Draga Metvice, mislim da je tvoje razmišljanje sasvim OK. I posve mi je jasna razlika između tvoje sadašnje pozicije i moje i Čokoladine.

Ja sam već skoro 5 godina mama, ali još nisam zaboravila taj osjećaj praznine na mjestu djeteta i točno znam da je to broj jedan, a da sve ono od broja 2 na dalje, što sam i ja imala, isto kao i ti, da imaš osjećaj da je sve to manje vrijedno bez tog broja jedan.

Ne znam u kojoj si fazi iščekivanja i na koji način pokušavaš doći do djeteta, nije ni važno. Važno je to da nada postoji i da je mogućnost da dobiješ dijete zapravo velika, gotovo bih mogla reći izvjesna. Svi smo mi ipak dočekali našu djecu (nadam se da ću i još jedno).

Ono što sam htjela reći u raspravi s Čoksom nema nikakve veze s odustajanjem od djeteta nego s uvjerenjem da je svaki život dobrog čovjeka duboko smislen, u konačnici i sretan, čak i bez djece.