Sreća neopisiva

[Peterlin]

Opet se, evo vraćam na temu tantruma. Naime, protekli tjedan bio je vrlo iscrpljujuć jer je stariji sin u tri navrata imao stvarno jake ispade (jedan se dogodio i vani). Uz nekontorlirano deranje (bez suza) i vikanja stvarno teških rečenica koje u tim trenucima izlaze iz njegovih usta, pomalo smo u šoku, bez obzira na činjenicu da smo to negdje i očekivali.
Zanimaju me vaša iskustva. Neću vas pitati što raditi u tim trenucima jer svako je dijete drugačije i svako drugačije reagira na pokušaj roditelja da ga smiri.
Trenutno se kao roditelji osjećamo loše..kao da nešto krivo radimo, a ne znamo zapravo što.

Nemam iskustva, ali razum mi govori da se radi o teškoćama adaptacije. Vi ste posvojili malo stariju djecu i iako ste čuli o njihovim životnim iskustvima, ne možete znati kako se stvarno osjećaju. Premali su da bi bili u stanju osjetiti zahvalnost za to što ste ih odabrali, a opet, svašta su u svojim kratkim životima prošli.

Da te utješim, ni biološki roditelji nisu pošteđeni toga da se povrememo zapitaju gdje griješe.... čak zapravo vrlo često. Odgoj nije jednosmjeran proces. Vi odgajate djecu, a ona mijenjaju vas. Potpuno je nebitno jeste li ih rodili ili odabrali. Ni biološka djeca koju odgajaš od prvog dana ne ispunjavaju sva naša očekivanja. A u tom slučaju ne pitamo se gdje griješimo, nego gdje su mala vrata kroz koja možemo doprijeti do njih. Imam pubertetlije pa sam na dnevnoj bazi u takvoj situaciji. Ponekad ne treba činiti ništa nego im treba dati vremena da prorade svoje emocije. A ponekad treba potražiti stručnu pomoć i savjetovanje. Između te dvije krajnosti ima cijeli spektar mogućnosti. Sigurna sam da ćete naći najbolji način, ali dajte sebi i djeci vremena da se priviknete jedni na druge. Meni je čak nakon poroda to trebalo, privikavanje na vlastitu djecu, jer su naš dotadašnji žijot okrenuli naopačke iako smo ih željeli.

Nadam se da će ti se javiti i netko s posvojiteljskim iskustvom. Možda ima kakva udruga ili grupa podrške gdje možete razmijeniti iskustvo. Sretno i hrabro, ništa niste krivo učinili.

[čokolada]

Adopta ima grupe podrške, kontaktiraj ih, uz stručne osobe sudjeluju također i posvojitelji s iskustvom. Uvijek je dobro imati neku osobu ili grupu gdje istreseš problem i proanaliziraš ga.

Nemam vlastito iskustvo, ali znam da je to sve normalno i da nema veze s vama osobno. Najvaznije je zadržati hladnu glavu i ne obazirati se na reakcije okoline, a nakon "napada" razgovarati i pokazati razumijevanje i prihvaćanje ma što da se dogodi.
Uvijek ćemo biti tu za vas, volimo vas što god da napravite, nikad vas necemo napustiti, razumijemo vas.
Oni trenutno ne mogu i ne znaju drugačije izraziti svoj strah i frustraciju.

[Peterlin]

Amondi, od jučer razmišljam što bi mm i ja učinili da smo na vašem mjestu (jer imali smo kojekakvih situacija, pa smo to i radili).

Svojevremeno mi je puno pomogla knjiga Violet Oaklander "Put do dječjeg srca". Postoji i staro Nolitovo izdanje pod naslovom "Prozori u svet naše dece".

Nemoj se opterećivati sa čitanjem ako nemaš vremena. Ni ja se ne sjećam detalja, ali nije to ni važno. Žena je u svrhe terapije koristila igre glinom i plastelinom. Glina je savršen medij za igranje i za ispucavanje frustracija. Mekana je, možeš ju gnječiti, možeš ju udarati, rezati, maltretirati kako god želiš, a na kraju opet formirati u istu kuglu kakva je bila. Glina ne uzvraća udarce, ali dobro amortizira sve naše udarce.

Mi smo znali glinu dati djeci na stol (ponekad plastelin ili češće lako dostupan glinamol) i pustiti da se igraju. Oni za kuhinjskim stolom, ja za sudoperom ili štednjakom, a mm na stolcu s njima. Pili bi kavu ili čaj ili ništa - kako nam je puhnulo.

Djeca su se znala dugo vremena super zabavljati. Nismo ih silili da sjede ako im se nije htjelo, nego je to bilo ponuđeno i obično bi obojica došli i zabavljali se. Ponekad je bila samo glina, ponekad slano tijesto (imam negdje upute za izradu, pa ću staviti ako treba), ponekad bih tome dodala čačkalice, šibice ili slamke izrezane na duljinu 4 prsta. U ovo doba godine popularni su kesteni i žirevi. Isto je zgodna i krumpirova tiskara. Nije uopće važno... Pustite djecu da se izražavaju kako god žele. Cijena će povremeno biti prljava kuhinja. Nije važno, vrijedno je toga.

Uz igre glinom čut ćete koješta i vidjeti koješta. Uz akvarele i druge vrste bojica isto. Ne možete vjerovati što sve izađe iz njihovih glava kad se tako izražavaju. Treba ih samo pustiti na miru. Ako traže pomoć i uzor - može, ali nije nužno. BILO KAKVA aktivnost za stolom (ne prisiljavati, nego ponuditi u obliku igre) je dobrodošla. U početku ponudite puno različitih stvari (ne sve odjednom, nego štajaznam 2x tjedno ili kako već djeca budu tražila, čak svakome od njih prilagodiš prema njegovim vlastitim potrebama). To je proces, ali vrijedi. Ne opterećujete se kućnim poslovima, smanjite kriterije na minimum i malo pomalo sve bi trebalo doći na mjesto.

Dobru zabavu! Nadam se da će vam biti ugodno i korisno, pogotovo sad kad krenu kiše i kad se sve manje bude moglo biti vani. A knjige stigneš proučiti... Ima ih još, ali spomenut ću samo jednu, da ne pretjeram - 365 dana bez televizije (Steve & Ruth Bennett)

Što se općenitih napomena o djeci i roditeljima i njihovom položaju u društvu tiče, kad uhvatiš vremena - topla preporuka za knjigu Penelope Leach: Djeca prva

[DeDada]

Jedino što ti možemo reći je, proći će. Stvarno sve prođe Izdržite do tad

[Amondi]

Cure, divne ste i HVALA vam na svemu napisanom. Iako smo prosvjetni djelatnici, sada zapravo to i nismo. Sada smo roditelji! Tako da pokušavamo struku staviti sa strane i biti "samo" mama i tata.
Hvala Peterlin na podsjećanje za plastelin i glinamol; to (još) nismo probali, ali svakako budemo.
Najvažnija vijest danas je da su djeca krenula u vrtić Jedva su dočekali. Nakon upoznavanja s tetom, već je svatko od njih bio na svojoj strani istražujući čega sve ima u prostoriji. Na žalost, MM nije mogao ići jer radi ujutro pa sam ih ja danas samo odvela i popričala s tetom.
Danas će ostati kraće i jedva čekam čuti njihove dojmove kad dođem po njih.
Javim se!
PS. Još jednom svima hvala na svim savjetima i prijedlozima

[Amondi]

Adopta ima grupe podrške, kontaktiraj ih, uz stručne osobe sudjeluju također i posvojitelji s iskustvom. Uvijek je dobro imati neku osobu ili grupu gdje istreseš problem i proanaliziraš ga.

Nemam vlastito iskustvo, ali znam da je to sve normalno i da nema veze s vama osobno. Najvaznije je zadržati hladnu glavu i ne obazirati se na reakcije okoline, a nakon "napada" razgovarati i pokazati razumijevanje i prihvaćanje ma što da se dogodi.
Uvijek ćemo biti tu za vas, volimo vas što god da napravite, nikad vas necemo napustiti, razumijemo vas.
Oni trenutno ne mogu i ne znaju drugačije izraziti svoj strah i frustraciju.

Hvala ti! Znamo za to!

[Peterlin]

Cure, divne ste i HVALA vam na svemu napisanom. Iako smo prosvjetni djelatnici, sada zapravo to i nismo. Sada smo roditelji! Tako da pokušavamo struku staviti sa strane i biti "samo" mama i tata.
Hvala Peterlin na podsjećanje za plastelin i glinamol; to (još) nismo probali, ali svakako budemo.
Najvažnija vijest danas je da su djeca krenula u vrtić Jedva su dočekali. Nakon upoznavanja s tetom, već je svatko od njih bio na svojoj strani istražujući čega sve ima u prostoriji. Na žalost, MM nije mogao ići jer radi ujutro pa sam ih ja danas samo odvela i popričala s tetom.
Danas će ostati kraće i jedva čekam čuti njihove dojmove kad dođem po njih.
Javim se!
PS. Još jednom svima hvala na svim savjetima i prijedlozima

Držim fige da im u vrtiću bude ok. Vjerujem da će biti dobro - malo u vrtiću, malo doma, tako da imaju mogućnost odmicati se od jedne nove situacije/sredine u drugu i tako si olakšati adaptaciju. Nije im lako jer su ostali bez svog sigurnog mjesta, tj. tek moraju prihvatiti novo sigurno mjesto. To ide polako. Cure posvojiteljice su već sve rekle.

Još jedan način nenametljivog poticanja djece da izraze svoje emocije je domaće kazalište lutaka i općenito plišane igračke kojima djeca daju svoje osobine. Moji su dečki to obožavali. Čak smo i sami izrađivali lutke, ali to nije nužno. Mali plišani medo gumicom pričvršćen na drvenu kuhaču je ok, ali ni kuhača nije nužna. Čak i obojeni prsti mogu poslužiti https://img1.etsystatic.com/000/0/68....335946129.jpg

Iz usta igračaka čovjek često čuje što djeca stvarno misle. Nikada ih tome nismo učili, samo smo im dali sredstva za igru. Možda ćete morati biti strpljivi ipažljivo osluškivati što "igračke" govore. Bome, moji su sada u 16. i 17. godini, a još ponekad posegnu za tim metodama - kad mi trebaju nešto reći, a to nije baš ugodno (recimo loša ocjena ili nešto što ih muči), to mi kaže omiljeni plišani pas. Tako im je valjda lakše komunicirati.

[u dobru i zlu]

Amondi citam redovno al tlaka mi je logirat se preko moba..sam sam tu pa da vam pozelim srecu u vrticu, vidim da je bilo peripetija..
Peterlin sviđaju mi se tvoje ideje, jedva cekam priliku da primjenim

[Amondi]

Amondi citam redovno al tlaka mi je logirat se preko moba..sam sam tu pa da vam pozelim srecu u vrticu, vidim da je bilo peripetija..
Peterlin sviđaju mi se tvoje ideje, jedva cekam priliku da primjenim

Hvala!

[jelena.O]

Jesu li se dečki privikli na vrtić?

[Amondi]

Jesu li se dečki privikli na vrtić?

Jesu, vec prvi dan prosli tjedan

[Nera]

Jesu, vec prvi dan prosli tjedan

Super!

[Amondi]

Evo me opet! Sad vidim da sve ono što sam napisla preko moba kao odgovor jesu li se djeca privikla na vrtić, nije ovdje osim prve rečenice
Dakle, krenuo je drugi tjedan vrtića, klincima se jako sviđa. Prvi tjedan ostajali su isprva dva sata pa do ručka i evo jučer i danas ostaju do 15 h. Moram naglasiti kako oni zaista zaista vole ići u vrtić. Kad dođem/dođemo po njih, trče k nama, ali istovremeno pitaju kaj već idemo doma
Ugl. lijepo im je, ja uspijem puno toga kod kuće napraviti što ne mogu kad su oni kod kuće (zapravo nije da ne mogu nego jednostavno ne želim baviti se npr. pospremanjem ormara kada su oni kod kuće).
Sve u svemu, vrtička era dobro je započela

[Nera]

Evo me opet! Sad vidim da sve ono što sam napisla preko moba kao odgovor jesu li se djeca privikla na vrtić, nije ovdje osim prve rečenice
Dakle, krenuo je drugi tjedan vrtića, klincima se jako sviđa. Prvi tjedan ostajali su isprva dva sata pa do ručka i evo jučer i danas ostaju do 15 h. Moram naglasiti kako oni zaista zaista vole ići u vrtić. Kad dođem/dođemo po njih, trče k nama, ali istovremeno pitaju kaj već idemo doma
Ugl. lijepo im je, ja uspijem puno toga kod kuće napraviti što ne mogu kad su oni kod kuće (zapravo nije da ne mogu nego jednostavno ne želim baviti se npr. pospremanjem ormara kada su oni kod kuće).
Sve u svemu, vrtička era dobro je započela

Kako je to divno!
Moji su svi kretali s god-dvije pa nakon prvog prihvaćanja i veselja krene odbijanje, a onda mirenje sa sudbinom - kaj se mora, mora se.
Dečki su željni društva i predškolci, hoću reći stariji uzrast, su pa je divno da je vrtićka prilagodba tako divno prošla.

[Lili75]

Pekrasno da.im je prilagodba tako lijepo prosla. Djeci treba drustvo vrsnjaka a i ti stignes neke stvari obaviti. Jako mi je drago zbog vas.

[u dobru i zlu]

Super! nisam ni sumnjala

[Amondi]

Evo mene opet
Dakle, dva tjedna vrtića su iza nas, dečkima je u vrtiću super. Tete ih hvale da su dobri, posebno starijeg. E sad..stariji u zadnja dva tri tjedna ima učestale ispade kod kuće (mlađi se smirio), a posebno otkako ide u vrtić
Dođemo kući i on nakon nekog vremena "poludi". Niti MM, niti ja ne možemo dokučiti razlog. Zaista puno razgovaramo i s jednim i s drugim, ali trenutno ne nalazimo razlog njegovog (ne baš lijepog ponašanja) kada dođemo kući. Kad se smiri pitamo je li se nešto dogodilo u vrtiću..Ili je to možda naprosto privikavanje na novi ritam?
I još me nešto zanima; obzirom da su braća, da ih je dvoje, kakva su vaša iskustva vezana za posljedice nepoželjnog ponašanja. Npr. ako jedno od njih napravi nesto za što treba postojati posljedica (recimo ne može u park), trebaju li oboje ostati kod kuće sa mnom ili MM ili je u redu da onaj koji ne može u park ostane kod kuće, a onaj drugi ide van? Čisto me zanimaju vaša mišljenja ili iskustva.
Hvala

[Peterlin]

Evo mene opet
Dakle, dva tjedna vrtića su iza nas, dečkima je u vrtiću super. Tete ih hvale da su dobri, posebno starijeg. E sad..stariji u zadnja dva tri tjedna ima učestale ispade kod kuće (mlađi se smirio), a posebno otkako ide u vrtić
Dođemo kući i on nakon nekog vremena "poludi". Niti MM, niti ja ne možemo dokučiti razlog. Zaista puno razgovaramo i s jednim i s drugim, ali trenutno ne nalazimo razlog njegovog (ne baš lijepog ponašanja) kada dođemo kući. Kad se smiri pitamo je li se nešto dogodilo u vrtiću..Ili je to možda naprosto privikavanje na novi ritam?
I još me nešto zanima; obzirom da su braća, da ih je dvoje, kakva su vaša iskustva vezana za posljedice nepoželjnog ponašanja. Npr. ako jedno od njih napravi nesto za što treba postojati posljedica (recimo ne može u park), trebaju li oboje ostati kod kuće sa mnom ili MM ili je u redu da onaj koji ne može u park ostane kod kuće, a onaj drugi ide van? Čisto me zanimaju vaša mišljenja ili iskustva.
Hvala

Vaš stariji se očito jako trudi u vrtiću, ali očito tamo i potroši sve svoje rezerve tolerancije i strpljenja. To ima svoju cijenu u ne baš lijepom ponašanju doma. Ja bih u tome tražila dobru stranu: adaptacija na vas doma ide dobro kad dijete nije u strahu pokazati vam i svoju ne baš uzornu stranu.

Inače, cijeli svoj roditeljski vijek muku mučim s tvojim drugim pitanjem... moj mlađi je često znao zaslužiti kaznu koja bi pogodila i starijega da se radilo o prisilnom odlasku iz parka ili preskakanju večernje pričice. Trebalo mi je puno mašte da smislim disciplinske mjere koje se mogu provesti pojedinačno, pogotovo ako je jedan roditelj sam s djecom... Moj mlađi nije tip kod kojeg bi nešto vrijedile rečenice "sad si me razočarao" i to mi je uvijek bilo teško. Nemam nikakav savjet. Smislit ćeš već n2što. Djeca nam to obično sama pokažu...

[čokolada]

Amondi, vjerojatno si već vidjela, ali svejedno ovdje lijepim

POZIV POSVOJITELJSKIM OBITELJIMA
NA PRIJAVU ZA BESPLATAN CIKLUS DJEČJIH PSIHODRAMSKIH RADIONICA
Centar za psihosocijalnu dobrobit djece i mladih DJEČJA POSLA u partnerstvu sa Centrom za socijalnu skrb Zagreb i udrugom „Na drugi način“ te uz financijsku podršku Grada Zagreba provodi projekt „Terapija igrom za djecu u procesu i nakon posvojenja“.
U sklopu ovog Projekta održat će se ciklus psihodramskih radionica za posvojenu djecu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Cikluspodrazumijeva UVODNI RAZGOVOR S RODITELJIMA, SUSRET UPOZNAVANJA S DJETETOM, 8 GRUPNIH RADIONICA (intenzitetom 1xtjedno, prosječnog trajanja 90 min) te ZAVRŠNI RAZGOVOR S RODITELJIMA i konzultacije po potrebi.
Navedene projektne aktivnosti provode u terapeutskom paru psihologinje i dječje psihoterapeutkinje Maja Bošnjak Goleš i Slavica Dević Ivanko.
PRIJAVE za uključivanje djece u dječju psihodramsku grupu molimo poslati do kraja listopada 2016. na info@djecjaposla.hr. U prijavi je potrebno navesti ime i dob djeteta te telefonski broj roditelja.

[Amondi]

Amondi, vjerojatno si već vidjela, ali svejedno ovdje lijepim

POZIV POSVOJITELJSKIM OBITELJIMA
NA PRIJAVU ZA BESPLATAN CIKLUS DJEČJIH PSIHODRAMSKIH RADIONICA
Centar za psihosocijalnu dobrobit djece i mladih DJEČJA POSLA u partnerstvu sa Centrom za socijalnu skrb Zagreb i udrugom „Na drugi način“ te uz financijsku podršku Grada Zagreba provodi projekt „Terapija igrom za djecu u procesu i nakon posvojenja“.
U sklopu ovog Projekta održat će se ciklus psihodramskih radionica za posvojenu djecu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Cikluspodrazumijeva UVODNI RAZGOVOR S RODITELJIMA, SUSRET UPOZNAVANJA S DJETETOM, 8 GRUPNIH RADIONICA (intenzitetom 1xtjedno, prosječnog trajanja 90 min) te ZAVRŠNI RAZGOVOR S RODITELJIMA i konzultacije po potrebi.
Navedene projektne aktivnosti provode u terapeutskom paru psihologinje i dječje psihoterapeutkinje Maja Bošnjak Goleš i Slavica Dević Ivanko.
PRIJAVE za uključivanje djece u dječju psihodramsku grupu molimo poslati do kraja listopada 2016. na info@djecjaposla.hr. U prijavi je potrebno navesti ime i dob djeteta te telefonski broj roditelja.

Nisam vidjela i PUNO PUNO ti hvala! Prijavu sam upravo poslala

[Amondi]

Čokolada, prijavili smo se, sutra MM i ja idemo solo na razgovor, a za dalje ćemo vidjeti. Rečeno nam je da ne uključuju istovremeno braću, tako da ćemo morati odlučiti koga ćemo od naša dva bisera jednom tjedno voditi na radionice. Nekako smo skloniji tome da uključimo starijeg. Vidjet ćemo sutra što će reći tete psihoterapeutkinje
Inače smo prošli tjedan obavili sistematski pregled za oboje, moramo dalje na neke preglede.
U vrtiću im je i dalje super, vesele nam se kad dođemo po njih, ali uvijek je pitanje; pa zar već? Stvarno im godi druženje s vršnjacima i vesele se vrtiću svaki dan. Samo neka tako i ostane.

[čokolada]

[Amondi]

Evo mene opet malo

Klinci su super, jučer su dobili prvu pozivnicu za rođendan i jako su si sretni zbog toga. A i mi smo..jer oni su u vrtiću nešto više od mjesec dana i evo već su zaslužili poziv
Što se tiče starijeg sina, njega smo odlučili uključiti u psihodramske radionice koje sam gore spominjala i krećemo na to drugi tjedan. Vjerujemo da će biti nadasve korisno.
Također za starijeg čekamo termin za obradu i procjenu u ERF-u. Kad smo već kod toga, ima li netko za preporučiti dobrog psihologa (po mogućnosti da se ne plaća)?
Svi prijedlozi su dobrodošli.

[Peterlin]

Evo mene opet malo

Klinci su super, jučer su dobili prvu pozivnicu za rođendan i jako su si sretni zbog toga. A i mi smo..jer oni su u vrtiću nešto više od mjesec dana i evo već su zaslužili poziv
Što se tiče starijeg sina, njega smo odlučili uključiti u psihodramske radionice koje sam gore spominjala i krećemo na to drugi tjedan. Vjerujemo da će biti nadasve korisno.
Također za starijeg čekamo termin za obradu i procjenu u ERF-u. Kad smo već kod toga, ima li netko za preporučiti dobrog psihologa (po mogućnosti da se ne plaća)?
Svi prijedlozi su dobrodošli.

Ja imam sa svojom djecom dobro iskustvo sa psiholozima u Suvagu (na uputnicu koju dobiješ od pedijatra) ali ne znam da li možeš k njima, jer oni su u službi govorno-jezičnih poremećaja. Možeš ih pitati. Oni imaju i dijagnostiku (vještačenje spremnosti za polazak u školu) i psihoterapije po potrebi. Pitaj - ne škodi: http://www.suvag.hr/sluzba-za-medici...piju-slusanja/

Susjeda je svoje blizance vodila na Rebro - isto na uputnicu, ovdje: http://www.kbc-zagreb.hr/zavod-za-dj...psihoterapiju/
Ne znam puno više o tome, ali to će ti pedijatar znati reći kad budeš tražila uputnicu.

Možda ima i u drugim bolnicama, ali nije mi poznato. Konzultiraj se s pedijatrom. A možeš pitati i ekipu koja organizira radionice psihodrame - to je mala zajednica i dobro se poznaju. Možda ti mogu nekoga preporučiti, a onda dalje ganjaš uputnice kod pedijatra...

Sretno!

[jelena.O]

i klaićeva ima psihologe

[Amondi]

Evo mene opet
Ne znam jesam li vas već pitala o vašim iskustvima, a vezano za laganje..pa evo..ako već jesam, ne zamjerite na ponavljanju.. kakva su vaša iskustva, reakcije? Uglavnom..dijete ima potrebu svaki dan nešto lagati.. Puno razgovaramo, ali vidimo da od toga trenutno ništa. Uopće ne znamo kako bismo se postavili prema tome. MM i ja nismo mišljenja da treba ignorirati.
Što vi mislite?

[prpa]

Mi smo imali problema s laganjem i još se ponekad s time susrećemo. Sva djeca imaju fazu laganja, tako da smo i to uzeli u obzir. U početku je isto tako bilo kao i kod vas, neka laž, izmišljotina...Prvih mjesec dva smo bili popustljiviji, ali svejedno smo razgovarali kako to nije lijepo i pokušali joj objasniti da to nije prihvatljivo ponašanje. Kad je razdoblje "medeog mjeseca" prošlo, zauzeli smo i malo stroži stav. Treba uzeti i u obzir kakva je laž, ali uglavnom za sitnice opet razgovor, no za veće stvari dobila bi kaznu (nema slatkiša taj da, nema crtića i sl.) Recimo kod nas je problem, što naša kći obožava slatko i kad kažem obožava to je doslovce tako...znalo se dogoditi da uzme čokoladu i pojede i kad ja pitam tko je pojeo, naravno njen prvi odgovor bi bio laž. Metodom dedukcije nije teško otkriti tko je kriv, a i loše skriva tragove (ostavi papirić kod kreveta :D). No ona je znala toliko biti ustrajna u nekim svojim lažima, da bi nas ponekad skoro i uvjerila u to. No kad bi saznali pravu istinu, dobila bi i kaznu. Čak smo primijenili i obrnutu psihologiju, odnosno obećali joj nešto i onda poslije rekli da je laž, kako bi i sama vidjela kako se laganjem povrijedi drugu osobu. Sad je starija i objasnili smo joj da sa svakom laži gubi naše povjerenje, odnosno ako ju netko za nešto okrivi i ona nam kaže da nije kriva, mi smo joj rekli kako joj nećemo vjerovati jer nam je često lagala. Uglavnom, sad su te njene laži rijetke i mislim da lagano izlazimo iz te faze, jer je i sama uvidjela da od laganja nema koristi...

[Amondi]

Evo..nakon podužeg vremena, opet pišem.
Iza nas je prosinac i koliko god voljela to doba godine, s druge strane drago mi je da je završio. Za našu djecu, sad kad gledam s malim odmakom, sve je to bilo to much. Prvi poziv na rodjendan od djevojčice iz vrtića, pa prvi izostanak iz vrtića starijeg zbog bolesti, Sv.Nikola, rodjendan starijeg, osvojen nagradni vikend u Opatiji koji je u cijelosti bio osmišljen za djecu, Badnjak, Božić, rodjendan mlađeg i Nova Godina. Nama je bilo previše, a mogu misliti kako je tek bilo njima. Uzbuđenja su se redala jedno za drugim i koliko god se činilo da su oni to sve super prihvaćali, povremeni nenadani ispadi baš su nam govorili suprotno.
No eto, to je sve iza nas i konačno smo se vratili u kolotečinu, osim što je sad mladji bolestan pa mora biti kod kuće. Prvih 6 zajedničkih mjeseci smo prošli i idemo hrabro naprijed
Za dobre želje nikad kasno pa koristim da vam svima ovdje zaželim svako dobro u 2017.!

[Peterlin]

Zar je već prošlo šest mjeseci??!!! Brzo ide vrijeme...

Inače, niste jedini kojima blagdanski cirkusi s vremenom postanu opterećenje - tako je većini obitelji s malom i malo većom djecom. Nakon praznične atmosfere čovjek jedva dočeka kolotečinu. To se zna dogoditi i na ljetnom godišnjem. Ali čini mi se da vam baš dobro ide. Sretno i uživajte!

[u dobru i zlu]

Amondi sretnih 6 mj zajedno i vama sve najbolje u ovoj Novoj godini!!!
To sto Petrlin kaze, sigurno je to sve normalno..i nama odraslima bude previse svih tih događanja a kamo li njima.
Bas mi je drago sto se javljas s vremena na vrijeme.. Uzivajte

[Amondi]

Evo, i mene opet malo, a i U dobru i zlu mi je napomenula kako ne pišem više često.
A stalno kažem, danas ću, sad ću i na kraju prođe dan, pa klinci, obveze i začas se okrene tjedan.
Prošli smo 8 zajedničkih mjeseci, bilo je svega, a vjerujm da nas svašta još i očekuje, svaki dan se susrećemo s nekim novim situacijama, izazovima, lijepim stvarima, malo manje lijepim no sve je to dio roditeljstva.
Sutra nam stariji odlazi u Grad mladih i živo nas interesira kako će se snaći tamo i hoće li moći provesti tjedan bez nas. On hrabro svaki dan kaže da hoće, a i mi se tome nadamo.
Mladji ne ide i bio je zbog toga jako tužan pa smo mu ponudili opciju da, ako želi, može provesti kod bake (moje mame) dva dana tako da i on sutra odlazi od nas na kratko.
Koliko god da smo zabrinuti hoće li bez nas biti ok, toliko se nadamo da će bez problema biti svatko na svojoj strani dobro, a MM i ja ćemo ta dva dana koliko ne bude obojice, pokušati napuniti baterije za nove izazove.
Nadam se da ne zvučimo kao neki grozni roditelji kojima treba samo malo predaha. Ako nitko drugi, razumjet će nas oni koji su i sami roditelji.
Javim se kako je prošao tjedan

[Lili75]

Amondi
drzim fige da lijepo odmorite! Identican plan bi i ja smislila

[Jelena]

Amondi,
Ovo će biti super za sve vas.

[Peterlin]

Amondi, super vam ide obiteljski život!

Što se tiče Grada mladih - napravili ste najbolje rješenje. I mi smo uvijek gledali da djetetu koje ne ide na izlet ponudimo neku alternativu. Uvijek smo vodili računa da ponuda aktivnosti bude uravnotežena. Dok su bili mali, znali su zajedno ići na ljetovanje/zimovanje, ali kako su rasli, svaki je pokazivao svoje interese i koristio svoje prilike. Srećom, u vrtiću i školi je bilo dovoljno aktivnosti koje su ih zanimale - jedan u školu klizanja, drugi na radionicu žongliranja...Ponekad zajedno, a ponekad im dobro dođe odmor od brata .

Čak i danas je tako. Evo, stariji će na Novigradsko proljeće i na radionicu Hrvatskog filmskog saveza u Kraljevicu, a mlađi još ne zna - vjerojatno na Šoltu (Eklata - škola stranih jezika), a za Kraljevicu je i on zainteresiran.

[DeDada]

Kakvi grozni roditelji, to je znak da ste normalni I nama je ponekad dobro riješiti se malca iako je samo jedan. Znamo se šaliti da kao da imamo trojčeke.

[Amondi]

Dakle, stvari stoje ovako: mladji sin je od ponedjeljka kod mojih, mislili smo da cemo vec sljedeci dan po njega,a kad ono, dijete nam se ne da doma. Drugim rijecima, uziva, ipak tamo ima dvoriste na kojem moze non stop boraviti, baka ko baka po difoltu ispunjava svaku njegovu zelju..pa sto bi onda dijete islo kuci?!
A stariji sin koji je ovaj tjedan trebao biti u Gradu mladih..e pa jucer navecer morali smo po njega jer je dobio neku temperaturu imzalio se da mu je zlo. Naravno, kada smo mi dosli gore, zlo mu vise nije bilo, a kad smo dosli nasoj kuci, od temperature niti traga niti glasa..
Kao sto smo to nekako pretpostavljali i intuitivno osjecali, on nije bio spreman na ovo odvajanje. Prosli tjedan u nekoliko navrata naglasavali smo mu da ne mora ici ako ne zeli no on je ostao ustrajan u tome da ide.
Kako bilo, to je iza nas, sutra idemo (konacno) po mladjeg sina.
A da! Ova tri dana bez djece jako dobro nam je doslo i bilo nam je zaista potrebno...Od sutra se vracamo svakodnevnom sto pozitivnom sto negativnom stresu
Ps. da se razumijemo, djecica su nam jako nedostajala, nas dom nije bio isti bez njih

[Jelena]

Amondi,
Ja sam tek u 6. razredu prviput uživala s drugom djecom, dulji period bez roditelja. Prije mi je bilo baš teško. Odradila bih ta ljetovanja i izlete s izviđačima, strpljivo, al s nelagodom.

[čokolada]

Amondi, nemoj se ispričavati što ste umorni i što vam se život sastoji od lijepih i manje lijepih trenutaka. Posvojitelji uvijek važu svaku riječ da ne bi tko pomislio da su ih djeca "razočarala" ili da sami nisu dorasli "zadatku".
Kao što i biološki roditelji ponekad trebaju par dana tišine za reset, tako i posvojitelji smiju priznati da im je bilo lijepo dok su djeca kod bake ili na izletu .

[Peterlin]

Dakle, stvari stoje ovako: mladji sin je od ponedjeljka kod mojih, mislili smo da cemo vec sljedeci dan po njega,a kad ono, dijete nam se ne da doma. Drugim rijecima, uziva, ipak tamo ima dvoriste na kojem moze non stop boraviti, baka ko baka po difoltu ispunjava svaku njegovu zelju..pa sto bi onda dijete islo kuci?!
A stariji sin koji je ovaj tjedan trebao biti u Gradu mladih..e pa jucer navecer morali smo po njega jer je dobio neku temperaturu imzalio se da mu je zlo. Naravno, kada smo mi dosli gore, zlo mu vise nije bilo, a kad smo dosli nasoj kuci, od temperature niti traga niti glasa..
Kao sto smo to nekako pretpostavljali i intuitivno osjecali, on nije bio spreman na ovo odvajanje. Prosli tjedan u nekoliko navrata naglasavali smo mu da ne mora ici ako ne zeli no on je ostao ustrajan u tome da ide.
Kako bilo, to je iza nas, sutra idemo (konacno) po mladjeg sina.
A da! Ova tri dana bez djece jako dobro nam je doslo i bilo nam je zaista potrebno...Od sutra se vracamo svakodnevnom sto pozitivnom sto negativnom stresu
Ps. da se razumijemo, djecica su nam jako nedostajala, nas dom nije bio isti bez njih

Super ste to odradili! Kao da čitam o svojim dečkima - stariji se teško odvajao, a mlađi je uživao u odvajanjima. Takvi su i danas. To je do karaktera - nema nikakve veze s roditeljima, pa čak ni odgojem. I da - svim roditeljima ponekad dobro dođe predah. Sva sreća da postoje školski izleti, ljetovanja i slično, da se oni odmore od nas i mi od njih.

[Amondi]

Nakon nekoliko dana od povratka iz Grada mladih, polako su poceli izlaziti neki dogadjaji na povrsinu. Kako je stariji (koji je bio u Gradu mladih) zatvoreniji tip, tako smo i informacije kako mu je bilo, sto mu se svidjalo, sto nije, je li se nesto dogodilo, dobivali na kapaljku. Dakle, ocito da su se pocele dogadjati stvari o kojima smo, kada smo polazili Adoptinu skolicu za posvojitelje, slusali. Tada nam se sve to cinilo jako daleko, a sada je sve tu; pocela su zadirkivanja djece, a on se s tim jednostavno ne zna i ne moze nositi pa ocito proradi psihosomatika.
Moram priznati da se dosta tesko s tim nosimo, a posebno kad osjetimo indiferentnost teta u vrticu (jer njima je sve to normalno). Ok, mozda za vecinu djece i je, ali nasa djeca ipak nose tesku prtljagu na svojim ledjima i tek trebaju odraditi hrpetinu toga sto ih "šamara" po svim frontovima.
Ipak, i ovo pisanje ovdje kao i razgovori s onima koji su ili prolazili ili prolaze slicno puno pomaze, dodje mi kao neka terapija. A i sva misljenja i savjeti uvijek su vrlo ljekoviti.
Zato hvala sto citate i pisete svoje komentare i iskustva..meni zaista to pomaze.

[Lili75]

Amondi na što konkretnije misliš pod indiferentnost teta u vrtiću? pa ne mogu i mislim da ne bi smjele jednako tretirat neki issue kod djeteta nedavno posvojenog ili nekog djeteta koji samo ima uobičajene razvojne "faze". nekako mislim da bi svakako trebale imat iviše razmijevanja za dijete koje je toliko toga prošlo u životu i još se zapravo prilagođava.

[Amondi]

Amondi na što konkretnije misliš pod indiferentnost teta u vrtiću? pa ne mogu i mislim da ne bi smjele jednako tretirat neki issue kod djeteta nedavno posvojenog ili nekog djeteta koji samo ima uobičajene razvojne "faze". nekako mislim da bi svakako trebale imat iviše razmijevanja za dijete koje je toliko toga prošlo u životu i još se zapravo prilagođava.

Kao imaju razumijevanja, ali kad im skrenem pozornost da se nesto dogadja (jer cujem od svoje djece), nekako mi se uvijek cini, onako izmedju redova: ma sve je to normalno, to su djeca, nemojte toliko brinuti. Ispadamo kao da smo neki paranoicni roditelji, koji obracaju paznju na (po njima) nevazne stvari. Za nasu djecu, sve stvari su jaaaako bitne i nama je vazna svaka povratna info.
Ne znam jesam li Lili75 bila dovoljno jasna

[čokolada]

Zadirkivanja su u vezi s čim, u vezi s posvojenjem?

[Lili75]

Amondi jesi jasna si.
ajd odgovori čokoladi, zadirkivanaj u vezi čega?

[Amondi]

Zadirkivanja nisu vezana za posvajanje.

[Lili75]

Ajd daj neki banalan primjer da možemo nekako pojmiti.

Možda i vi trebate učiti djecu da nekako probaju manje "reagirati" na zadirkivanja (rad sebe samih) jer toliko ih toga još čega u životiu kao i svu djecu, možda naučit ih nošenju s takvim situacijama, kako odgovorit djetetu koje ih zadirkuje, jačati im samopouzdanje i sl.

a možete zatražiti i individualni razgovor s tetama a ne onako "s vrata".

[Jelena]

Slazem se s lili. Treba im nekako ponuditi par odgovora, odnosno prihvatljivih reakcija. Samo ja ne znam kako to u toj dobi napraviti. Neces stalno moci educirati tete/uciteljice/...
Meni su moji jako rano utuvili u glavu da se vani u svakoj neugodnoj situaciji smijem izvuci na njih, da nema veze ako nije istina (ja imam veliki problem s muljanjem, mislim uvijek da moram istinu reci). To je bilo vrijeme kad smo se igrali vani bez roditelja...

Funkcioniralo je par puta. Vise mi nije trebalo.

[Peterlin]

Nakon nekoliko dana od povratka iz Grada mladih, polako su poceli izlaziti neki dogadjaji na povrsinu. Kako je stariji (koji je bio u Gradu mladih) zatvoreniji tip, tako smo i informacije kako mu je bilo, sto mu se svidjalo, sto nije, je li se nesto dogodilo, dobivali na kapaljku. Dakle, ocito da su se pocele dogadjati stvari o kojima smo, kada smo polazili Adoptinu skolicu za posvojitelje, slusali. Tada nam se sve to cinilo jako daleko, a sada je sve tu; pocela su zadirkivanja djece, a on se s tim jednostavno ne zna i ne moze nositi pa ocito proradi psihosomatika.
Moram priznati da se dosta tesko s tim nosimo, a posebno kad osjetimo indiferentnost teta u vrticu (jer njima je sve to normalno). Ok, mozda za vecinu djece i je, ali nasa djeca ipak nose tesku prtljagu na svojim ledjima i tek trebaju odraditi hrpetinu toga sto ih "šamara" po svim frontovima.
Ipak, i ovo pisanje ovdje kao i razgovori s onima koji su ili prolazili ili prolaze slicno puno pomaze, dodje mi kao neka terapija. A i sva misljenja i savjeti uvijek su vrlo ljekoviti.
Zato hvala sto citate i pisete svoje komentare i iskustva..meni zaista to pomaze.

Amondi, tete u vrtiću nisu dovoljne. Moraš tražiti razgovor sa stručnom službom - psihologom i pedagogom. Djeca koja su posvojena trebala bi imati poseban tretman (ne da oni to tako vide, nego da ODGAJATELJI znaju s čim se susreću i kako s tim izlaziti na kraj), a na tome treba raditi stručna služba zajedno s odgajateljima i senzibilizirati ostale klince (i roditelje - znaju sazvati tematski roditeljski sastanak) na to.

Što se tiče konkretnog savjeta kako da svojim dečkima objasniš tuđe grubosti - reci im (morat ćeš ponoviti 1000 puta, ali budi uporna) da to što im drugi ljudi i djeca govore ne kaže ništa o njima samima, ali zato kaže jako puno o osobi koja je to izgovorila. Poučiš ih da se od toga odmaknu, a dalje će s vremenom shvatiti sami. Moraš djeci doma davati punu potporu, a dio toga je i borba za njihova prava i jednak tretman u svakom trenutku. U našem starom vrtiću psihologica bi s odgajateljima napravila radionicu s temom "Super je biti različit" i oni bi se time bavili cijeli mjesec ili dulje, prema potrebi. Ne znam kako je sada jer ona je u mirovini, ali bratemili, PROBAJ PREDLOŽITI - najgore što se može dogoditi je NIŠTA. Ako se u vrtiću ništa ne napravi, vi ćete ipak za svoju djecu nešto učiniti jer oni će vidjeti da se za njih zalažete.

Inače, prosječna djeca su često gruba i okrutna. Nije to namjerno, to je nedostatak socijalnih vještina. Još ih nisu stigli naučiti. Govore sve što im padne na pamet jer nemaju licemjernih ograda kao odrasli. Treba u tome tražiti dobru stranu - bolje u lice nego iza leđa. Stvarno moraš raditi na tome da osnažiš svoje sinove da budu na to manje osjetljivi. Ništa drugo ne trebaš činiti nego svaki put se zalagati da ih sredina tretira kako treba. Nećeš uvijek uspjeti, ali oni će vidjeti da se trudiš. To je često dovoljno. Oni će brzo steći osjećaj da ih ne ostavljate na cjedilu, čak i kad ne uspijete promijeniti svijet.

Kad budeš imala lufta za literaturu, posudi si Put do dječjeg srca (Violet Oaklander) - ali vjerojatno znaš za tu knjigu. Tu imaš zgodnih uputa kako djecu rasteretiti od frustracija. Svi se s tim susreću, ne samo posvojena djeca. Sve što možemo učiniti da društvo postane bolje je odgojiti djecu kako treba i trajno, sustavno raditi na prepoznavanju njihovih posebnih potreba, koje imaju SVA djeca, ne samo posvojena, bolesna, stranci, ovakvi, onakvi.... Super je biti različit.

S druge strane - ova ekipa iz Adopta školice nek tebi i tm-u posluži kao mjesto gdje vi možete rješavati svoje brige i frustracije, među istomišljenicima. Dobro je to.

Sretno!

[Amondi]

Ajd daj neki banalan primjer da možemo nekako pojmiti.

Možda i vi trebate učiti djecu da nekako probaju manje "reagirati" na zadirkivanja (rad sebe samih) jer toliko ih toga još čega u životiu kao i svu djecu, možda naučit ih nošenju s takvim situacijama, kako odgovorit djetetu koje ih zadirkuje, jačati im samopouzdanje i sl.

a možete zatražiti i individualni razgovor s tetama a ne onako "s vrata".

Naravno da ih ucimo da je sve to dio zivota i odrastanja. Iza nas su tek mjeseci roditeljstva i na svakodnevnoj razini ucimo nasu djecu zivotu i trudimo se jacati ih na svim razinama. Mozda se u nekim situacijama niti ne stignemo snaci na vrijeme, ali evo i mi jos ucimo.
Sto se tice razgovora s tetama, imali smo razgovor koji nije bio s vrata. Uglavnom je to bio razgovor o ponasanjima nase djece i o tome kako su se snasli i koje sve aktivnosti rade u vrticu.

[Amondi]

Amondi, tete u vrtiću nisu dovoljne. Moraš tražiti razgovor sa stručnom službom - psihologom i pedagogom. Djeca koja su posvojena trebala bi imati poseban tretman (ne da oni to tako vide, nego da ODGAJATELJI znaju s čim se susreću i kako s tim izlaziti na kraj), a na tome treba raditi stručna služba zajedno s odgajateljima i senzibilizirati ostale klince (i roditelje - znaju sazvati tematski roditeljski sastanak) na to.

Što se tiče konkretnog savjeta kako da svojim dečkima objasniš tuđe grubosti - reci im (morat ćeš ponoviti 1000 puta, ali budi uporna) da to što im drugi ljudi i djeca govore ne kaže ništa o njima samima, ali zato kaže jako puno o osobi koja je to izgovorila. Poučiš ih da se od toga odmaknu, a dalje će s vremenom shvatiti sami. Moraš djeci doma davati punu potporu, a dio toga je i borba za njihova prava i jednak tretman u svakom trenutku. U našem starom vrtiću psihologica bi s odgajateljima napravila radionicu s temom "Super je biti različit" i oni bi se time bavili cijeli mjesec ili dulje, prema potrebi. Ne znam kako je sada jer ona je u mirovini, ali bratemili, PROBAJ PREDLOŽITI - najgore što se može dogoditi je NIŠTA. Ako se u vrtiću ništa ne napravi, vi ćete ipak za svoju djecu nešto učiniti jer oni će vidjeti da se za njih zalažete.

Inače, prosječna djeca su često gruba i okrutna. Nije to namjerno, to je nedostatak socijalnih vještina. Još ih nisu stigli naučiti. Govore sve što im padne na pamet jer nemaju licemjernih ograda kao odrasli. Treba u tome tražiti dobru stranu - bolje u lice nego iza leđa. Stvarno moraš raditi na tome da osnažiš svoje sinove da budu na to manje osjetljivi. Ništa drugo ne trebaš činiti nego svaki put se zalagati da ih sredina tretira kako treba. Nećeš uvijek uspjeti, ali oni će vidjeti da se trudiš. To je često dovoljno. Oni će brzo steći osjećaj da ih ne ostavljate na cjedilu, čak i kad ne uspijete promijeniti svijet.

Kad budeš imala lufta za literaturu, posudi si Put do dječjeg srca (Violet Oaklander) - ali vjerojatno znaš za tu knjigu. Tu imaš zgodnih uputa kako djecu rasteretiti od frustracija. Svi se s tim susreću, ne samo posvojena djeca. Sve što možemo učiniti da društvo postane bolje je odgojiti djecu kako treba i trajno, sustavno raditi na prepoznavanju njihovih posebnih potreba, koje imaju SVA djeca, ne samo posvojena, bolesna, stranci, ovakvi, onakvi.... Super je biti različit.

S druge strane - ova ekipa iz Adopta školice nek tebi i tm-u posluži kao mjesto gdje vi možete rješavati svoje brige i frustracije, među istomišljenicima. Dobro je to.

Sretno!

Hvala ti!
Sa svime sto si napisala, slazem se.
Moram priznati da imam malo zadrsku predlagati u vrticu sto da rade (apropo radionica), obzirom da sam struka pa ne bih zeljela da steknu dojam da se zbog toga sto poznajem sustav, pravim pametna.
Ma znas sto mislim
Sto se tice literature, citam kad god mi vrijeme to dozvoljava, primjenjujem kad god je to moguce. Predlozenu knjigu citala sam u vise navrata (prvi put jos na faksu) i imam ju kod kuce.
U svakom slucaju HVALA na napisanom, tvoje i druge odgovore/postove znam procitati i vise puta i sve mi je vise nego korisno.