Sreća neopisiva

[Amondi]

Dragi svi,
opet me dugo nije bilo. Vrijeme naprosto leti. Usli smo u godinu kada ce biti tocno 5 godina otkako su djeca upotpunila nasu obitelj. 5 godina! Kada kazem 5, gotovo da ne vjerujem da je toliko proslo. A kao da je jucer bilo.
Borba. Zapravo svakodnevna. Ponekad mi se cini da sto vise vrijeme prolazi da je teze. Mislim...i logicno; veca djeca, veca briga, veci zahtjevi, veci izazovi. Ima dana kada potonemo skroz pa se onda zaredaju dobri dani. Skola je posebna prica; s mladjim (ADD) se svaki dan osjecamo kao da smo na vrtuljku, ne forsiramo ocjene no nemilosrdan skolski sustav tjera nas da mi guramo njega. Da ga se pita, on ne bi nista, a to opet ne mozemo dozvoliti. Stariji, kako su skolski zahtjevi postali veci, lagano posustaje, cesto ne bi, a vidimo da je to vec i lagano i predpubertet (Boze pomozi! ).
Ipak, nije sve tako sivo. Ako mi to bas ne vidimo, vide drugi pa nam cesto govore kako nismo svjesni sto smo sve do sad postigli kad su nasa djeca u pitanju. I istina je. Nismo svjesni. Ono sto si stalno nekako govorimo je da ce se sav ovaj trud i strpljenje i dosljednost u odgoju jednog dana isplatiti. Ne zbog nas, nego zbog nase djece.
Isprike zbog malo depresivnijeg posta, trenutno nam je takvo razdoblje kad nam se cini da tapkamo u mjestu iako znamo da to realno nije tako i da zapravo idemo naprijed. Ono na sto smo se intenzivno usmjerili (malo vise ja nego muz) je rad na sebi, prerade nekih stvari unutar sebe jer...ako ti nisi dobro neces moci biti dobar niti svojoj djeci, zar ne?
Da bas ne zavrsim ovaj post u sivim tonovima da spomenem; stariji sin sam je izradio crveno cvijece od papira (ne znam kako da dodam fotku ovdje pa vam ne mogu pokazati) i poklonio mi za Dan zena. E u takvim trenucima zaboravite na svu muku i jad koji svakodnevno prolazite kad ste u losijim danima i osjetite da vas preplavaljuje ljubav.

Do sljedeceg pisanja

[Amondi]

Kao sto ste skuzili, dupli je tekst; isti su, samo sto je zapravo pravi ovaj drugi. kak izbrisati ovaj prvi, pojma nemam
U prvom navodim da cu postat fotku, a kad sam shvatila da ne mogu, nesto sam kemijala i sve mi se poduplalo