
Ovo mi je jutrošnji lajtmotiv... A već sam podelila gomilu bilja kome god sam stigla, samo još da počnem da zaskačem nepoznate na ulici da uzmu od mene
Ovog proleća sam od dosade ponovo počela sa kaktusima i sukulentama (obradovala me rođaka sa svojim viškovima) nakon višegodišnje pauze, i kasno sam se setila da sam pauzu i napravila jer nisam znala kud ću sa svim tim pelcerima koji se besmisleno lako prave i primaju...
Sad raspremam uobičajeno mesto na zatvorenoj terasi i naravno da ne mogu svi da stanu...
Obično sve viškove udomim na školske prozore, ali ovog proleća je većina propala zbog karantina, valjda će ova godina biti bolja.
Slično kao ina, imam u dnevnom boravku dva bendžija stara 20 godina, već su besmisleno veliki, dobro preko 1,5m, i jedva sam ih unela (leti su u napolju u bašti), ali deca ih obožavaju i ne daju da ih poklonim dalje. I pošto to nije dovoljno, tu je i Hoya nasleđena od pok. bake, i petnaestogodišnje japansko drvo, i afričke ljubičice, i Dipladenija, kojoj nikako ne mogu da nađem dovoljno svetlo mesto zimi, i verovatno još ponešto. Čudim se gde mi stanemo u tu sobu
