Sreća neopisiva

[čokolada]

Amondi, što mu je najteže, u čemu ima najveći otpor? Je li to pisanje, računanje, pamćenje činjenica?
Moja nije bila jako nesuradljiva i najdraže bi joj bilo završiti čim prije sa svime jer je onda slobodna. Ali to bi se otegnulo jer nije bila u stanju završiti u razumnom roku. Zato bih ja sve potrebno pripremila, naslagala, preduhitrila prazan hod i probala joj predočiti koliko će dugo neki predmet trajati ("dok velika kazaljka ne dođe do 12" - tek je u 5.r. naučila gledati na sat). Kretali smo odmah nakon ručka. I petkom također. Nikad se zadaća od nekog dana ne bi odgađala za sutra. Subotom bi se ujutro isključivo ponavljalo, nikakve zadaće jer onda je znala da je od subote iza ručka do ponedjeljka slobodna.
Nakon svake DZ uslijedila bi mala nagrada, neka čokoladica ili sl. Kako su joj u školi dečki stalno govorili da je glupa, ocjene i pohvale bile bi joj velika motivacija jer bi to u glavi prevodila - ako umjesto 1 ili 2 iz diktata dobijem 4, nisam glupa. Priznajem da sam i ja tu vidjela "priliku" pa sam (mimo svih pravila) manipulirala: kako se osjećaš kad te tako ponižavaju, što bi željela napraviti, misliš li da si stvarno glupa ili imaš problem s disleksijom i koncentracjom, kako ih možeš skinuti s grbače? Kako bi reagirali da dobiješ možda i peticu? Znaš li koliko si vrednija od njih, znaš li da radiš bar 3x više itd.

Naravno, tu je važno realno procijeniti stvarne mogućnosti djeteta, ja sam npr. osjećala da ona to može, samo još nismo bili našli način.

Doma smo se igrale štopericom (pravom, okruglom), bilo joj je zabavno rješavati zadatke u zadanom roku da je kazaljka ne prestigne. Pa učenje kroz humor, rime i asocijacije da bi zapamtila nešto, kojiput bi to bile i kakve prostote/psovke, nisam se libila iskoristiti bas sve što bi joj pomoglo.
Ako bi se učila priroda ili neka teorija, ne bih rekla idemo učiti, nego idemo se zamotati pod poplun. Pa bih je zagrlila i prepričavala gradivo ili bi ona pročitala jedan pasus, a ja ga prepričala, a onda obratno. To je dobra vježba i za uočavanje i sažimanje najbitnijeg.
Printala sam joj listiće u bojama s razredna-nastava.net ili bih joj sama složila zadatke/rečenice, a ona, kako bi koji riješila, mogla je majmunirati po sobi i visiti naglavačke, ...zapravo bi najbolje učila trčeći i pljeskajući u ritmu. Svašta moraš probati, i ono što se kosi sa svim pravilima, metodikama, razumom i onim što si učila na faksu.
Jedino je važno ne izgubiti živce i biti hladno dosljedna do kraja da dijete zna da ćeš ako treba sjediti nepomično i 5 sati dok ne završi zadano.