Vrijeme leti, dugo nisam pisala, gotovo 6 mjeseci.
Na žalost, ništa dobrog nemam za napisati, u zadnjem svom pisanju pričala sam vam o hospitalizacijama, nakon toga bilo ih je još. Jako, jako teško i izazovno razdoblje prolazimo, obratili smo se za pomoć svima, prihvatili smo apsolutno svu pomoć koju su nam institucije ponudile. Teška srca pristali smo na opservaciju u Dugavama za koju je sin dobio termin. Zašto teška srca? Zato jer se stalno preispitujemo, propitujemo, može li drugačije, treba li baš to i to, možda će nakon opservacije biti još gore...Na žalost, ne možemo znati. Znamo jedino da apsolutno sve poduzimamo da pomognemo sinu koji nije u pravom kolosjeku i koji samo srlja naprijed i priželjkuje slobodu, život bez nas, pravila, ograničenja. Želi biti odrastao, a zapravo je jako nezreo, tek unatrag 4 mjeseca saznali smo da redovito konzumira vipe i snus, a konzumacija navedenog umanjuje učinak lijekova koje pije i nikako mu ne čini sve to skupa dobro.
Ovo je samo mali update bez puno detalja jer dok ovo pišem, sin je ponovno hospitaliziran, nisam od volje.
Ali nema predaje.