draga mrosic, jako mi je žao zbog tvog gubitka
ne mogu ni zamisliti koliko ti je teško izgurati sada sve iz dana u dan, i drago mi je da si potražila pomoć psihologa i da imaš podršku supruga, iako nitko ne može čarobno odnijeti bol, sigurno će pomoći da lakše preživiš dan po dan
htjela bih te ohrabriti da se ne bojiš antidepresiva, ljudi su često unaprijed skeptični prema njima, ali oni ti mogu pomoć da ti je jednostavno malo lakše, i onda će i pomoć psihologice leći na bolje tlo. Gledaj na to kao na jednu štaku, koju koristiš dok je noga ozlijeđena, a kako budeš bolje, tako ćeš se sve manje oslanjat na štaku.
Preporučila bih ti da sa psihijatrom ili liječnikom iskomuniciraš upravo sve te strahove koje imaš vezano za lijekove (tipa ovo što kažeš da će ti pomutiti um) i provjeriš da li uopće imaju takav efekt.