Citiraj Sara♡ prvotno napisa Vidi poruku
Draga VIB, hvala ti sto si otvorila srce i hvala ti na ovim divnim rijecima. Cestitam ti na rodjenu sina. Da ti bude ziv, zdrav i sretan i da uzivate u njemu i on u vama puno puno puno godina. Jako mi je zao sto si i sama morala proci uzas. Ne postoji gori gubitak.. svakom je njegov gubitak najgori. U prvoj sam godini toliko vapila da upoznam Mamu koja je prosla nesto slicno. Da me saslusa i razumije, da ja nju saslusam i zagrlim, ali bezuspjesno. Trazila sam udruzenja, roditelje koje su, iz slicnih razloga, izgubili dijete, zvala, pricala sa nekima, saznala koliko je takvih slucajeva i pokreta ugaseno i koliko je srca slomljeno u nastojanju da dodju do pravde. To je porazavajuce. Sad, nakon svih pokusaja, gubitaka, suza, boli, iscekivanja... da, pazim se. Prepoznajem to lezanje, cuvanje i bockanje Hvala ti puno! Izgleda da cu i ja prelezati ljeto
Draga Sara hvala, tebi želim isto
Zbog godina nas su svi već otpisali, a opet, evo nas sa jednim 2,5 godišnjakom koji je sada u fazi "ja znam sve, ja znam najbolje, ja sve mogu sam"
Ova država ne mari ni za zdravu djecu, a kamoli za potrebitu ili kad roditelj ostane bez djeteta
Zbog razmišljanja o usvajanja djeteta nisam mogla kod psihijatra da nam radi toga ne onemoguće dobivanje djeteta ili da budemo skrbnik nekom i odraslom djetetu
Ovo pišem ne zato što tražim sažaljenje nego da samo pokušate negdje memorirati da će s vremenom biti ne bolje, nego podnošljivije
I čovjeku je u psihi lakše kad čuje da je i nekom drugom teško i da u tom teškom nije sam
Nije to ni nikakvo radovanje, već nekako je čovjeku lakše kad čuje da je i drugom teško jer na žalost sve oko nas je postavljeno tako da svi žive sretne i savršene živote, a mi nismo dovoljni
Ja sam to prošla prije 6 godina i još uvijek se borim sa PTSP - om i to nikad neće prestat
Jer kako zaboraviti svoje dijete
Ne možeš
Te 2016. mama mi je naglo neočekivano umrla, bili smo uništeni, 3 tjedna nakon mame umre i kćer, dijete koje smo cijeli život čekali
Muž se raspao, bio je i u ratu, tata se totalno raspao i nije više funkcionirao nakon mamine smrti, mame nema kome da se obratim
U bolnici su me obilazile najbolja prijateljica i šogorica
Od kud krenuti, kako živjeti svaki dan
Dvije godine sam bila bez identiteta
Kao što sam rekla, ne pišem ovo zbog nekakve paženje
Pišem vam da vam kažem da ćete preživjeti, nije lako, ali jednog dana će se opet upaliti jedna sićušna iskra života u vama
Ono što uvijek kažem mamama kad izgube dijete
Nakon puno puno puno jako puno vremena razmislite, da li bi vaše dijete htjelo da patite cijeli život i umrete u boli, nesreći i tuzi
Oni žele da se probijemo kroz život
Nije lako
I neće biti lako
Ali možete
I moći ćete
Na žalost, iz iskustva
I onaj moj glavni savjet
Ne idite u Ikeu, uvijek je tamo brdo trudnica, i neko vrijeme bježite od male djece i takvih događaja
Osim ako se ne radi o napuštenom djetetu