Tri zajednička dana su iza nas. Ovaj put vrijeme je bilo prekrasno tako da smo gotovo svo vrijeme proveli vani. Aktivnosti nije nedostajalo; Jarun je ispao i bolje nego smo očekivali jer su se tamo predstavljale naše oružane snage. Suvišno je reći kako su bili fascinirani tenkovima, vojnicima, helikopterom; čak se i nama činilo kao da smo ponovno djeca
Jučer smo, nakon što smo ih vratili, imali dogovoreno u Centru za soc.skrb razgovor i predavanje zahtjeva za posvojenje. Bio je to jedan od onih trenutaka kada vam se čini kao da sanjate, a zapravo je java. Neopisivo!
Zajedničke trenutke iskoristili smo i za razgovor o promjeni imena (što sam gore već spominjala). Dakle, stariji i dalje inzistira na promjeni, a obzirom da smo jučer u Centru trebali (zbog zapisnika) navesti kako će se djeca zvati, ipak smo se odlučili da svatko od njih ima dva imena (što još uvijek kroz 15 dana možemo promijeniti).
Ugl. darage moje TO JE TO! Postat ćemo roditelji!
Sljedeći tjedan moramo do HZZO-a jer još uvijek nisam sigurna na što i koliko imam pravo (vezano za ostanak kod kuće s dječicom). Ako netko zna, molim da mi da informaciju.
Naravno, tipkamo se i dalje!