Sreća neopisiva

[sirius]

Amondi, dati cu ti samo jedan primjer sa mojom djecom koja su rasla u vrlo poticajnoj okolini.
Moj sin je bio jedinac do 6,5 godina, dojen, nosen, pazen i mazen od prvog dana zivota. Citala sam mu svaki dan njegovog zivota do skole, a nakon toga svaku lektiru koju je imao u skoli smo citali zajedno na glas ( zbog njegovih poteskoca u ucenju) . To dijete nikad nije zavoljelo citanje. Nikad. Nikad nije pozelio citati nesto sebi za gust. Imamo knjige u kuci, ja volim citati, on nema disleksiju ili probleme s vidom i ne pada mu na pamet citati.
I sto sad? Ok, mora da je nesto i od oca potegnuo koji nikad nije citao ( ali MM je odrastao u puno drugacijoj okolini uz nedijagnosticirane probleme u citanju).