Dakle, drage zene majke, zene, kraljice
hvala vam svima sto i dalje pratite ovu moju temu. Nadam se da i sadasnjim, a i buducim roditeljima moze biti od velike pomoci. Barem u onom segmentu da se covjek ne osjeti da je sam sa svojim problemima.
Ovi praznici, na zalost, nisu onakvi kakvi bismo zeljeli da budu. Mladji nam svakodnevno priredjuje svakojake cirkuse, u strasnom je otporu za bilo sto, nista, ali bas nista ne zeli raditi (pri tom ne mislim na zadatke). Smeta bratu u igri, izaziva ga da ovaj to vise ne moze podnijeti, mi ih pustimo da se sami bore, ali u nekom trenutku jednostavno moramo intervenirati jer to ode u totalno nezeljenom smjeru.
Vjerujemo da je mladji u totalnom otporu imzato i valjda takvo ponasanje, jer ne zeli ili ne moze (ne znam sto od toga dvoje) prihvatiti cinjenicu da je vrtic gotov zauvijek i da ga ceka jedan novi dio zivota. Sa starijim je taj prijelaz prosao poprilicno laganini kad sad to usporedjujem s mladjim.
I muz i ja smo vec ludi. Za nas je svaki dan novi dan i uvijek kazemo da je novi dan, nova prilika, ali ne! Mladji svaki dan iznova radi iste stvari, s njim nema dogovora, ne ispostuje niti najmanji dogovor. Niti nagrada niti kazna na njega nemaju apsolutno nikakav ucinak. Iscrpljeni smo od toga. Ali ne damo se!