Oprostiti se moram od nerodjene dugice...2.put nam se dogodilo da je maleno srčeko prestalo kucati u 8tt. Jos je sve svjeze ali srce me boli, steze, gusi...suze jos nisu ni krenule kako treba. Ovaj put nisam isla na kiretazu vec medikamentozno mucnina mi je cijeli dan, povracanje i cekanje onog najgoreg doma.... Kako dalje uopce, kako misliti na pozitivno treba reci na poslu, vratiti se raditi..nemam volje i snage za nista...tuzni su ovi dani beskrajno tuzni...a nocas me vjerojatno ceka neprospavana bolna noc...