Amondi, kao prvo čestitam, dobro došla među mame djece rođene od srca! Posebno čestitam što ste ih posvojili oboje i niste ih razdvajali!
Slične probleme koje opisuješ imali smo i mi (i još na neki način imamo, ali sad već znamo kak treba) i rekla bi da je to klasično propitkivanje granica s naglaskom na ono koliko me voliš/prihvaćaš i sad je važno postavit granice, ali i pokazat ljubav, strpljivost, međutim vjerujem da i tebi nije lako. Meni je dosta vremena trebalo da upoznam dijete i da se naviknem na njega, isto tako je brzo krenuo u školu pa ima i druge zanimacije, ali još uvijek je jako vezan za mene i spava s nama i ljubomoran je na tatu, nećakinju, itd... Neki obrasci ponašanja su skoro nestali (npr na početku nas je znao i udariti), drugi su u blažem obliku ostali (imao je poteškoća fotografirati se s mamom i tatom pa su slike s rođendana na "pol" ili je namrgođen ili se znao rasplakati), a opet kako raste otkriva nove stvari (npr kad se rasrdi zna psovati, sad mu je to "fora", sve čuje i "zna" odvojiti riječi kojima iskazuje svoje nezadovoljstvo). Sad smo ga već upoznali pa znamo da je po naravi "strastven" i na nezadovoljstvo i ljutnju burno reagira, da je onako "životno" inteligentan i kuži situacije bolje nego što smo mislili kako već djeca znaju, ali se često ne zna nositi sa situacijom i kako pravilno reagirati. Inače koliko god je mama potrebna za osnovne potrebe, toliko je tata uzor u svemu i sve ga oponaša, njih dvoje opet imaju neke svoje aktivnosti gdje mame nema no ako stigne večer i treba ići spavati onda se ako treba mama čeka i do ponoći i mama se grli dok se ne zaspi. Samo da napomenem da je isto bio posvojen s 5,5 god i da imamo izvrsne odnose s udomiteljima, često dođe tamo na praznike jer su oni njegova druga obitelj.
Sretno