Evo drage cure i mene nakon još jednog dana provedenog s našim dečkima. Danas smo ih izveli van poznatog okruženja, bili u kinu, McDonalds'u; samo nas četvero. A što reći? Predivno..Veseli, nasmijani dečki koji u svakom trenutku žele pokazati što sve znaju i mogu. MM i ja smo se sasvim super nosili sa posve novim momentom za sve nas. Sve je nekako tako prirodno i jako smo sretni zbog toga.
E sad ona druga (ne baš vesela strana). Njegova majka nikako, ali baš nikako to ne prihvaća (za razliku od mojih), svašta mu govori, prepuna predrasuda. Znala je da smo u tome no totalno negira činjenicu da ćemo uskoro postati roditelji na ovaj način. Što vi mislite o tome? Jeste li imale slična iskustva? ako jeste, kako ste se s time nosili?

Ipak, ovaj post završavam sa: "Ništa mi neće ovaj dan pokvarit!"