omen-women ja nisam ništa posebno provjeravala. Samo sam uvijek imala nadu da ću imati bebu. Moja bilanca: 7 trudnoća, 4 poroda, 3 djece. Da mi je bilo lako, o, nije, bilo je grozno. Bilo je užasno, tuga, bol, bijes na svih, ljubomora na svaku trudnicu, neshvaćanje kako okolina ne shvaća. Godine i godine.
Nemoj odustati, ako ikako možeš. Idući put miruj ako treba cijelo vrijeme trudnoće u bolnici, nađi liječnika kojem vjeruješ, i vjeruj u sebe.

A što se tiče povratka na posao, znam da nije lako, no pokušaj ne odgovarati na pitanja o trudnoći, ne obaziri se na zle ili radoznale ljude. Samo izbjegavaj, ako možeš. Ovu tvoju "prijateljicu" uopće neću komentirati, nevjerojatno bešćutno. No, moram ti reći da ljudi ne vole kad im pričaš o gubitku djeteta. Kad zadovolje znatiželju, više im ta tema nije draga, možda zato što ne znaju kako reagirati, a možda jer im je neugodno. Svi su sretni kada se "to zaboravi". Kao da bi mama mogla zaboraviti!