Sobno bilje

[Peterlin]

Pelargonije su trajnice. Moje puzave trenutno broje četvrtu sezonu, a najstarija klasična stojeća i više. Imam neke koje su još od moje svekrve, a ona ih je dobila od bogtepitaj koga iz Maribora prije nekoliko DESETLJEĆA, hehehe... Nije to ista biljka, ali je klonirana od iste. Poznajem ih po tome što na listu imaju tamniji prsten. Danas ih je teško naći za kupiti, pa se trudim da ih sačuvam. Imala sam crvene i ljubičaste, ali crvene su mi propale.

Meni je 25 stupnjeva u stanu prava tropska klima, pa sam odahnula kad sam se iz N.Zagreba prije dvadeset godina preselila u stan s etažnim grijanjem na plin (zapravo, bili su kamini, a mi smo ugradili centralno na plin), stara klasična zgrada od cigle, Republika Peščenica.

Puzave pelargonije zimi ošišam na kratko (deset-petnaest centimetara), a ove klasične isto porežem dugačke izbojke. Zimi ih držim u podrumu, zajedničkoj prostoriji zgrade u kojoj stanari drže bicikle. Prostorija ima prozore, tako da ne nedostaje svjetla, a biljke zalijevam kad okrećem kalendar, tj. 1x mjesečno. Ponekad i češće u toplijem dijelu godine. Ponekad propadnu (ovisi kakva je zima) a češće pred proljeće izbace duge svijetle izbojke. Ako zima nije hladna, znaju dobiti i pupove do proljeća. U proljeće ih presadim (ne svake godine, recimo svake treće) a ako ne presađujem, obavezno dodajem svježu zemlju na vrh i stavljam malč (one kuglice od terakote, za zadržavanje vlage).

Sukulente držim na stubištu, oni ne trebaju puno svjetla. Godinama pazim da nemam previše tog drača upravo zbog zimskog skladištenja, jer to nije za držanje u stanu. Naših 21.5 oC je previše za sve biljke osim kaktusa, a 25 je debelo pretjerano. Sobno bilje je drugo - klivije i hoja mi uredno stoje unutra cijele godine, kao i zamioculcas. Na stubištu mi cijele godine stoji šareni zeleno-bijeli puzavac (ne znam ime). Spatifilum je isto unutra cijele godine.