Kao imaju razumijevanja, ali kad im skrenem pozornost da se nesto dogadja (jer cujem od svoje djece), nekako mi se uvijek cini, onako izmedju redova: ma sve je to normalno, to su djeca, nemojte toliko brinuti. Ispadamo kao da smo neki paranoicni roditelji, koji obracaju paznju na (po njima) nevazne stvari. Za nasu djecu, sve stvari su jaaaako bitne i nama je vazna svaka povratna info.
Ne znam jesam li Lili75 bila dovoljno jasna![]()