tnx grlz
evo sutra mjesec dana da je V. mrtva
ne znam što da si mislim, tri tjedna prije V. mi je umrla i mama tako da mi je život trenutno full cirkus
kad ću skrahirat ne znam, no ne brine me to, jednostavno se puštam da me život nosi
nego gledala sam ovu neku statistiku nataliteta kod nas, ispada čini mi se da je nas negdje godišnje oko 250 roditelja anđela, odnosno 500 mama i tata jel, zbilja smo odabrani
danas prvi put vozila auto nakon V. i baš me ulovila neka kriza u vožnji
mrzim što sam sad opet samostalna i slobodna, prije je bilo sve podređeno V., nisam htjela ovo nisam htjela ono zbog straha za bebu, sad sve mogu i to zbiljski mrzim
razmišljam kakva bi osoba moja V. željela da budem, budući kako sam i sama borac i ratnik, pretpostavljam da bi moja V. bila moja bolja i jača verzija, vjerojatno je zato i bila curica, iako smo svi mislili da će biti dečko
sigurno ne bi željela da padam u depresiju i očajavam, kao da čujem da mi govori "Mama bori se, mama hodaj dalje"
vjerojatno kad ovaj svijet ode k vragu nama će biti lakše jer ćemo imati više zaštitnika i pomoći s one strane