Moje hrabre i drage žene, nitko ne zna i ne može bolje suosjećat sa ovim situacijama od osoba koje su na svojoj koži osjetile tu istu bol, gubitak i tugu koja će do kraja života zauzimat jedan dio srca. Znate, dok sam i ja gubila svoju Andjelu ovdje sam nalazila nadu, tračke optimizma i barem mi je srcu malo bilo lakše dok sam znala da nisam sama, da se potpuno nepoznate žene brinu i mole za moju bebicu.
Zato svim srcem želim da i ja makar ovim riječima nekoj od vas pomognem i da znate da niste same, da nas još (nažalost) ima slomljenih srca, i da kako god bilo, na kraju se naše oblačno nebo razvedri.
Potaknuta današnjim genetskim savjetovanjem sa genetičarkom, nekako sam opet odlutala na ovaj portal vraćajući se u svoj najbolniji period života. I ja sam mama anđela, svoje Anđele koja je otišla od mene 1.11.2019. Na Sve Svete. Otišla je jer njeno maleno biće nije moglo podnijet higrom i fetalni hidrops.
Kromosomska pogreška pri začeću joj je zacrtala Turnerov sindrom i odlučila da će ipak zaobić ovu planetu, i ostavit svojim roditeljima doživotan gorak okus i sjenu strepnje ostatak života. Danas sam saznala nakon evo, 8 mjeseci od gubitka svoje bebe u 16 tjednu trudnoće, 18 sati induciranog poroda, u 22 godini života da je moj i partnerov kariotip potpuno u redu. Potpuno smo zdravi, sve što je potrebno jednom paru za osnivanje obitelji imamo, ali ni danas nismo dobili nikakav drugačiji odgovor nego da se to jednostavno tako dogodilo, jednostavno pogreška i to je to.
I jasno nam je i to, ali strah nam je ispunio duše ponovno, tuga se opet podjelila na dva djela, slike su se opet vratile nazad par mjeseci, ali evo, odlučili smo biti pozitivni, nadan se sljedećoj zdravoj trudnoći, jer kako bi rekli svi, pa hajde mladi ste bit će djece. Istina, mladi jesmo, no bol je jednaka, strah je jednak, odgovornost je jednaka bili mi mladi ili stari.
Dao vam Bog svima hrabrosti i puno mira, da prebrodite svoje teške trenutke, i da vjerujete u bolje sutra. Svi mi