti je na srcu tu smo za tebe. Slobodno se nama izjadaj, ovdje te sve razumijemo. Žao mi je što još pored svega što si prošla imaš i problema s posteljicom. Kako to nakon puna 3 mj? Drži se, šaljem zagrljaj

Cure kako ste inače? Ives, Mama, Carmina, Vrci? Nitko se ne javlja. Ja prebolila virozu i temperaturu...to je valjda od ovog ludog vremena, nadam se da će se napokon stabilizirati.

Bok svima
Da li je ikome šta bolje? Meni vidim što vrijeme više ide sve teže
Danas pokušala dobiti PHD nalaz, naravno nije gotov, vjerojatno ću po njega na jesen, možda ću tada biti jača
Opet sam bila u rodilištu, bio je sistem kad Aragorn iz Gospodara prstenova treba ući u onu dvoranu mrtvih pa je prije ulaska rekao kroz zube nešto tipa "Smrt? Ja se ne bojim smrti"
Svi happy oko tebe čekaju bebe da se rode ili su se već rodile, a tebi koma, no na svu sreću rekli mi gore da se nalaz podiže valjda na urudžbenom, sva sreća više ne moram u rodilište, i to je već veliki pomak
Jedva sam došla do bolnice, najrađe bih se bila okrenula, ali ne mogu mužu to pustiti da odradi, mi žene smo jače i hrabrije
Bio u čekaonici neki tip doslovce u lancima, a dva policajca pored njega milo ga gledala, on ih naravno nije J ni 5 % i gledao u neku lijevu točku, a mene ulovio takav smijeh na tu scenu da su ova dva policajca mislila da sam šenula, ne znam što mi je bilo, u glavnom uljepšali mi dan, kako li je samo život čudan

VIB znam da ti je teško, ali još uvijek je rano. Ja ti mogu reći da je i meni kasnije bilo gore nego odmah na početku, ali mislim da je to od šoka i sve traume proživljene u bolnici. Uzmi si svo vrijeme koje ti je potrebno, plači, vrišti, budi ljuta...moraš to izbaciti iz sebe, slobodno piši ako ti je lakše. Nakon nekog vremena će ti biti lakše, ne znam koliko vremena će ti biti potrebno za to, svakome je drugačije, ja i dalje imam dana kada ne mogu disati koliko mi je teško, ali to je normalno, izgubili smo naše najdraže.
Šaljem ti

Cure kako ste inače? Nitko nam se ne javlja? Vani je napokon lijepo vrijeme, sada ću sa pesekom u šetnju malo....da vidim sunca

Čitam, ne znam što da pišem...

Ljuti me i rastužuje moje tijelo, više nema ovulacije iako sam imala folikul. Prođe me volja od svakog truda prirodno za bebicu, sad samo odbrojavam do postupka.

Vrci , Žao mi je što se tako osjećaš, moraš ostati pozitivna i ne gubiti nadu, doći će bebica

Vrci citala sam malo tvoje postove, da li si probala sa biljnim cajevima vrkuta i to? Pretpostavlja da jesi
Da li koristis moc autosugestije da si govoris "Zdrava sam" i te fore ujutro ili navecer kad je svijest najcisca? Vidim da pijes kemiju pa me zanima da li si probala sta od "alternative"
Kazu opustite se i sve ce doci samo od sebe, meni je to teska nepoznanica

Originally Posted by Vrci

Čitam, ne znam što da pišem...

Ljuti me i rastužuje moje tijelo, više nema ovulacije iako sam imala folikul. Prođe me volja od svakog truda prirodno za bebicu, sad samo odbrojavam do postupka.

Eto i mene u tvoj klub, izgleda ni od moje ovulacije ništa ovaj mj. folikul nekih 12mm, ne znam ni sama što da mislim.
Nadam se da će možda još narasti pa da će ipak doći do ovulacije.

Danas sam i ja baš u neku tešku depru pala.. kad vidim da se uz svu čežnju još moram borit da uopće ostanem trudna.. nije mi više do ničeg.
Ne znam koliko ću još imat živaca i snage.

Ne pijem ništa jer me strah od štitnjače. Pila sam jedno vrijeme matičnu mliječ, kao super stvar, i štitnjača mi popizdila i tsh mi išao preko 20. Tako da se više ne usudim isprobavati, i ovo kako mi je sad tijelo je napredak kako je bilo


Ive baš su nam glupi jajnici. Mene rastužuje što tako prirodnu stvar kao ovulacija ne znaju odraditi.
Al ako imaš dulje cikluse, onda bi se taj 12mm mogao sad pokrenuti polako?

Ives, Vrci ne znam da li znate, ali i prosjecna "zdrava" zena vam barem 2 mjeseca u godini nema ovulaciju, ne zna se koji mjesec to pada u godini

Mi vec radimo na projektu nova beba, dosta citam i strane knjige kako ojacati jajasca (Q10, vitamin D...) knjige inace napisale zene koje su ili izgubile djecu kao mi ili su im doktori rekli da uopce vise nemaju folikula, svasta saznas sto ti nijedan doktor nece reci

Ives, Vrci ~~~~~~~~~~~ za O kad ju najmanje ocekujete
Jednom mi je jedna prijateljica za svoje slicne probleme (anovulatorne cikluse) komentirala nesto kao npr. dugo im treba da nesto naprave jer njen organizam funkcionira tako da 2 puta godisnje moze zanijeti prirodno... Tako je vedro to konstatirala da je cak zazvucalo smijesno! No, stigao je i "taj"
ciklus i sreca njena do beskraja!

Ja sam inace danas tako cijeli dan tuzna, dusa place i ne zna se smiriti... A kuca puna gostiju... Prezivjela sam, odradila, ali tako isprazno... Cijeli dan minje gorjela moja mala svjecica, ona posvecena izgubljenom andjelicu, kraj mene blizu...

Bas sam izgubljena nekako, ali svanut ce novi dan i sunce ce ponovo biti na obzoru.

Nadam se da ste pozitivnije od mene i da ste ovaj danasnji prekrasni dan dobro iskoristile!

Draga Mama, znam kako se osjećaš, ima dana kad jedva dišem i jednostavno se ne mogu smiriti. Ali onda se isplačem pa bude nekako lakše...moramo to izbaciti iz sebe jer ćemo poluditi inače.
Svanuti će sunce bez brige...doći ćemo mi do dugica Što se tiče jučerašnjeg predivnog dana, dragi i ja smo odmarali, uživali u suncu na terasi, otišli na groblje zapaliti svijeću našem anđelu, šetali sa psom...uglavnom proveli dan zajedno.
Grlim te

Vrci bome su glupi jajnici ( moram se smijat jer ću prolupat)

Vib, upoznata sam s time.. ali hvala ti na informaciji.
Nekada mislim da što više istražujem to sam više u bunilu. Nisam znala da ste i vi krenuli po svoju dugicu. Jako mi je drago zbog toga. Nadam se da ćeš uskoro ugledati svoj plusić na testu. Što kaže dr? Kad smijete krenuti?

Mama28, budi jaka.
Proči će ovo nevrijeme. Bude sunčeko opet svanulo


Piksi... bome ste lijepo ispunili dan. Napokon dolaze bolji dani.. i za naše tjelo i za našu psihu.. grlim vas curke

Mama dijelim osjecaje, sjedis i smijes se sa ljudima, a vidis kako je sve postalo isprazno i gubi se smisao, cilj, veselje sto je ono najgore.
Ja bila jucer s najboljom frendicom u Ikei, bile jedno 4 sata unutra, nema sto tamo nismo izokrenule i nasle
A onda nađes stvar koju si planirao kupiti za dijete pa te ni taj shopping vise ne veseli
Jucer inace bila horda trudnica tamo, kao da ih je netko organizirano u busu dovezao, a mene zeludac boli, nestala mi sva krv iz tijela, nisu jadne krive, ali gledati ih onako razdragane uz nasmijane muzeve kako kupuju stvari za bebu je stvarno mucno

Ives draga mi jos nista 6 mjeseci, znaci do 18.10, ali vec u 8. na godisnjem planiramo startat, bas nas briga sta doktori kazu, dotle krecemo sa zdravijom prehranom, dodacima prehrani, mentalne vjezbe, vizionarska ploca, svasta nesto, tesko za poludit, ali sta nam drugo preostaje...

Originally Posted by TrudyC

Pozdrav svim mamama

Nije me jako dugo bilo, žao mi je što ima toliko novih cura, ali mi je drago što su neke poput vatre trudnice. Sretno svima da ovaj put zagrlite svoje bebe.

Kod mene je prošlo 2 godine i 2 mjeseca i nekako sam u tupilu. Ni loše ni dobro. Konačno sam si posložila u glavi da ipak želim još jedan put pokušati i to s donacijom jajnih stanica u Češkoj. Nije bilo lako donijeti ovu odluku i neće biti lako skupiti lovu (ha ha), ali osjećam u svom srcu da to moram.

Koristim priliku da zahvalim puno Beti. Nemaš pojma koliko su mi tvoji postovi značili. Doslovno su me odvukli s ruba puno puno puta. Hvala ti

Držte se cure. Ima svjetla na kraju tunela, sigurna sam

Tu i tamo dođem na ovu temu, i onda nađem ovakav post . Tako mi je drago da sam pomogla.
Prije puno godina sam bila često tu, lakše sam se nosila sa tugom, jer je ovo jedino mjesto gdje sam mogla reći što mi je bilo na duši. Nekako svi oko mene nisu željeli razgovarati, njima je moja curica, umrla tokom poroda na termin, bila tema o kojoj se ne govori.

Zato razumijem sve vas, znam kako se osjećate, znam što je tuga, bijes, ljubomora nakon gubitka djeteta. Prolazak godina donosi olakšanje, što ih više prođe, to je lakše. Samo datumi su ono što nisam zaboravila, a kako je rođena 01.01. još mi je teže. Ipak sam imala jako puno sreće, jer imam još troje djece. Nadam se da će i svaka od vas imati dijete, nije lako, ali jake smo mi. Sve.

Pozz svima,vidim ima novih mamica ,zao mi je zbog vasih gubitaka...malo sam iscitala postove i visim da ima mama sa pcos...meni je kod toga pomogao siofor..jedna cetvrtina tablete i pocela sam ovulirati i zatrudnila ubrzo,pa ako niste bile kod endokeinologa preporucila bi da odete i provjerite svoj inzulin jer je on cesto uzeocnik pcos..sretno svima

Vib, jel stigao phd nalaz? Znam da kakav god nalaz bude promjeniti ništa ne može. Ali meni je puno značilo kad sam saznala što je uzrok gubitu moje kčeri jer sada znam čeg se trebam čuvat i kojim smjerom dalje. I na kraju krajeva znam šta da mrzim i krivim što nje više nema.

Ovo za trudnice je živa istina. Što god nam je teže.. one niću sa svih strana.. tako smo jednom prilikom mm i ja u onim prvim danima šetali u parku, i ja sam se rasplakala u sred bjela dana... pukla sam.. muž me zagrlio i pokušavao utješit.. i taman kad sam malo došla k sebi i okrenula se oko svoje osi.. a oko nas.. trudnice sa djecom, šetaju.. guraju kolica s bebama
.. mislila sam da ću se tada raspast. Ali sam nekako skupila snage i hodala dalje. Danas više ne gledam trudnice s tom boli.. sada napokon budem sretna zbog njih i veselim se novom životu. Treba vremena za to.
Mislila sam da se to nikad neće dogoditi..ali dogodilo se.
Budemo sve mi opet spoznale sreću. Sigurna sam! Nikada više onu istu..ali neku novu drugačijeg oblika i izgleda sigurno.

Beti3

Latika hvala na savjetu. Budem baš spomenula ginu tu opciju.

Carmina, jesi li dobro? Nema te k nama?

I bubica nam se nije jako dugo javila

Ives PHD nije jos gotov, teska jeza me ulovi kad se sjetim da moram po njega, opet mi kroz glavu prođe onaj horor iz bolnice, ne znam kad cu imati hrabrosti ici po to

lastika, ja već 3 godine pijem siofor, po 3, sad 2 dnevno. Jest da su ciklusi bolji nego prije, ali i dalje nije to redovito kako bih htjela. Al barem ponekad dođu ovulacije

Dobro jutro drage cure. Ja sam jučer umočila svoje prstiće u more, nisam bila dovoljno hrabra za kupanje, ali moj dragi je otvorio sezonu. Baš nam je odgovaralo malo izaći, iako sam mislila da neće nikoga biti na plažama, ali ima puno hrabrijih od mene

Kako ste mi vi?

VIB znam da ti je teško otići po nalaz, i meni je bilo, morala sam otići u rodilište, vidjela sam hrpu sretnih trudnica ali kako je Ives rekla, barem sam saznala uzrok i protiv čega se borimo u sljedećoj trudnoći. To neće otkloniti bol ali barem ćeš znati. Kako se inače držiš?

Gdje su nam druge cure? Mama, Carmina? Jeste dobro? Ili ste pobjegle negdje po ovom lijepom vremenu?
Ives draga, šta mi ti radiš?

Tu sam drage moje. U pravu ste sta se tice trudnica posvuda. Drustvene mreze vrve postovima o novim trudnocama,bebicama i sl. Necu sebi dozvolit da me to boli jer tako bih i ja bila i sretna i ponosna. I sada sam. Svatko ima svoj kriz. Tezak je zivot ali je i lijep. I sretan. Negdje ti oduzme negdje ti da vise nego drugima. Necu pognuti glavu pred nikim radi necega sto nije bio moj izbor. Tako mi je dano i nosit cu kriz ponosno. I svaki kg viska i striju i boru jer je tu s razlogom. Neznam sta da vam pisem jer jesmo sve u istoj kasi al opet i nismo. Svaka je prica posebna i drugacija. Zelim utjesiti i sebe i druge koliko mogu. Zelim svjetliti drugima u zivotu, svojoj obitelji,djeci,poznanicima ali ne toliko da druge zabole oci

Piksi valjda tek sad izlazim iz stanja šoka i ulazim u kronicni PTSP, sve je vise emocija u danu tuga, smijeh, krivnja, zalost, uzas, strava, najrađe bih se kandidirala za prvog covjeka na Marsu

Originally Posted by VIB

Piksi valjda tek sad izlazim iz stanja šoka i ulazim u kronicni PTSP, sve je vise emocija u danu tuga, smijeh, krivnja, zalost, uzas, strava, najrađe bih se kandidirala za prvog covjeka na Marsu

Draga VIB, znam točno o čemu pričaš, ja sam isto prvo bila u šoku, pogotovo prvih mjesec dana, dok je hrpa ljudi bila oko mene...kasnije, kad su svi otišli i nastavili sa svojim životom i kad smo ostali sami tek tada je počeo kaos...upravo ovo o čemu ti pričaš...doslovno od smijeha do raspadanja od tuge. Hvala Bogu da je dragi bio uz mene da me uhvati svaki put kad padnem. Moraš to izbaciti iz sebe i uzmi si vremena koliko god želiš i koliko ti treba, ne brini za tuđa mišljenja, svatko od nas se nosi sa svojom boli kako zna, ne postoji pravi način za tugovanje, postoji tvoj način i ti sama znaš što ti najviše odgovara. Biti će još teških dana, ali nakon nekog vremena će postati malo lakše, naučiti ćeš se živjeti sa svojom boli, prigrlit ćeš je...postati će dio tebe. Mi smo tu šta god da trebaš, slobodno nam piši šta god ti je na srcu. Meni su ove divne žene puno pomogle i bit ću im zauvijek zahvalna.

Šaljem