Ja ne radim i super mi je tako. Imala sam krizu negdje izmedju pa sam nesto i radila ali mi je postalo too much pa sam odustala. Po prirodi nisam nas ambiciozna pa vjerojatno i to ima veze s time.
Meni je doma lijepo. Stizem sve i svasta sto inace ne bi, ljudi s posla mi ne fale jer imam svoj krug frendova s kojima se cesto druzimo.
Kako sam starija sve manje mi pada na pamet raditi neki ozbiljan posao, jednostavno mi se ne da. Jednom tjedno ( po potrebi i vise) volontiram u jednoj udruzi i to mi je super . Bilo je jos bolje dok klinci nisu bili skolarci, onda smo znali odputovati svake toliko, kad bi muz isao negdje poslovno evo i nas . Sada smo malo ograniceni sto se toga tice ali opet mogu svako pop skoknuti na skijanje recimo... Ili na plazu ljeti.. Ili..
Ja jako volim to svoju slobodu i ne bi je dala za nista. Nema tih para da mi mogu to platiti. A opet, da muz ne zaradi dovoljno bi morala na posao ali nekako mi se cini da to ne bi bila ja.
I da, kad si doma, ima dobrih i slabih dana. Kao na poslu. Ponekad ne stizem nista, rucamo u menzi ili narucujemo pizzu... Opet drugi dan imam rucak od 5 sljedova, mm uvijek kaze da mu je bas to super je NIKADA nezna sto ce ga cekati kad se vrati kuci. Uvijek neko iznenadjenje he he
Ponekad se cijeli dan ne izvucem iz pidzame i pase mi tako, a dodje dan kad bi mogla istcati polumaraton samo tako. I bas ta mogucnost izbora mi je super, ako zelim danas oribati kucu cu je oribati ako ne onda necu. A na posao moras - hoces, neces.
Malo mi je jedino freaky kakvu poruku saljemo djeci jer ni mm nema bas klasican posao

A na pricu nemam komentara jer je ne zelim procitat, Prvi izbor sam prekrizila prije par godina, nije mi se dopao.