Kako se približava datum rođenja i smrti moje curice, meni je sve gore. Tlak divlja, unatoč terapiji. I unatoč svjesnosti da su prošle godine, da se moram smiriri, da visoki tlak nikako ne paše mom tijelu, meni očito nema pomoći. I sinoć sam završila na hitnoj. Doktori su bili super, umirili me, popričali, rekli neka pijem kamilicu, da će mi pomoći. Da li riječi, da li kamilica, da li tableta tlak je došao u normalne okvire.
Tuga nije. Samo neka prođe taj 1.1. i bit ću bolje.
Ovaj forum mi je prava psihoterapija. Čim napišem, kao da mi malo kamena padne sa srca. Kamena koji nosim dugo, dugo i nikad neće nestati. Sreća da imam itekako posla sa ostalom djecom, manje vremena za razmišljanje.