Dječica su (opet) s nama
Nakon što smo ih ušuškali u krevetiće, evo ja imam malo vremena za javiti se. Neću lagati, naporno je, ali sladak je to napor; ipak su nastupile veeelike promjene u u životima djece, a i u životu MM i mene. Kad su oni tu, živimo 100 na sat, zaboraviš jesti, piti..naprosto smo u drugom planu (što je i normalno).
Ali ta sreća i spoznaja da ćemo brzo postati mama i tata ispunjava svaki kutak srca. Neopisivo.