Samo cuvajte strpljenje i zivce, jer je to nase najjace oruzje, nazalost! Nama su u dvanestom mjesecu kad smo prolazili obradu rekli da moramo ici u skolicu koja je od 11. mjeseca koliko sjecam postala obavezna a prije nije bila, hvala Bogu mi smo u zadnji cas upali i sad smo i to zavrsili ali jos uvijek cekamo konacno rjesenje, tako da se i nama oduzilo na punih pola godine..... Ali tu nema pomoci , institucije su te koje dirigiraju svoj tempo - nama je to ubitacno sporo i polako i mukotrpno, ali to je ta nasa "trudnoca" koju moramo istrpiti da dodjemo do svoje srece...

Nadam se da cete uspjeti sto prije doci na red i krenuti naprijed, nista pametnije nemam za reci osim da ne gubite volju i nadu i cuvajte zivce za sve ono sto nam tek predstoji....

Veliki pozdrav